Jazz pjevačica i skladateljica Melita Lovričević, leadearica fusion jazz sastava More Love Ensemble, te članica brojnih glazbenih projekata nedavno je predstavila svoj treći autorski singl "Životni amater". Melitina prva tri singla dio su Fragmenata, projekta u nastajanju – koji za cilj ima realizaciju kroz izvedbenu interpretaciju na kazališnoj sceni. Melita i Willem Miličević upravo rade glazbu za novu predstavu Nikole Zavišića i Dore Golub koja će biti postavljena u Satiričkom kazalištu Kerempuh. Predstava "Happy End" tematizira borbu usamljenog modernog pojedinca za stvarniji, autentičniji život unutar bespoštednog društvenog mehanizma koji počesto zaista podsjeća na okrutnu simulaciju. Praizvedba ovog komada održat će se u petak, 22. travnja.
Nova pjesma nosi naziv – "Životni amater". Volio bih da mi ispričate nešto o prirodi ove pjesme, nastanku iste, i njezinom životu...
- Filozofski, idejno, prije samog zvuka, kao i sve pjesme do sada, "Životni Amater" donosi jedan mali osobni, možda i filozofski trenutak, promišljanje, iskustvo. Zadnje dvije godine mnogima su preokrenule brojne ideje, planove. Meni svakako. Nizala sam određena iskustva u kojima sam se stalno osjećala bespomoćno, bezizlazno i govorila sama sebi: „Znam da mogu sve, ali danas ne ide, i bit će dana još, neka ovaj bude loš''. U svijetu lažnih medija, kataklizmičnih sveprisutnih žutih i crnih naslovnica, tuđih „savršenih života'' itd. - dobro je naglasiti, pravi sam životni amater i ponosno idem dalje upravo zato. „Životni amaterizam” za mene je optimum spoznaje, (samo)prihvaćanja, puta k ljubavi, koncept koji svakome, kada ga prigrli u sebi - otvara prostor mogućnosti za svašta novo i neočekivano. Vjerujem da se mnogi mogu s time poistovjetiti.
Spot je radio Matija Ferlin. Kako je izgledala suradnja? U spotu se uz njega pojavljuje i glumica Dijana Vidušin.
- Dugo vremena bavila sam se klasičnim baletom i suvremenim plesom te nakon završene srednje škole za ritmiku i ples '' Ana Maletić'', život me povukao više u smjeru glazbe, no ljubav je ostala, te inzistiram na toj sinesteziji čim više. Zato sam se obratila prvaku baleta HNK u Zagrebu Guilermeu Gameiru Alvesu za prethodni singl ''Kao da zna''. Imala sam u glavi pokrete klasičnog plesača, pomalo i dok sam komponirala i dok smo Vili i ja polirali aranžman i mix. S Matijom sam prvi puta surađivala prije nekoliko godina u izvedbi ''Ono mjesto koje nastaje''. Na prvu sam razumjela, voljela njegov senzibilitet, tajming, metaforičnost, estetiku. Pjesmu sam mu dala na slušanje dok je još bila skica i znala da se mogu osloniti na naše profesionalno i privatno (ljudsko) ispreplitanje. Kada je sugerirao Dijanu da uz njega igra u videu, bila sam oduševljena.
Kako vaša umjetnička i intimna samospoznaja surađuje, s obzirom na to da pjevate o tome? Kako ste odgajali svoj unutarnji (kritičarski) glas?
- Ovo je moj treći autorski singl van jazz domene, ako govorimo o službenoj diskografiji. Prethodni rad s jazz fusion sastavom More Love Ensemble s kojim sam izdala tri albuma zasigurno je do neke mjere i obogatio zvuk koji me/nas sada zanima. On (zvuk) predstavlja spoj nekih mojih afiniteta prema raznolikim žanrovima kojima se bavim: od jazza, elektronike, kazališne glazbe, avantgarde, folklora, klasike & beyond. Teme koje se kontinuirano javljaju kao prioritetne su one koje se tiču ljudske svijesti i podsvijesti, motivacije, skrivenog i otkrivenog, psihe, strahova, uvjerenja, snage, snova... Zanimale su me oduvijek, nisam nikada bila naj ''light'', a pogotovo zadnje dvije godine s obzirom na sve pandemijske promjene koje su utjecale na privatnu i profesionalnu svakodnevicu gotovo svake osobe u zapadnom dijelu svijeta. Gledam, slušam, promatram, čitam, upijam i stvaram bez zadrške ili po nekoj zadanoj špranci. Filozofski i zvukovno tako se gradira i zvuk koji potpisujem zajedno s producentom Willemom Miličevićem (Vili).
Vaša prva tri singla - "Pusti me da sanjam", "Kao da zn"a te "Životni amater" dio su "Fragmenata", projekta u nastajanju – koji za cilj imaju realizaciju kroz izvedbenu interpretaciju na kazališnoj sceni. Možete li nam nešto više reći o tom snu – projektu?
- Postoji još nekoliko mjesta koja za mene mogu imati ulogu doma rituala, konteksta prostora koji implicira određenu angažiranost, određenu posvećenost sudionika, određenu čaroliju iskustva. Kazalište je to za mene. Volimo se jako. Odrasla sam u toj atmosferi i settingu. Na sceni ili iza scene. Pjesme nižem u cjelinu naziva ''Fragmenti'', te kada svi budu gotovi voljela bih da dobiju izvedbenu interpretaciju na kazališnim daskama.
S Willemom Miličevićem kreirate glazbu za novu predstavu Nikole Zavišića i Dore Golub koja će biti postavljena u Satiričkom kazalištu Kerempuh – smijemo li dobiti najavu tog što smijemo očekivati?
- Upravo smo u procesu intenzivnih proba a premijera se planira za 22. travnja. Predstava se zove "Happy end", i prenosi jednu priču s kojom se brojne dame mogu poistovjetiti, jednu klasičnu ljubavnu tematiku, ali na potpuno neklasičan, nekonvencionalan i vjerujem izuzetno zabavan način. Uz puno glazbe. Nikola je fantastičan, inspirativan i genijalan, cijeli glumački postav je od probe do probe sve zahvalniji za stvarati glazbu i postavljati na kazališne daske. Ne želim puno otkriti no žanrovski smo uronili u disko, trip hop, gabber, trep, sentiš i polako i sigurno radimo predstavu, gotovo mjuzikl iz neke paralelne dimenzije sa soundtrackom koji bih voljela imati u svojoj fonoteci. Spoj "Dnevnik Bridget Jones" i "Strah i trepet u Las Vegasu". U mjuzikl varijanti. Izuzetno sam sretna, inspirirana i počašćena biti dio ove talentirane ekipe.
Radite i kao muzikoterapeutkinja – kada ljudi dođu vama i koje su najčešće potrebe/očekivanja?
- Zadnje tri godine djelujem kao vanjska suradnica Društva osoba s cerebralnom paralizom, Udruge invalida rada, surađivala sam s Rehabilitacijskim centrom za stres i traumu, Sigurnom kućom, Centrom za autizam i imala priliku upoznati brojne individualne polaznike s raznolikim preprekama, željama, ciljevima. Od promjene raspoloženja i samopouzdanja, do motorike, dikcije, socijalnih vještina primjena je neograničena i traži samo kontinuitet i otvorenost.
