Posljednjih nekoliko godina bombardirani smo istraživanjima koja govore kako se mladi sve rjeđe upuštaju u seksualne odnose, sve kasnije gube nevinost, a sve češće i aktivno izbjegavaju seks. Priča se o aseksualnosti kao trendu, o tome kako generacija Z - a to su oni rođeni od 1995. pa nadalje - nemaju pojma o životu jer više brinu o budućnosti svijeta nego o svom seksualnom životu. Stariji su prilično zbunjeni ovom činjenicom i traže razloge zbog kojih bi se netko odrekao seksa danas, kad je kontracepcija široko dostupna, baš kao i informacije do kojih se nekad teško dolazilo.
Jedan od razloga mogli bi biti drugi prioriteti. Tinejdžeri su danas jako osviješteni, društveno i politički, puno više nego generacije prije njih. Aktivizam je za njih nešto sasvim uobičajeno i poželjno, no i hipici su bili angažirani pa su istovremeno pokrenuli seksualnu revoluciju.
Osim aktivizma, klinci danas moraju biti jako ambiciozni da bi uspjeli. Čula sam za ljude koji su doktorirali do 27. godine i onda se masovno javljali na volonterska radna mjesta samo kako bi skupili radnog iskustva. Mislite li da oni imaju vremena/volje za seks?
Neki izvori krive aplikacije za dejtanje jer, iako ih svi masovno koriste, od njih nema baš puno rezultata. Nešto dopisivanja, par loših dejtova i to je otprilike to, do seksa najčešće ni ne dođe. Ako vam netko priđe vani, u klubu ili kafiću, možete se smatrati sretnikom/com - to se ne događa gotovo nikada jer će ljudi uglavnom misliti da ste potpuno poludjeli ili da žicate piće.
Sve što Tinder, Grindr i druge aplikacije nude zapravo je brzinski seks, kojeg je mlađim generacijama, očito, pun kufer. Sjetite se samo uzbuđenja kad smo sa "Seksom i gradom" otkrile da se možemo seksati kao muškarci, bez osjećaja. Kakva moć!
Seks bez obaveza možda je bio ultimativni hit devedesetih i ranih nultih, kad je bio izraz slobode i neopterećenosti. Danas je samo neukusan i nepotreban. Nikome se ne da riskirati loš seks jer prvi put je uvijek loše, to svi znaju, a čini se da mlađim generacijama nije bed ne biti cool. Oni točno znaju što žele i nimalo se ne boje to tražiti. Zato čekaju da uđu u vezu, a to zna potrajati.
"Kod mene dolaze mlade osobe koje imaju smanjenu seksualnu želju, dolaze mi parovi koji imaju problema zbog razlike u razini seksualne želje pa jedna osoba u vezi osjeća da ima premalo seksa; dolaze mi i osobe koje se pitaju jesu li možda 'aseksualne', no ne bih mogla reći da je aseksualnost nešto s čime se susrećem u svom poslu. Moje je iskustvo da u moju praksu osobe koje se pitaju jesu li možda aseksualne dolaze vrlo, čak bolje reći izuzetno rijetko", rekla nam je seksologinja Nataša Barolin Belić, koja ističe kako radi samo s punoljetnim klijentima pa ne može govoriti o tinejdžerima i njihovim poteškoćama i problemima.
Aseksualnost se definira kao nedostatak seksualne privlačnost prema drugima ili nedostatak, odnosno smanjena želja za seksualnom aktivnošću. Barolin Belić naglašava kako ni znanstvenici nisu suglasni oko toga postoji li aseksualnost kao seksualna orijentacija.
"Istraživanja nam daju neke podatke pa je tako otprilike 3,3% Finkinja izjavilo kako nikada nisu osjetile fizičku privlačnost prema nekome, a istu je stvar priznalo 2% srednjoškolskih učenika s Novog Zelanda. Oko 1% odraslih iz Velike Britanije je reklo da se smatraju aseksualnima. Taj 1% se spominje i u nekim drugim istraživanjima pa iako to nije opće prihvaćeno, neki istraživači kažu da je moguće da je 1% populacije aseksualno. Neki drugi istraživači će pobiti taj postotak. Neki znanstvenici se čak niti ne slažu da se može govoriti o aseksualnosti kao seksualnoj orijentaciji", kaže ona.
Međutim, treba je razlikovati od celibata, koji je odluka. Generacija Z nije, dakle, zapravo aseksualna, samo su odlučili da se ne isplati toliko ulagati u seks ako nisu potpuno sigurni da će ispuniti njihova očekivanja.
Čini se da klinci nisu "ubili" seks, samo su podignuli očekivanja. Možda ipak nije sve u kvantiteti.
Također, ti mladi navodno su naučili cijeniti kvalitetnu komunikaciju pa im je to prvo na listi prioriteta, a tek onda dolazi seks.
"Moguće je da je seks bez obaveza izgubio čar za mlađu generaciju, iako za sada ne možemo sa sigurnošću potvrditi da je tomu tako. Svakako mogu primijetiti da mlađe osobe koje dolaze kod mene u praksu razmišljaju o svojim odnosima, promišljaju kvalitetu veze u kojoj su i žele raditi na unaprjeđivanju emocionalnog odnosa u kojem jesu. Kvalitetna emocionalna veza, dublje međusobno upoznavanje i užitak bivanja zajedno je česta tema kod mojih klijenata, mlađih, ali i onih starijih", rekla nam je seksologinja Barolin Belić.
Jesmo li konačno doživjeli svijet u kojem je inteligencija seksi? Jer 20-neštogodišnjaci više ne pristaju ni na loš seks, a kamoli na lošu vezu. Zapravo su to dobre vijesti, pogotovo za nas 30-neštogodišnjake koji još uvijek brijemo na seks, ali smo izgubili vjeru u ljubav, a usput nismo baš ni naučili komunicirati.
"Više ne vjerujem da ću biti s nekim do kraja života, mislim da to uopće ne postoji", rekla mi je prijateljica rezignirano, dodajući da će se posvetiti sebi i da neće više ni razmišljati o tome kako bi bilo lijepo da ima partnera. Vjerojatnije je da ga nikad neće imati pa je bolje ni ne sanjariti o tome. Bilo je to nakon što smo obje u otprilike isto vrijeme ponovno odustale od Tindera i obrisale aplikaciju po tko zna koji put - sigurne da ćemo joj se vratiti u jednom trenutku, kako to već ide. Nastavila je s pričom o svim prekidima za koje je saznala u posljednje vrijeme kao dokaz svojoj tezi da ljubav, zapravo, ne postoji.
Kao vječna optimistkinja, slegnula sam ramenima jer sam dobro znala tu fazu razočaranosti. Svajpanje, dopisivanje, cuga, eventualno ljubljenje pa smišljanje poruke kojom ćete objasniti nekome da "niste u fazi za povezivanje s nekim" - ili čekanje iste.
Već nam je svima jasno da kad netko kaže da "nije za vezu", ono "s tobom" se podrazumijeva, ali nikad ne izgovori.
Puno mojih prijateljica, poznanica i poznanika ne vjeruje više u ljubav, ne vjeruje da sretna veza može trajati duže od godinu-godinu i pol. Koncept srodnih duša već je toliko zastario da klinci rođeni danas za 20 godina neće imati pojma što je to, baš kao što današnji tinejdžeri ne razumiju fiksni telefon.
"Stvarno je teško naći nekoga, ha?", pitala me u doba najžešćeg singl života moja mama. Da, stvarno jest. Ali, je li stvarno teže danas nego što je bilo prije? Prema podacima, u Hrvatskoj je sve manji broj sklopljenih brakova, ali broj razvoda raste. O tome kako natalitet pada deplasirano je i govoriti.
Puno je razloga za to, ali mnogi su skloni (opet) kriviti tehnologiju, odnosno dating aplikacije i općenito internet, koji je promijenio način na koji se upoznajemo, počinjemo i održavamo veze te uopće shvaćamo komunikaciju.
Prijatelj mi je svojedobno rekao kako otkad ima aplikacije više uopće ne prilazi djevojkama jer zna da u svakom trenutku može pronaći njih deset.
Nakon što provedete neko vrijeme na aplikacijama, neminovno je da ćete u jednom trenutku odustati od svega, zaključiti kako to nema smisla, kako ćete zauvijek biti solo i kako je i to bolje nego još jednom odgovarati na pitanje "Koji si kvart? :)" ili "Što tražiš ovdje?" Ne znam, Marko, nemam pojma što tražim, ali prilično sam sigurna da to nisi ti.
Zapravo svi znamo što tražimo - ili ste u fazi kad se želite s nekime maziti pred tv-om cijeli vikend ili želite seks maraton bez razmjene brojeva. Ali, priznati da želite ozbiljnu vezu postalo je nekako neukusno. Kao da žicate pažnju.
I sama sam se našla u toj situaciji. Znala sam točno da je moj period povremenih druženja s random tipovima gotov. Htjela sam se ludo zaljubiti u nekoga s kime ću biti do kraja života - ili barem nekoliko godina, da budem cinična. Ali, nikako nisam mogla natipkati tu rečenicu: "Tražim vezu." Trebalo mi je neko vrijeme da si to priznam, da samu sebe uvjerim kako to nije antifeministički i kako neću biti manje samostalna ako se zaljubim. Jednostavno, ako želiš vezu, ako danas vjeruješ u ljubav - nisi cool. A nitko ne želi biti ne cool.
U razgovoru s jednom kolegicom zaključila sam kako je danas vrlo lako pronaći seks, pogotovo ženama.
"Ne znam baš, čini mi se da su zahtjevi žena za spontani seks ravni onima koji smo nekad imali za vjenčanje – mora biti zgodan, visok, pametan, moramo imati o čemu razgovarati, a ne samo skakati jedno na drugo, mora imati posao... Čini se prilično komplicirano", rekla je i bila je u pravu.
Moja generacija, koja se naziva milenijalcima, samo se prepustila aplikacijama očekujući da će nam one riješiti probleme. Sve što smo napravili je da smo izmislili tisuću i jedan naziv za intimni odnos koji nije „veza” jer to je najveći bauk. Nemate pojma koliko puta sam čula priču „nismo u vezi, samo dejtamo“. Samo dejtamo četiri mjeseca? Što to uopće znači, jesmo li ili nismo? (Hint: nismo.)
Uvijek se sjetim Hanne Horvath, glavne antijunakinje serije "Girls" koju je napisala i odglumila Lena Dunham, koja je svom fuck buddyju Adamu objasnila:
"Uopće ne želim dečka. Samo želim nekoga tko se želi družiti cijelo vrijeme, misli da sam najbolja osoba na svijetu i želi se seksati samo sa mnom." Prilično precizan odgovor na vječno pitanje: "Što žene žele?", ako mene pitate.
To se, dakako, nimalo ne razlikuje od definicije "dečka" ili "partnera". Hannah, kao i svi mi, samo ne želi ispasti tako jadna i priznati da želi dečka. Iako u tome zaista nema ništa loše, koliko god vas drugi uvjeravali u to. Pitajte ove iz generacije Z, oni znaju.