Kultura energičnosti odnosno hustle culture pretvorila se u trend pod sve jačim utjecajem društvenih mreža, ali u zadnje vrijeme konačno se počinje govoriti o njenim negativnim stranama. To se prvenstveno očituje u alternativnom nazivu s čujno negativnom konotacijom koji joj je nadjeven, a glasi productivity porn. O čemu je riječ? Sigurno na Instagramu pratite barem jednu osobu koja svako toliko ima potrebu obavijestiti pratitelje o tome što je sve učinila taj dan. Buđenje, trening, slušanje motivacijskih videa, zdravi doručak, odlazak u grad, sastanak jedan, sastanak drugi, obavljanje pošte, manikure, odgovaranje na DM-ove, večernji trening, pripremanje obroka. Fenomen je vrijedan preispitivanja, zbog jedne važne stavke: češće vodi do kolektivnog zamora i mentalne nestabinosti nego do bogatstva, ciljeva i uspjeha.
Ali velik broj ljudi teži upravo tome, pogotovo od kad su nam društvene mreže približile uspješne ljude i pokazale da nisu nužno u pitanju nedodirljiva, nadljudska bića. Biti uspješan ne znači biti Elon Musk ili Rihanna, uspješna je i influencerica, žena sa svojim biznisom, sportaš ili sportašica. Gledati njihove profile znači tu i tamo se zapitati: "Mogu li to i ja?" A odgovor koji najčešće dobivamo glasi: "To može SVATKO!" No korak po korak ulazimo u fazu hipertrofije rada u kojoj čak ni sam uspjeh više nije cilj. Cilj je jednostavno konstantno raditi. Svaki je učinjeni korak postao motiv za samopromociju i najbanalnije obaveze traže pljesak od publike. Nešto što se nekoć podrazumijevalo - odlazak u banku, nabavka, jutarnje razgibavanje - danas se savršeno ukomponiralo u productivity porn. Odmor je postao nešto što prešućujemo, čime se kao društvo ne hvalimo, čega se sramimo, što ruku pod ruku dolazi s anksioznošću, grižnjom savjesti i etiketom lijenosti. Gdje je, dakle, pošlo po zlu - kako smo beskraj mogućnosti za vlastito ostvarenje pretvorili u cirkus čija je posljedica to da sami sebi nismo dovoljni?
Naravno, krivnja se može svaliti na pretjerani konzumerizam i masovnu proizvodnju apsolutno svega. Kada smo okruženi gomilom predmeta (i onih koje imamo i onih koje želimo), gomilom posla, obaveza, dogovora, poruka, poziva, mailova, serija koje moramo pogledati, izložba koje moramo posjetiti, namirnica koje hitno trebamo uvesti u prehranu, normalno je da se stvara određen obrazac razmišljanja koji podrazumijeva stalno generiranje novog.
No mozak naprosto mora s vremena na vrijeme odmoriti od novog. Važno je imati na umu da je odmor neophodan u razvoju ljudskog bića. I to na svakom planu - intelektualnom, fizičkom, duhovnom. Odmoriti znači dozvoliti tijelu da dođe k sebi uslijed stresa koji mu natovarujemo. Trening i zdrava prehrana, kao i prekovremeni sati, uzaludni su ako se na kraju dana ili barem jednom tjedno ne prebacimo u horizontalu i prisjetimo se što znači duboko disati i opustiti se. Isključiti mozak koji se rastapa od silnog moranja i nedovoljnosti. Važno je i sagledati realnost neke objave koja veliča i promovira productivity porn. Beskrajno je lako (pa i prirodno) na njega nasjesti i zapasti u zavist, ogorčenje i nezadovoljstvo sobom. A sigurno ste od hustle ljudi bar jednom čuli rečenicu - "Moj uspjeh nije razlog za zavist, već za motivaciju!"
Zato, prije nego što se ili motivirate ili pokleknete pred zavišću, napravite jedan mali test. Zapitajte se - želim li živjeti kao ta osoba? Što mi se u njenom životu sviđa, a što ne? Što mislim da skriva od pratitelja? Čini li se meni, kao pratitelju/klijentu/korisniku da je količina uloženog rada te osobe ekvivalentna razini njenog uspjeha? Zarađuje li toliko koliko tvrdi? Imam li uvid u njene/njegove račune, privatni život, odnose s prijateljima? U čemu se očituje njen/njegov uspjeh? Dijeli li ta osoba loše dane i negativne emocije, ili je konstantno zadovoljna? Je li moguće biti konstantno motiviran i zadovoljan? Je li set obaveza koje "promovira" ta osoba više vrijedan od obaveza koje ja izvršavam? I najvažnije - idealiziram li tu osobu?
Svijet nas sili da konstantno moramo biti produktivni, ali produktivni po kriteriju nekoga drugog. Odmor bi trebao biti neizostavan dio produktivnosti, zajedno s unutarnjim ispunjenjem, mentalnim zdravljem i, na kraju dana, željom za rad. A ona će zasigurno nestati ako je na silu stvaramo i previše forsiramo. U redu je biti neproduktivan. U redu je biti dovoljan. U redu je biti zadovoljan, kao i nezadovoljan. Ljudska smo bića, a ne mašine. Tako da, prije nego što se idući put zakačite na podcast Jima Rohna ili nekog drugog productivity porn gurua, sjetite se da su njihovi milijuni upravo posljedica vašeg osjećaja manje vrijednosti, koji vam je nametnut i nema veze s realnošću.
Uspjeh se ne mjeri kvantitetom. Novac, sati, kilogrami, pratitelji - to nisu mjerne jedinice uspjeha. Ne mora svaki tjedan biti ulazak u "nove pobjede" i ne morate u svakom trenutku biti "najboljom verzijom sebe". Također, nisu svi uspješni ljudi vrijedni našeg divljenja. Mnogi profitiraju od hustle kulture, i zato će vjerojatno opstati, no tim je ljudima koji nameću svoje standarde sasvim svejedno hoćete li vi ostvariti svoje ciljeve. Ne postoji univerzalan "recept" za uspjeh - postoji samo provjeren put u burnout.
