S obzirom na veliku popularnost ovog reality showa vrlo je malo vjerojatno da ne znate za Netflixov "Love is Blind". Grupa single ljudi upoznaje se i unutar tjedan dana ima priliku provesti sate i sate u međusobnom dejtanju, razgovarajući o svemu što im je bitno kako bi na kraju odlučili s kim se žele upustiti u brak. Jedina caka: sve do tog trenutka, uključujući i prosidbu, ne mogu se vidjeti jer su izolirani, svatko u svojoj tzv. kabini. Nakon toga, u slučaju da su obje strane pristale i par se zaručio, vide se prvi put uživo i tad kreće avantura: provode par dana na medenom mjesecu i tri tjedna žive skupa kako bi okusili stvarni život prije vjenčanja. Na kraju cijelog procesa nalaze se pred oltarom, da odluče hoće li odgovor biti da ili ne, kad u jednom trenutku voditelj ceremonije kaže rečenicu koja je sad već postala trademark emisije: "Danas ćemo vidjeti je li ljubav slijepa." Ovaj društveni eksperiment, kako ga nazivaju njegovi voditelji, temelji se upravo na tom pitanju i želi preispitati razloge i motive zbog kojih parovi ulaze u bračnu zajednicu.
Za što bi to sve ljubav trebala biti slijepa? U "Love is Blind" aludira se na to da nečiji izgled, težina, rasa i eventualno stil odijevanja neće, i ne bi trebali, interferirati s osjećajima kandidata i da se njihova duboka povezanost, koja kod nekih dovodi i do ozbiljne odluke o vjenčanju, može održati i usprkos tim površnim karakteristikama. Ali što je s ostalim faktorima? Što je s ostalim dijelovima ljudskog bića i ponašanja koje ne možemo doživjeti samo u razgovoru naslijepo? U ovoj se kolumni želim osvrnuti na sve ono što moramo moći vidjeti prije nego što odlučimo graditi svoj život s drugom osobom.
Kad god sam čula "Ljubav je slijepa", ta je fraza imala negativnu konotaciju. Dapače, ne da nije značila "Nije joj bitna vanjština nego unutrašnje vrijednosti" i "On je voli usprkos njezinu izgledu", nego se gotovo u pravilu ta rečenica koristila kao završna poanta priče o osobi koja trpi svakojake situacije u svojoj vezi... zbog ljubavi. Od neiskrenosti i prijevare, preko manipulativnog i posesivnog ponašanja, pa sve do fizičkog nasilja, ljubav nekad, dakako, može biti slijepa - odnosno ljubav nas može dovesti u stanje zbog kojeg odbijamo progledati. Odbijamo vidjeti da osobi s kojom jesmo nije važna naša dobrobit, odbijamo vidjeti da se ne slažemo u najvažnijim aspektima života, odbijamo vidjeti da ta osoba nije za nas. Pa zašto bismo onda uopće htjeli ostati u tom odnosu? To je pitanje za neku drugu kolumnu.
Nadati se da je ljubav slijepa prije nego što ulazimo u brak jednako je kao da se nadamo da chef kuhinje u čiji restoran idemo nema osjet okusa ili liječnik kod kojeg se liječimo nije završio studij. Nelogično je jer time smanjujemo šanse da to u što se upuštamo bude uspješno i ugodno iskustvo, bila to večer u restoranu, operacija koljena ili brak.
Vjerojatno smo svi doživjeli da nam se osoba sviđa na papiru, ali da uživo odnos ne funkcionira. Isto tako, iako je, naravno, bitno razgovarati, slušati i čuti drugoga i saznati njegove želje i stavove prije nego što stupimo u dublji odnos, postoje kvalitete i mane koje se mogu otkriti tek ako pomno promatramo i ne bojimo se vidjeti drugu osobu u cjelini, u svakom trenutku dana i života.
Makar bi prirodno bilo prvo sagledati način na koji se naš potencijalni partner odnosi prema nama, pažnju treba obratiti i na to kakav je u ostalim odnosima - kako komunicira s obitelji, kakve odnose održava s prijateljima i s kolegama na poslu. To je važno jer odnos kakav osoba ima sa svojim roditeljima i bliskim prijateljima vrlo često može biti primjer načina na koji stvara povezanost. Vaša ljubav ne bi smjela biti slijepa u trenutku kad vidite da vaš potencijalni partner danima odbija razgovor s prijateljem nakon svađe, jer to može ukazivati na izbjegavanje konflikta ili nesposobnost da se konflikt razriješi. Ljubav ne može biti slijepa kad vidite da osoba na bilo koji način obezvrjeđuje svoje roditelje ili govori nešto što ukazuje na manjak određene doze poštovanja, jer se u tom trenu treba pitati "Što bih ja to mogla učiniti da u njegovim očima također zaslužim ružne riječi?"
Odnos s drugima pokazat će nam kako će se odnositi i prema nama, a posebno trebamo znati uočiti osjećaje koji nam se javljaju u prisutnosti te osobe. Osjećamo li sigurnost ili da se naše granice prekoračuju? Je li nam ugodno dijeliti tišinu? Osjećamo li da nas se čuje i onda kada drugoj osobi to ne paše? Moguće je da prihvaćamo nelagodu za volju ljubavi i taj moment treba uhvatiti i proanalizirati. Ako ste rekli da morate u ponoć biti kod kuće, nagovara li vas da ostanete ili poštuje vašu odluku? Time testirate kako se osoba nosi s vašim granicama - nečim što je od neizmjerne važnosti u zdravom i dugotrajnom odnosu. Dok raspravljate, čuje li vašu stranu, je li kadar vidjeti svijet iz vaše perspektive? Sve su to znakovi koje se ne treba bojati vidjeti.
I zadnje za što ne bismo trebali biti slijepi je odnos te osobe prema samoj sebi. U taj odnos ulazi samopoštovanje, odnos prema svom životu, vrijednosti koje njeguje, odnos prema obavezama i novcu - sve što će izravno utjecati na naš zajednički život jednom kad ga započnemo. Kad kaže da će nešto napraviti, napravi li to? Možete li se na tu osobu osloniti? Kad je pod velikim pritiskom i stresom, uspijeva li se nositi s time ili ga sve vrlo brzo preplavi? Pored svakodnevnih stresora, plaćanja računa i ostalog, u braku ćete prolaziti kroz svakojake izazove vezane uz obitelj, djecu, zdravlje i općenito donošenje odluka. Voljeti slijepo, ne vidjeti da će određena ponašanja vašeg budućeg partnera utjecati na kvalitetu vašeg života jednako je kao da se otisnete od obale na čamcu bez kormila i prepustite sudbini valova.
Riječi i uzrečice koje koristimo imaju značenje, no činjenica da se neke stoljećima ne preispituju ne znači da nam nužno još uvijek služe. Danas sam preispitala izreku "Ljubav je slijepa" jer mislim da nam nikako ne služi. Ako je slijepa, onda bih to radije nazvala zaluđenošću, a ne ljubavlju. Voljeti treba širom otvorenih očiju. Voljeti točno tu osobu koja se nalazi ispred nas, sa svim njezinim dubinama i zavrzlamama, znajući vrlo dobro i vrlo jasno kakav nas život čeka kada jednom odaberemo da ga uz tu osobu provedemo. Sve ostalo samo su fantazije, nadanja i čekanje da osoba ispuni svoj potencijal. Kad je u pitanju nešto tako ozbiljno kao što je brak, kao što je zajednički život s tim nekim do kraja života, važno je znati da naša ljubav nije slijepa, nego da vidi - i da je sretna i zadovoljna onim što vidi.