Gotovo svi veći svjetski modni brendovi dosad su se već odrekli krzna. Ubijanje životinja zbog mode već je neko vrijeme moralno iznimno neprihvatljivo i ne postoji nikakvo opravdanje za to. Nekad simbol luksuza, danas je krzno na marginama, a oni koji ga kupuju i nose posramljeni su od strane društva koje konačno odbija ubijanje životinja zbog naše ljepote. Uostalom, lažno, odnosno umjetno krzno danas izgleda praktički jednako kao i ono "originalno", a i jednako je toplo pa zaista nema potrebe za nošenjem nerca, zeca ili tuljana. Neki podaci govore da se godišnje ubije milijarda životinja samo zbog odjeće, a tržište krzna vrijedno je više od 40 milijardi dolara globalno. Potpuno besmisleno, zar ne?
No, što je s vintage krznom? Mnogi su naslijedili bunde od baki, mami, teta, ujni, nekoga iz bliske obitelji u svakom slučaju. Te su žene prije pola stoljeća i više godinama maštale o tom komadu koji je simbol bogatstva, luksuza i uspjeha. I vjerovale su da će se prenositi generacijama. No, kao što znamo, moda i tekstilna industrija jako su podložne društvenim promjenama. Nekad su korzeti bili obavezni komadi odjeće u ormaru svake žene, danas su tek ukras i jedan od trendova. Tako je i krzno otišlo u drugu krajnost - od simbola uspjeha postalo je simbolom okrutnosti.
Ipak, još uvijek postoji moralna dilema oko kupovine i nošenja vintage krzna. Jer kao što je autorica New York Timesa Vanessa Friedman istaknula: nitko ne zna nosite li vintage ili ono sasvim novo - osim vas. A ako nosite bilo kakvo krzno, to znači da nemate problem sa stavljanjem mrtve životinje na sebe, što je u današnjem moralnom kodu neprihvatljivo.
S druge strane, koja je točno šteta u nošenju vintage krzna, osim simboličke? Naime, nošenjem takvog, starog krzna pokazujete, potencijalno i teoretski, da podržavate ubijanje životinja zbog mode. No, to zapravo ne mora biti istina. Te su životinje već ubijene, vjerojatno i prije nego što ste se vi rodili, a definitivno prije nego što ste poželjeli nositi taj komad. To što vi danas mislite o tome sasvim je nebitno. Je li bolje da taj kaput postane smeće - ne otpad, jer se ne može u potpunosti reciklirati - ili da ga nosite još godinama?
Neki u korist vintage budni napominju i kako je štetan utjecaj na okoliš onih od umjetnog krzna još gori ili u istom rangu kao onaj od pravog, no podatke je teško uspoređivati, a možda je i pomalo neukusno pričati o tome - ali kad smo već ovdje, pričajmo.
"Neke studije tvrde da pravo krzno ima veći ugljični otisak zbog prehrane životinja čije se krzno koristi u industriji. Drugi tvrde da se to pravo krzno prenosi s generacije na generaciju, dok umjetno krzno prolazi kroz ekonomiju puno brže, stvarajući smeće. Pitanje je i jesu li umjetna krzna biorazgradiva i kakva se energija koristi kako bi se ona proizvela - najčešće nije održiva. Modna industrija definitivno bi trebala pronaći način da smanji proizvodnju otpada, a kupci bi trebali paziti na to da smanje svoj ugljični otisak i da uživaju u svojim komadima što duže", rekla je za Vogue Sophia Kalantzakos, profesorica ekologije na Sveučilištu New York.
Upravo zbog ovih pitanja moralna dilema oko nošenja vintage krzna još uvijek postoji. Naravno, tu su ljudi koji ni u kom slučaju ne bi odjenuli bilo što od krzna, ali tu su i ovi drugi koji nemaju problem s time, sve dok se ne podržava suvremena proizvodnja i trgovina krznom i ne pojačava potražnja za novim komadima.
Nedavno sam kupila svoju prvu bundu. Otišla sam na Hrelić - zagrebački buvljak na kojem možete pronaći zaista sve, od igle do lokomotive - i iako nisam išla s ciljem da kupim bundu, uvijek ih malo pogledam, ponekad isprobam i raspitam se o cijenama. Ljubazna gospođa pokazala mi je nekoliko modela, od zeca do vuka, a na kraju sam izabrala jednu koja mi je dobro pristajala. Ispostavilo se da je napravljena od bizama, što je štakor, odnosno glodavac porijeklom iz Sjeverne Amerike, nastanjen u Europi. Živi u jazbinama pored vode i štetočina je, ali mu je "krzno cijenjeno", navodi definicija na Hrvatskoj enciklopediji. Da se razumijemo, novo krzno nikad ne bih kupila, ali u vezi kupnje ovog vintage - na etiketi piše "Banja Luka, Jugoslavija", što znači da je staro najmanje 40 godina - nisam imala previše grižnje savjesti. Netko bi je ionako kupio ili bi je gospođa na kraju bacila jer ne zna što bi s njom. Ne podržavam ubijanje životinja zbog mode, no jedem meso. Recikliram u svom domu, pokušavam jesti lokalno uzgojenu hranu i volim životinje. Želim reći, nisam baš Cruella de Vil. Ali svejedno ću nositi svoju vintage bundu.
Modna industrija nikako ne može ispasti nevina u drastičnom zagađenju planeta, o kojem god njezinom aspektu pričali. Golemi problem je iskorištavanje ogromnih količina vode koja je potrebna za uzgoj pamuka i drugih kultura; krče se šume kako bi se tekstilne tvornice u zemljama u razvoju pokrenule i radile danonoćno; tu je i nevjerojatna količina otpada koji se stvara zbog masovne proizvodnje i potražnje za jeftinom odjećom na Zapadu; poštivanje ljudskih i radničkih prava radnika u tim tvornicama daleko je od stvarnosti.
Ako ne nosite krzno, jeste li isto tako prestali kupovati novu kožnu obuću? Jeste li prestali kupovati high street odjeću s oznakama "Made in PRC", "Made in Vietnam" i "Made in Bangladesh" ili svake sezone kupite neku majčicu koja je u trendu i baš vam sad treba? Velika je šansa da su tenisice koje ste kupili prije pet do deset godina napravila djeca. Dakle, moralni izbor jako je teško napraviti kad dođe do modne industrije i kad sve to uzmemo u obzir, vintage krzno jedan je od prilično minornih problema koji zapravo ne šteti nikome. No, fast fashion manje je vidljiv problem u svakodnevici; nećete doživjeti da eko aktivisti crvenom bojom zaliju nekoga u novom kaputu takvog brenda, unatoč tome što je njegova moralnost upitna, ali zato za krzno svi imaju mišljenje.
Svi se možemo složiti da nema potrebe da se životinje ubijaju za potrebe mode, kao i da treba smanjiti kupovinu novih komada odjeće kako bi se smanjila potražnja za novim tekstilom i posljedično se smanjila i proizvodnja. Možda će u idućih nekoliko godina fast fashion postati moralno neprihvatljiv baš kao i krzno. Dotad će svatko za sebe morati odlučiti što im je bitnije u ovoj dilemi.
