Postoji li ijedna osoba na svijetu koja ne zna tko je Monica Lewinsky? Ne morate ni pratiti američku politiku niti popularnu kulturu, ali znate otprilike što se događalo sredinom devedesetih u Ovalnom uredu, čuli ste za notornu plavu haljinu i svojedobno ste, u šali, citirali: "I did not have sexual relations with that woman", zajedno s prstom koji upirete ispred sebe.
Jedan od najvećih skandala američke politike ikada dobio je svoj televizijski tretman. Kanal FX 7. rujna počeo je emitirati "Impeachment: American Crime Story" s Beanie Feldstein, Cliveom Owenom, Sarah Paulson, Edie Falco, Mirom Sorvinom i drugima u glavnim ulogama. Jedna od producentica je i Lewinsky, koja je odbila mnoge ponude da ispriča svoju priču - još jednom. Ovaj put je pristala.
"Ne donosim takve odluke lako kad god se radi o mojoj prošlosti. Svjesna sam da to utječe na druge ljude i da vraća jedno teško vrijeme za sve nas. Puno sam razmišljala o ovome i jednostavno se činilo kao da će to doći kad-tad. Ideja da radim s Ryanom Murphyjem mi je bila uzbudljiva, ali sam i strahovala od sudjelovanja na ovom projektu. Srećom, radila sam sa sjajnim ljudima - moj je lik pisala Sarah Burgess. Imati seriju koju je napisala žena mi je bilo jako važno", rekla je Lewinsky o projektu.
Zbog njezine uključenosti, serija prilično vjerno prikazuje događaje koji su vodili do skandala, ali i svega što se dogodilo kasnije. Ako se ne sjećate tog vremena, Lewinsky je bila jedna od najprezrenijih osoba na svijetu i nitko joj nije vjerovao - čak ni kad se dokazalo da Clinton laže. No, što se zapravo dogodilo?
Monica Lewinsky imala je 22 godine kad je počela raditi u Zapadnom krilu Bijele kuće kao pripravnica. Bilo je to 1995. kad je počela aferu s predsjednikom SAD-a Billom Clintonom. Najčešće su se sastajali u Ovalnom uredu. Monica je bila zaljubljena i samo jedna u nizu žena koje je Clinton seksualno iskorištavao kroz godine, no ona toga nije bila svjesna. Nakon što su zaključili da provodi previše vremena s Clintonom, njegova administracija premjestila ju je u Pentagon 1996., gdje se ona povjerila o aferi kolegici Lindi Tripp. Ona je snimala njihove razgovore te ih kasnije predala neovisnom istražitelju koji je radio na slučaju protiv Clintona iz drugih razloga. Obavijestio je i FBI, koji je uhitio Lewinsky, ispitivali su je 11 sati te joj prijetili s 27 godina zatvora ako odbije svjedočiti protiv predsjednika. Odbila je. Priča se proširila medijima, Clinton je zanijekao prvi put pred kamerama bilo kakvu aferu, a Lewinsky je još odbijala svjedočiti. Tek kasnije je predala plavu haljinu na kojoj su bili tragovi njegove sperme i tek kad je potvrđeno da je njegova, pozvan je na svjedočenje. Tamo je ponovno zanijekao da je imao seksualni odnos s njom i to zato što je definicija seksualnog odnosa bila: "(...) uključuje bilo kakvu aktivnost u kojoj on dira određene dijelove njezina tijela (...) s namjerom da uzbudi ili potakne seksualnu želju kod druge osobe". Točnije, uključivala je davanje oralnog seksa, ne i primanje.
Teško je opisati društveni stav i atmosferu koja je vladala krajem 90-ih u vezi ovog skandala. Prvo, nitko nije vjerovao Monici Lewinsky, a kad se ispostavilo da je sve istina te da Clinton laže, okrivljavali su nju. Narativ je išao otprilike ovako: napaljena djevojka gladna moći proračunato je zavela sirotog predsjednika čija su jedina slabost žene. Nije mogao odoljeti i pristao je na oralni seks u Ovalnom uredu, a ona je ostvarila svoj zli cilj. Nećemo joj dopustiti da uništi predsjednikov život i cijelu administraciju. Zvuči pomalo karikirano, ali zaista nije.
Voditeljica vijesti tada, Katie Couric, opisala ju je kao "predatoricu koja je bacila oko na predsjednika", voditelj talk-showa Bill Maher ustvrdio je kako je "ucjenjivala predsjednika SAD-a". Ukratko, Lewinsky je doživljavala slut-shaming na dnevnoj bazi, dok je Clinton dobivao sve simpatije javnosti. U magazinu US Observer izašao je članak pod naslovom "New York Supergals Love That Naughty Prez", u kojem su istaknute žene iz javnog života - među kojima su bile i feministkinje Erica Jong, Nancy Friday i Patricia Marx - rekle kako se njihovo mišljenje o predsjedniku nije promijenilo te kako bi i one rado spavale s njim da imaju priliku. Ni feminizam nije bio na njezinoj strani nego se sve prihvaćalo s nekom dozom šale, zezancije, prihvaćajući ideju kako predsjednik nije napravio ništa toliko loše da bismo ga se odrekli - njega, mladog, zgodnog i sposobnog demokrata.
Lewinsky je portretirana kao proračunata, napaljena i zločesta djevojka s misijom rušenja Clintona, demokratskog predsjednika s ogromnom podrškom, koji je, eto, napravio pogrešku, ali to nije bilo vrijedno otkaza jer impeachment, odnosno proces rušenja predsjednika nije uspio. Nije izgubio ni podršku javnosti. Nikoga nije bilo briga što je najmoćniji muškarac na svijetu seksualno iskoristio dvostruko mlađu zaposlenicu - nad kojom ima višestruku moć, dakle - malo ih je pogodilo što je lagao javnosti, ali ne dovoljno.
"Uvijek sam mislila da se Borisu Johnsonu i Donaldu Trumpu dopuštaju nevjera i mizogini jezik zbog prirode njihovih pristaša; autoritarni političar može se izvući iz bilo čega, dok god se može opravdati sa 'svi smo ljudi'. Ali možda bi bilo točnije reći da se svaki muškarac može izvući sa svime, sve dok se može opravdati s 'on je muškarac'", napisala je Zoe Williams za The Guardian.
Osim slut-shaminga, i fat-shaming je bio snažan u to vrijeme.
"Monica Lewinsky vratila je svu težinu koju je izgubila prošle godine. Vjerujem da je to priča na naslovnici Newsweeka. Štoviše, rekla je novinarima da je razmišljala o tome da si zatvori čeljust, ali nije se htjela odreći svog seksualnog života", rekao je komičar Jay Leno, dok je David Letterman zaključio da bi prva rečenica njezinih memoara trebala biti: "Čini li me ovaj font debelom?", a među prijedlozima su još bili i: "Dok ovo čitate, ja sam već na svom drugom predsjedniku" te: "Ja i moja velika usta", dok je publika u studiju vrištala od smijeha. Slut-shaming i fat-shaming nisu bili suptilni niti se itko pretvarao da je to nešto drugo - bilo je izravno i okrutno.
Općenito, tražili su se najkreativniji načini za poniženje Monice Lewinsky, a sve je u javnosti dočekivano s oduševljenjem. I jedan je domaći glazbeni sastav odlučio napraviti pjesmu o Monici, onda možemo zamisliti kako je to izgledalo u SAD-u.
"Postala sam društvena reprezentacija, socijalno platno na koje je bilo tko mogao projektirati svoju zbunjenost u vezi žena, seksa, nevjere, politike i tijela", napisala je u memoarima "Shame and Survival".
U sada obrisanom tweetu svojedobno je napisala kako su sve te stvari utjecale na njezino samopouzdanje i samopoštovanje, ali i na karijeru te osobne odnose.
Na prvi pogled moglo bi se činiti kako su se stvari promijenile. Ali samo na prvi. Kad malo bolje razmislimo, seksizam, slut shaming i fat shaming su još uvijek itekako prisutni, a ni vjerovanje ženama nije na nešto višim nivoima. Glazbenik R.Kelly nedavno je osuđen za seksualno zlostavljanje i trgovinu ljudima, iako se već gotovo 30 godina zna za njegove prakse iskorištavanja maloljetnica. Trebalo je 9 žena i dva muškarca koji su svjedočili da bi ga se osudilo. Za Weinsteina taj broj je 87 - toliko ga je žena službeno optužilo za zlostavljanje, za liječnika gimnastičke reprezentacije Larryja Nassara trebalo je 150. U Hrvatskoj ni brojke nisu uvjet - tužbe za seksualno zlostavljanje redovno se odbacuju, čak i ako su masovne, zbog tehničkih pogrešaka i sličnih propusta. A da ne spominjemo stanje uma u komentarima ispod članaka koji se bave ovakvim temama, ali i silovanjem i bilo kakvim oblikom spominjanja ženskih prava.
Monica Lewinsky simbol je vremena koje nije do kraja prošlo, čije su vrijednosti duboko ukorijenjene u društvenu svijest i svako malo izrone; samo što se danas ipak prave da su bolje nego što jesu. Društvo danas nema zapravo bolji odnos prema ženama, pogotovo onima koje ugrožavaju patrijarhalni status quo ili, nedajbože, ne izgledaju onako kako netko misli da bi trebale. Monica Lewinsky danas ne bi prošla ništa bolje nego što je prije 20-ak godina, nažalost, i to je nešto čime se društvo treba ozbiljno pozabaviti.
