Riječ zahvalnost nekima je spasonosna, a nekima već ide na živce. Na društvenim mrežama bombardirani smo zahvalnošću kao obavezom koju bismo trebali uvesti u svoju dnevnu rutinu. Bilo da je razrađujemo u pisanom obliku kroz vođenje dnevnika ili kroz misaonu kontemplaciju, njen je cilj podsjetiti nas na sve ono što imamo i zbog čega vrijedimo: na ono što nam je dano, kao i na ono što smo svojim trudom i radom stekli. Za one koji su tom riječju toliko bombardirani da im zadaje glavobolju, imamo alternativu. Jeste li čuli za termin glimmers?
Glimmeri su, ukratko, prepoznatljive pojave koje stoje kao kontrast okidačima (eng.: triggers). Suprotan je to pojam i terminu red flags, zbog čega ih se često naziva i zelenim zastavicama. To su sve one stvari koje vas ne samo čine sretnima, već vam i pokazuju da ste na dobrome putu: da se krećete u smjeru koji vam odgovara, bilo na emotivnom, duhovnom, poslovnom ili društvenom planu.
Otkad je u jezik svakodnevice ušla sva sila termina koji su ranije bili rezervirani samo za područje psihoterapije, nije zgorega primijetiti da smo kao društvo postali izrazito negativni. Odjednom primjećujemo svu silu crvenih zastavica, postavljamo dijagnoze ljudima koji nam idu na živce, psihoanaliziramo se do besvijesti a svaku svoju lošu fazu imamo tendenciju nazvati sindromom. Mnogo je filozofa tijekom povijesti raspravljalo i promišljalo o jeziku u kontekstu poimanja stvarnosti. Dapače, neki od njih tvrdili su da jezik ne samo da opisuje stvarnost u kojoj obitavamo, već je sam i kreira. Pa tako naš svijet, a time i svijest, oformljuje upravo naš vokabular - riječi kojima baratamo, izrazi koje poznajemo i termini kojima operiramo. Primjera radi - osoba koja nikad nije čula za izraz "onaj pravi" ili "ono nešto" možda neće očekivati od svoga partnera da to bude, odnosno neće to tražiti u njemu, baš kao što ni osoba koja nikad nije čula za riječ "sloboda" neće znati prepoznati je li ili nije slobodna.
Riječi su, dakle, važne. I ne treba ih tretirati kao nešto što je "tek tako" tu. Ako nam glavom konstantno plove i upravljaju pojmovi kao što su "okidači" ili red flags, nema sumnje da će ih mozak stalno i tražiti, a time i prepoznavati. Cilj potrage za glimmerima djeluje po istom principu, ali sa suprotnom svrhom: potiče nas da prepoznajemo sve one dobre znakove u našim životima, a što ih više prepoznajemo, više ćemo ih i primjećivati - i obrnuto.
Je li činjenica da ljudi generalno imaju tendenciju fokusirati se na negativno evolucijske prirode ili je samo riječ o nametnutom obrascu također je jedan od plodonosnih i teških misaonih zadataka, ali koje god da rješenje bilo (ako uopće i mora postojati jedno), činjenica je da se od te tendencije nekada potrebno ograditi. Dobre stvari uzimamo zdravo za gotovo - počevši od svojih uspjeha i pomaka, pa sve do onih dobrih stvari u vezi koje, ako i uočimo, brzinski smjestimo u "pa to je normalno" kategoriju.
Glimmeri ne funkcioniraju po nekom apstraktnom, duhovnom principu, na temelju nekog nedokazivog zakona privlačnosti koji tvrdi da se pozitivnom mišlju i usmjerenošću na neki cilj on mora nužno i ostvariti. Fizika, odnosno kemija iza samog procesa vrlo je jednostavna: sa svakom uočenom pozitivnom točkom vaše će samopouzdanje rasti, i bit će vam to dobar poticaj za kretanje prema naprijed. Pritom je uporaba samog termina i više nego korisna, jer ćete na taj način moći kategorizirati podražaje. Da ne apstrahiram, navest ću primjer. Recimo da ste našli dobar posao na kojem ste odmah kliknuli s kolegama, odgovara vam radno vrijeme, sviđa vam se raspored dnevnih zadataka i u dobrom ste odnosu s nadređenima. Ako ste toga svjesni - i to je već nešto. Ali presudno je hoćete li to doživjeti kao opis situacije ili kao niz glimmera. Ako je u pitanju situacijsko tumačenje, uvijek si možete reći da vam se "potrefilo", da ste imali sreće ili da je jednostavno tako ispalo. Ali ako sve navedene točke doživite kao glimmere, poruka je jasna: krećem se u dobrom smjeru, moj dosadašnji trud se isplatio, zaslužila sam to i ne moram, barem privremeno, strahovati od budućnosti.
Ista je situacija i u odnosima, bilo prijateljskim, obiteljskim ili ljubavnim. Dok smo na internetu bombardirani uputama kako prepoznati loše znakove u vezama, potpuno smo zapostavili prepoznavanje onih dobrih. I glimmeri su, dapače, okidači, samo što je u tom slučaju riječ o okidačima ugodnih, lijepih i opuštajućih emocija. Oni se mogu manifestirati u konkretnim situacijama, kada uočite neke konkretne znakove u odnosu koji upućuju na dobro, a može ih se doživjeti i potpuno intuitivno: ako oko nečega imate "dobar osjećaj", usudite se prepustiti tom glimmeru. No da biste u potpunosti mogli razlikovati glimmere od slučajnih podražaja, važno je znati i kojim putem želite ići. Pritom nemojte ovo doživjeti kao uputu da uvijek morate znati svoj cilj, smisao i svrhu, jer to nije isto što i put koji do njih vodi. Ako ste, primjerice, u vezi čiju budućnost ne vidite niti želite, a partner vam kupi pažljiv i prekrasan poklon za rođendan - to je svakako lijepa gesta, ali ne i glimmer. Ako već tjednima planirate dati otkaz, a uto vam šefica povisi plaću, budite oprezni pri doživljavanju te geste kao "znaka" da biste trebali ostati u firmi. Put kojim se želite kretati satkan je od usađenih uvjerenja, stečenih preferencija i izgrađenih želja i ambicija - budite u konstantnom dosluhu s njima kako biste mogli prepoznati kako triggere, tako i glimmere te ih razlikovati od jednostavno ugodnih situacija.
Jezik kojim baratamo barem je djelomično odgovoran za našu stvarnost, pogotovo ako smo svjesni toga da veliku većinu nje provodimo upravo u svojim glavama, gdje se tokovi misli grade u rečeničnim nizovima. Kako bismo opisali svoja stanja, emocije, potrebe i situacije, koristimo riječi, i zato je od presudne važnosti koje ćemo riječi pritom koristiti. Probajte barem na tjedan dana prestati tražiti triggere u svijetu, i fokusirajte se, umjesto njih, na glimmere. Ne podrazumijevajte lijepe stvari koje vam se događaju - ni one za koje ste sami odgovorni ni one koje su vam se dogodile. Jer u konstantnom ganjanju nedostižnog zadovoljstva, možda nam promakne da je ono već tu - i samo ga je potrebno osvijestiti.
