Autodestrukcija

Jeste li emocionalni mazohist i zašto je to potencijalno opasno?

01. studeni 2021.
Fotografija: IMAXtree

Često se vraćate bivšima, ne možete prekinuti toksično prijateljstvo i imate impostor sindrom? Moguće je da ste emocionalni mazohist.

Znate li onaj razočarani pogled koji dobijete od prijateljica kad konačno skupite hrabrosti reći im da ste se čule ili vidjele s bivšim? Ako ga znate jako dobro jer ste ga vidjeli i previše puta, moguće je da ste u kategoriji emocionalnog mazohista. Kategorija nije sama po sebi strašna, a nema ni veze sa seksualnim fantazijama ili preferencijama. Ova se vrsta mazohizma odnosi na, kako mu naziv govori, osjećaje, odnosno naše veze i odnose s drugim ljudima. Ne moraju biti isključivo ljubavne i intimne, mogu se odnositi na prijateljstva, čak i posao. 

"Sveobuhvatan uzorak autodestruktivnog ponašanja koje najčešće počinje u djetinjstvu i prisutno je u različitim kontekstima. Osoba može izbjegavati ili umanjivati ugodna iskustva, privlače je situacije ili odnosi u kojima će patiti i spriječiti ostale da im pomognu", definicija je emocionalnog mazohizma koju je ponudio psihoterapeut Mark L. Ruffalo u članku za Psychology Today. 

Ističe kako je pojam mazohizma u popularnoj kulturi prilično raširen i shvaćen gotovo isključivo kao seksualna preferencija, posebno nakon popularnosti "50 nijansi sive", no u psihologiji i psihijatriji pojam je sasvim drugačiji - puno širi i obuhvatniji. 

Emocionalni mazohizam, ukratko, potreba je da ulazite i/ili ostajete u odnosima u kojima biste mogli biti povrijeđeni. Naravno, nije uvijek jednako izraženo, a ovaj način funkcioniranja može imati utjecaje na razne aspekte naših života. 

Ova se vrsta mazohizma odnosi na, kako mu naziv govori, osjećaje, odnosno naše veze i odnose s drugim ljudima

Najčešće ga primijetimo i viđamo u onom ljubavnom dijelu. Primjerice, ako imate tendenciju ulaziti u veze koje se na početku čine kompliciranima - na daljinu, s udanim/oženjenim ljudima ili onima u vezama, s vidno hladnim i nezainteresiranima, pa čak i narcisima... Jasno je da ponekad ne možemo na početku znati kakva je druga osoba, ali ako postoji uzorak ovakvih veza u vašem životu, mogli biste biti emocionalni mazohist. To bi značilo da svjesno ignorirate crvene zastavice, zanemarujete znakove koje vam drugi daju, vjerujete da možete "promijeniti" nekoga. Jer ne možemo kriviti sreću ili nedostatak iste za naše veze - ipak je na nama uvijek odluka hoćemo li ući u vezu s nekim ili nećemo. Emocionalni mazohisti vole odnose koji su komplicirani jer vjeruju da će se "trud isplatiti", a visoki rizik samo im je dodatna motivacija. Vjeruju da, ako postoji opasnost da će nas netko povrijediti, onda se u taj odnos isplati ulagati. 

Zato se često vraćaju bivšim partnerima koji su ih povrijedili - i zato dobivaju one poglede od prijatelja, koji ih vjerojatno znaju kao osobe koje "vole dramu". Zato, recimo, pokreću svađe u vezi koja je mirna - mirno je dosadno i nezanimljivo - žele pokrenuti neku strast. Nađu li se u nekoj zdravoj, mirnoj vezi, bit će im dosadno i vjerojatno će je prekinuti bez nekog posebnog razloga. Moguće je da niste ni shvatili da to radite jer imate potrebu za dramom, samo se osjećate nelagodno kad je u vezi sve transparentno i lako. Zato bježite prvom prilikom, vjerujući kako prava ljubav mora biti strastvena - a to uključuje i, recimo, česte svađe, prekide i pomirbe. U stvarnosti, takve veze nisu zdrave i ne predstavljaju "pravu ljubav", nego često nezdravu fascinaciju drugom osobom. 

"Što je dno niže, to će vrhunac biti viši", vjerojatno je maksima kojom se vodite u svojim odnosima. 

Takvo ponašanje nije problematično do neke točke, a ta je - zlostavljanje. Naime, zbog otvorenosti prema kompliciranim i toksičnim odnosima, emocionalni mazohisti uglavnom ne znaju postaviti osobne granice. Tako drugim ljudima bude lakše povrijediti ih, ali to onda može otići i korak dalje od slomljenog srca. Ako naiđete na narcisoidnu osobu ili neku sa sociopatskim tendencijama, psihičko ili čak fizičko zlostavljanje moglo bi postati stvarnost. A s obzirom na to da često vjeruju da "ne zaslužuju nešto bolje", emocionalni mazohisti ostat će u takvim odnosima predugo za svoje dobro. 

Ovakvo ponašanje nije ekskluzivno za ljubavne veze. Imate li u svom životu toksične prijatelje, one koji vas vrijeđaju, iskorištavaju, osobe zbog kojih se redovno osjećate psihički iscrpljeno nakon druženja s njima - ali ne možete im se suprotstaviti niti prekinuti odnos? I to je znak emocionalnog mazohizma, jednako kao i druženje s osobama koje su stalno neraspoložene i negativne. Vrlo je vjerojatno i da sami sebe sabotirate, ali i da ste jako kritični prema sebi, dok prema drugima niste nimalo ili slabo. Svojedobno sam se našla u sličnim situacijama, u druženju s ljudima koji su izrazito negativni i koji bi me zaista psihički iscrpljivali do krajnjih granica, toliko da sam se znala danima oporavljati od sat vremena pored njih. Ipak, godine su mi trebale da presiječem te odnose jer uvijek sam se osjećala dužno na neki način, pronalazila bih opravdanja za njihovo ponašanje i činjenicu da mi nisu postavili nijedno pitanje tijekom cijelog druženja. 

Zbog otvorenosti prema kompliciranim i toksičnim odnosima, emocionalni mazohisti ne znaju postaviti osobne granice

U poslovnom svijetu može se pojaviti kao imposter sindrom, odnosno sindrom varalice; ne vjerujete u svoje znanje i vještine, postignuća pripisujete sreći ili drugima, a često nećete reagirati ako se susretnete s mobbingom. Možda ste napuštali radna mjesta na kojima postižete dobre rezultate. 

Moguće je također da niste svjesni svog emocionalnog mazohizma jer sva ta ponašanja vidite kao nesebičnost ili empatiju. S tim karakteristikama, naravno, nema ništa krivo ni nepoželjno - osim ako počnu štetiti vama. Vjerojatno svaki oblik ugode i uživanja, čak i sreće vidite kao sebičnost. Zato se ne možete opustiti, uzeti si malo vremena za sebe i brigu o sebi i svojim osjećajima. Često si ne dopustite da se osjećate sretnima jer i taj osjećaj promatrate kao oblik sebičnosti. S druge strane, svako vrijeme koje izdvojite za druge vidite kao dobro uloženo, čak uživate u osjećaju žrtvovanja sebe za druge. 

Ovakav način ponašanja vjerojatno potječe iz našeg djetinjstva. Moguće je da smo ga razvili jer smo imali odsutne roditelje, odrasli smo u problematičnoj obitelji, s narcisom ili zlostavljačem. A moguće je i da smo imali sasvim zdravu i normalnu obitelj i roditelje, ali smo iz drugih razloga razvili ovakve uzorke ponašanja - npr. da dobijemo pažnju naših "savršenih i dosadnih" roditelja. O tome odakle potječe vaš emocionalni mazohizam najbolje bi bilo pričati sa stručnjakom jer iako se na prvi pogled ne čini kao nešto ozbiljno, ovaj se uzorak ponašanja može i treba riješiti kroz psihoterapiju. Jasno, prvi je korak prepoznati ove uzorke ponašanja i odlučiti da ćete nešto poduzeti po tom pitanju. Vrlo vjerojatno nećete preko noći prestati biti emocionalni mazohist, ali ako ste toga svjesni, možete izbjeći neke potencijalno opasne situacije kojima ste ovako izloženi.