Nisi to gledala?!", znate tu zaprepaštenu reakciju kad osobi kažete da niste gledali njihovu omiljenu ili tek najnoviju hit seriju. Svi je mrzimo. Ispadate neinformirani, kao da ne pratite što se događa i ne možete sudjelovati u razgovoru. A ako se krene dalje s prijedlozima dobrih serija ili filmova, a vi niste gledali nijednu, ton se samo pojačava, a oči su sve veće. Naravno da svi želimo izbjeći tu situaciju. I čini se da to i radimo - tako što lažemo.
Prema istraživanju Radio Timesa u kojem je sudjelovao 1300 ljudi, čak 52 posto njih reklo je da su svojedobno lagali da su gledali neku seriju. Na prvom mjestu je Stranger Things, a slijede Igra prijestolja, Breaking Bad, Kruna i Schitt's Creek. Sve hit serije, višestruko nagrađivane i definitivno one koje ne želite propustiti. Ali što ako jeste?
Slično je i s filmskim klasicima. Ne daj bože da priznate da niste gledali "Kuma", primjerice - čeka vas cijeli monolog, ako ste u društvu i dijalozi, koji bi vas trebali uvjeriti da ste puno propustili i da je to jedna od većih pogrešaka u vašem životu dosad.
Ne znam kako vi, ali u tom trenutku uglavnom se osjećam nedovoljno dobro, ponekad čak i glupo, kao da sam ignorant - iako znam da to nije namjera onih koji mi predlažu određeni proizvod popularne kulture. Znam to jer sam se i sama našla u suprotnoj ulozi, onoj strastvene obožavateljice neke serije ili filma, čak i knjige i benda, koja objašnjava drugima zašto moraju gledati, čitati ili slušati nešto. Sasvim je normalno da smo se svi našli u obje uloge, s obje strane ove priče.
Popularna kultura igra golemu ulogu u našim životima, htjeli mi to priznati ili ne. Njezini proizvodi nisu samo način da nam brže i ugodnije prođe vrijeme; oni su priče o nama. U njih upisujemo neka značenja koja su često puno dublja i za nas važnija od tek još jedne serije ili izvođača. Pronalazimo sebe u tim pričama, svoje osjećaje, stavove i vrijednosti, poistovjećujemo se s likovima ili ih pak preziremo. U svakom slučaju, u pitanju je nešto naše, odnosno nešto što napravimo našim. Postaje dio našeg iskustva. Naravno da onda to želimo podijeliti i s drugima.
Sjećate li se kad smo snimali mix tapeove ili pržili glazbu simpatiji ili prijateljima u srednjoj? Koliko je samo truda išlo u taj naizgled jednostavan zadatak. To nije bio samo popis pjesama, nego i način da vas netko upozna, da se na neki način otvorite i pokažete kakvi ste. Tako je i sa svim drugim proizvodima pop kulture. Obožavaš Squid Game ili ne gledaš iz inata, baš jer svi to sad gledaju? Oba izbora govore puno o osobi - na prvu. Naravno da želite čuti i nešto više kad dobijete tu prvu informaciju. Zašto voliš tu seriju, koji ti je omiljeni lik, koga ne podnosiš, imaš li neke teorije o idućim epizodama? Sve je to način na koji upoznajemo ljude i, naravno, može biti podloga za osuđivanje. Jasno, to je sasvim površno i uglavnom površno, ali svi to ipak radimo.
Baš zbog toga neki imaju malo drugačiju taktiku, a ta je da ne lažu da su nešto gledali, samo lažu da im se svidjelo jer čini se potpuno društveno neprihvatljivim da nešto ne vole - jer se to nešto sviđa svima. I to je način na koji se pokušavaju svidjeti drugima i umanjiti osjećaj isključenosti.
Serije i općenito pop kultura sjajne su teme razgovora u svakoj situaciji, sa svima. Pa ako se povede razgovor o nekoj seriji koju jedino vi, čini se, niste gledali, normalno je da ćete se osjećati isključeno i izolirano. A s obzirom na vremena u kojima živimo, kad imamo zaista ograničene prilike za socijaliziranje i druženja s drugima - i tko zna dokad će tako biti - nitko ne želi biti isključen. Pa se čini kao da je lakše reći da ste nešto pogledali, iako nemate pojma o čemu se priča.
"Od aparata za vodu na poslu do večeri s prijateljima i stolova u kafićima, najnovije i najbolje serije često su tema razgovora. Naše istraživanje pokazuje koliko zapravo volimo pričati o televiziji, ali iznenađuje nas koliko ljudi nije potpuno iskreno kad dođe do toga što su zapravo gledali. S toliko izbora u ovom zlatnom dobu televizije nemoguće je vidjeti sve pa se ne morate bojati priznati da nikad niste nešto gledali... Ali, ako morate lagati, ne zaboravite spomenuti The Upside Down", rekao je glavni urednik Radio Timesa Tim Glanfield.
Ako niste skužili ovu foru na kraju, bez brige - ovdje vas nitko neće osuđivati jer niste gledali Stranger Things. Uvijek ima vremena za to, zar ne? A i ako vas nešto zaista ne zanima i ne planirate nikad stisnuti play, ili ste već probali pa vam se nikako nije svidjelo, nemojte se sramiti to reći. Ako ste u društvu zrelih osoba, to može biti samo dodatni poticaj za još konstruktivniju i zabavniju raspravu. Iako pop kultura jest dio naših osobnosti, nitko ne bi trebao osobno shvatiti činjenicu da ne volite njihovu najdražu seriju. Osuđivanje na toj razini zaista nema smisla jer naše ukuse određuje puno toga, ne samo činjenica jesmo li dobra ili loša osoba. Uostalom, kad biste se družili samo s osobama koje imaju isti ukus kao i vi, ne bi vas ostao nitko osim odraza u ogledalu. A to nije baš zabavno.
