U dvadeset i prvom stoljeću koje nas je opteretilo gomilom informacija, potrebom za samopromocijom i voajerističkim uplitanjem u tuđe živote, vrlo se često nameće pitanje: znamo li više biti sami sa sobom?
Neki strah i zazor koji osjećamo pred činjenicom da na neko društveno događanje odlazimo sami zaista većinski dolazi iz naše nutrine. Zato što smo mi sami pred sobom izloženi, imamo osjećaj da nas i svi drugi gledaju, da smo svima važni i da će svi donijeti sud o nama, bio on pozitivan ili negativan. Ali, stvarnost je drugačija: baš kao što ni mi nismo svjesni ljudi oko nas, tako nitko nije bio svjestan ni našeg soliranja. Osjećaj nelagode stvaramo samima sebi jer nam čitavo to vrijeme, ma koliko uživali, neki glas u glavi šapuće – sama si jer nitko nije htio ići s tobom, sama si jer te nitko ne voli, nitko te ne voli jer nisi simpatična, nisi simpatična jer se previše trudiš svima svidjeti, svima se trudiš svidjeti jer te nitko ne voli – i tako u krug. Poznato? Valjda nisam jedina.
Taj se lažljivi glasić zaista isplati zatomiti, jer jednom kad ga ušutkamo, biti sam sa sobom postaje prelijepo. Emotivno reagiramo na ono što gledamo bez ikakvih ustručavanja i ne riskiramo to da se naš ukus ne podudara s osobom s kojom smo se zatekli. Raspravit ćemo sami sa sobom to što nam se svidjelo i razlučiti od onoga što nije. Uživat ćemo u carstvu bez kompromisa. Ne moramo tražiti film koji će se svima svidjeti ni mjesta koja će svima odgovarati. Najveća neugodnost koju ćete doživjeti jest da vam netko postavi to grozomorno pitanje "S kim si išla...", a kad vi odgovorite "sami", osoba kaže nešto patronizirajuće. Ali osobno sam i u takvim situacijama znala osjetiti natruhe njihovog srama. Njihovog, ne mog – jer kao da i moji sugovornici u tom trenutku shvate – pa čekaj, što je u tome loše?
Potreba za time da izađem negdje sama u meni je dolazila i prolazila u fazama: u redu je biti na takvom mjestu u životu u kojem nam jednostavno više paše biti okružen ljudima. Ali i druga strana je lijepa, a mi je najčešće doživljavamo kao znak da nešto nije u redu. Na to nas na neki način pritišće društvo: ako u nekom trenutku, okruženi prijateljima, utihnemo, zamislimo se ili dobijemo potrebu izdvojiti se na trenutak, odmah nas se obaspe pitanjima "Je li sve u redu?" i "Što je bilo?". To nas automatski stavlja u položaj u kojemu se imamo potrebu braniti i opravdavati, zbog čega ne čudi da se kasnije javlja korelacija između želje da budemo sami i osjećaja srama i nelagode. Čitavo iskustvo percipirat ćemo kao negativno, dok ustvari za time uopće nema potrebe.
O tome je li solo-dejtanje ili nije društveno prihvatljivo više ne razmišljam. Uvjerila sam se na vlastitoj koži da jest. Išla sam mnogo puta sama u kino, u kazalište, na wellness i na izložbe. O kavama i šetnjama da ne govorim. Jednom sam prilikom čak išla i sama na vikend u Zadar. Ne sjećam se da me ijedna osoba ružno ili čudno pogledala - a vjerujte mi, tražila sam ih. Pretpostavljam da smo ušli u fazu u kojoj smo svi toliko osvijestili zazornu sveprisutnost svega i svih u našim životima, da nema više osobe u kojoj se ne budi povremena potreba za time da bude sam. U tom smislu imamo sve više razumijevanja jedni za druge.
Tako da, samopouzdano se odlučite na jedan solo-dejt i priuštite si ono što zaista želite. Ne morate sjediti u tišini sa svojim mislima, ako vam to nije ugodno. Slobodno se animirajte filmom, knjigom ili predstavom, ali dajte si prostora da razradite emociju koju ste pritom prepoznali. Osluškujte što vam je na umu i s pažnjom odgovorite na to. Lijepo je. Na kraju dana, ako ste single, kako ćete znati prepoznati dobar dejt ako si sami ne postavite kriterije? Izlasci sa samim sobom samo su jedan od brojnih oblika "vremena za sebe", koji sretno prigrlimo kad uključuje večeru i filmski maraton, a gledamo s nelagodom ako podrazumijeva izlazak u javnost. A ne vidim zašto svi ne bismo u tome s vremena na vrijeme uživali. Ljudi koji će na to negodovati ili misliti da ste čudni su i sami ostali zaglavljeni u nekim infantilnim svjetovima. Ako nismo sami sebi dobro društvo... kome ćemo biti?
