Cijeli Velvet izgledao je nekako ljepše pored nje. Svi gosti kafića odjednom su izgledali filmski. Čak su i ptice došle do njezinog stola i radile joj društvo. Ulovila sam milisekundnu fantaziju da sam i ja model koji se nalazi sa svojom prijateljicom, ali me bolno stezanje traperica brzo vratilo u realnost. Moja junakinja je ustala i ja sam joj se hipnotizirano bacila u zagrljaj. Ovu ženu odnekuda znam pomislila sam. Vjerojatno iz prošlog života kad sam i sama krasila naslovnice fashion magazina.
Verbaliziranje njezine ljepote je gubljenje vremena, to su za vaše vizualne perceptore odradili kolege i kolegice na snimanju. Ja sam se bacila na seciranje Julijine nutrine koja je još ljepša, još luđa, još slojevitija. Nakon nekoliko sati brbljavog ženskog tanga, od intervjua nisam imala ni naslov. Mi smo nekako više pisale seriju o njezinom dinamičnom životu i zakucale draft neke buduće biografije. Konobar nas je zabrinuto promatrao jer smo nakon višesatnog smijanja u jednom trenutku i plakale. Maramicama ni traga, naravno, pa sam ja brisala nos u svoj kimono, a ona te lijepe oči u majicu dugogodišnjeg partnera, rođenog Njujorčanina Stevena. Dizajnirao ju je kad mu je bilo samo trinaest godina. A pronašla ga je tražeći okus prave kave po Velikoj Jabuci. Jer nije tražila ljubav. A dobila je 2 u 1.
Steven je bio menadžer jedinog kafića u kojem je njezino nepce reklo DA prefinoj kavi koja je podsjećala na onu na kojoj je odrastala. Sličnoj onoj koju je njezina mama mljela u malom mlincu dok je bila mala. Julija je na trenutke dječački razbarušena, pa se odjednom transformira u otmjenu kontesu, markizu i vojvotkinju s nekog raskošnog filmskog seta. Tako je prijemčivo ženstvena i njezino lice oduzima pravo na kategorizaciju linearnog vremena. Može izgledati kao nasmijana tinejdžerica i zrela žena u isto vrijeme. Julija je nježna, blaga, mudra, ranjiva, senzibilna, istinita i prisutna. Julija je relaksirajuća i otvorena.
Glavni "krivci" njezine ljubavi prema životu i opipljive ovisnosti o slobodi su netipični i karizmatični roditelji Zadrani s kojima je vrlo rano naučila da jedino biti autentičan i svoj znači biti živ. Modeling kao ni ljubav nije tražila. Sam ju je pronašao. A na svoju prvu reviju u meku modelinga Milano odletjela je, kako se voli šaliti, privatnim jetom. Dok je istraživala za jednu studenticu astronomski skupe cijene letova, odlučila se na praktičnu shemu: 11 sati truckanja vlakom. Putem do željezničkog kolodvora naletjela je na staru prijateljicu čiji je dečko radio kao transporter za poštu. Ubacili su je u mali teretni avion koji je prevozio pakete i odletjela je direktno na modnu pistu. Tamo je i ostala, do danas.
"Nikada nisam planirala baviti se modelingom niti sam išta o tome znala. Kao i većina stvari u mojem životu - i to se desilo spletom nekih začudnih sinkroniciteta. Krenula sam iz čiste znatiželje, a kasnije sam se zaljubila u slobodu, u putovanja, u upoznavanje novih i zanimljivih ljudi, u istraživanje kultura", otkrila nam je Julija u intervjuu u kojem govori i o svom djetinjstvu u Zadru, životu u New Yorku, skincare rutini, starenju, braku i stvarnim prijateljima.
