Pratili našu gastro scenu ili ne, za Matejku Buču i njezin blog Like Chocolate sigurno ste čuli. Matejka je jedna od onih koja je hobi pretvorila u posao i hrabro krenula u samostalne vode nakon stalnog posla u marketingu - napravila je to prije dvije godine i do danas je "skuhala" mnogo toga, između ostalog otvorila je studio za sadržajni marketing Koohinja, lansirala dvije kuharice, od kojih je druga nedavno predstavljena javnosti pod imenom "Svaki dan nešto novo". Osim što kuhanje kroz recepte približava i onima koji nisu toliko spretni u kuhinji, Matejka je i dalje fokusirana na svoj blog te širi i razvija posao na danas zaista konkurentnom tržištu.
Kažete da je Koohinja vaše treće dijete, u kojim je sada 'godinama'?
- Koohinja je tek na svojim počecima (ima samo dvije godine) i moram još puno raditi da bih se etablirala u ovome vrlo konkurentnom poslu. Imam sreće i radim puno, ne samo na projektima koje si sama stvorim poput kuharica, već i za brojne domaće klijente za koje primarno radim fotografiju, video produkciju i osmišljavam recepte. Sretna sam i zahvalna što imam prilike raditi tako divan posao kojeg zaista obožavam, no svjesna sam da moram još puno raditi i učiti da bih se pozicionirala i održala u ovom području.
Kako je posao funkcionirao za vrijeme karantene? I što se promijenilo sada u post-pandemiji?
- S obzirom na to da surađujem primarno s brendovima iz prehrambene industrije, u jeku pandemije sam zapravo imala dosta posla. Klijenti su tražili načine da komuniciraju i približe se svojim kupcima u vrijeme kada smo svi bili na distanci, a hrana je za to odličan medij - stoga sam radila mnogo na osmišljavanju i fotografiranju recepata. Naravno, prodaja moje kuharice "Svaki dan" je pala jer knjižare nisu radile, no kasnije se sve vratilo u normalu.
Koliko je izazovno bilo krenuti u solo vode, nakon karijere u marketingu? Što biste poručili onima koji razmišljaju o sličnom potezu?
Ja sam "ziheraš" i bilo mi je teško odlučiti otići iz korporacije u freelancere: imamo kredit, dvoje male djece, ne znamo što nas još sve čeka. No kad sam sve stavila na papir, plusevi samostalnog posla su bili znatno veći od minusa i kroz razgovor s obitelji sam odlučila pokušati, barem na godinu dana. Za sada nisam požalila odluku jer mi je taj potez omogućio izdavanje dvije kuharice i brojne druge projekte na kojima mi je bilo zadovoljstvo raditi, a to nikako ne bih mogla da sam ostala na starom poslu. Mislim da je kod donošenja takve odluke jako važno pažljivo i racionalno sagledati prilike i opasnosti vezane uz upuštanje u samostalne vode, biti osiguran barem djelomično kroz ugovorene poslove te imati podršku okoline/obitelji. Koliko god zvuči odlično biti sam svoj šef, to nije nimalo lako, pogotovo u ovo nesigurno vrijeme. No treba biti i hrabar, bez skoka nema dolaska na cilj.
Čini se kao da je na sceni mnogo food blogera - koji je tvoj recept za uspjeh i kako se istaknuti na sceni? Što se promijenilo od tvojih početaka pa do danas?
- Sada nas je stvarno puno, no meni je baš drago što se ta scena tako lijepo razvija. Mislim da su kvalitetan, autentični sadržaj i iskrena komunikacija ključni za stvaranje pozitivnog odnosa s čitateljima, primarno kroz društvene mreže, što je danas od velike važnosti za uspjeh. Ipak, mislim i da je izuzetno važno uložiti vrijeme i trud u razvoj vlastite platforme - bloga, web stranice - kroz koju je moguće komunicirati vlastiti rad neovisno o trendovima, algoritmima i slično. Moj blog je moja baza, uvijek će mi biti primaran kanal za objavu recepata i uvijek ću svoje čitatelje usmjeravati upravo tamo. Tako je zapravo od početka, ali zanimljivo je vidjeti kako se komunikacija s publikom i kolegama blogerima s godinama preselila s bloga na društvene mreže - iako se svi po recept na kraju vrate upravo na blog.
Pretpostavljam da je organizacija od velike važnost s obzirom na to da si freelancerica, blogerica, majka... Kako izgleda tvoj radni dan?
- U pravu si, dobro sam organizirana. Osim što imam svoj obrt, suprug i ja imamo dvoje male djece koji su većinu dana moja odgovornost tako da mi je dnevni ritam zaista vrlo intenzivan. Nakon spremanja i odlaska u vrtić i školu, idem u nabavku za snimanja te u studio. Većinu dana u studiju kuham nekoliko jela i fotografiram ih, a ponekad za klijente snimam video recepte. Sada imam i puno posla oko narudžbi kuharica, obrade, pakiranja i slanja, mailova... Radim najčešće do 15:45, iako mi to nikada nije dovoljno vremena i uvijek žurim. Kod kuće nešto na brzinu skuham (ako nisam kuhala nešto konkretno u studiju), a ostatak popodneva je rezerviran za aktivnosti s djecom. Nakon što oni zaspu, često ponovno radim - rješavam zaostatke od dana, obrađujem fotografije, odgovaram na mailove i poruke svojih čitatelja. Spavam premalo, to je jasno, no evo, to sve nekako funkcionira. Zahvalna sam što si sama mogu skrojiti radno vrijeme i prilagoditi svoj posao našem životu i ritmu, iako to često znači da radim i vikendima i navečer.
Vani je i druga kuharica, kako je izgledao proces njezina nastanka - stresno, naporno, ispunjavajuće, opuštajuće?
- Ispunjavajuće, to je dobra riječ. Ako bi me netko pitao koji dio svog posla volim najviše, to bi bilo stvaranje kuharica. Volim svaki dio tog izuzetno kreativnog procesa: od osmišljavanja koncepta kuharice, testiranja recepata, fotografiranja, pisanja tekstova, dizajna pa sve do komunikacije s čitateljima nakon što su je primili u ruke. Ovog puta je cijeli proces trajao gotovo deset mjeseci tako da nisam osjećala prevelik pritisak vremena i rokova, osim pred sam kraj. Sada sam presretna jer su je čitatelji toliko divno prihvatili, baš kao i moju prvu kuharicu. Iako sam se trudila da ne bude tako, ipak sam imala veliku tremu prije nego sam novu knjigu pustila u svijet jer nakon što na nečemu toliko dugo i intenzivno radiš, izgubiš objektivnost i teško je realno sagledati svoj rad. Čitatelji su se još jednom iskazali i svaki me dan oduševljavaju svojim porukama podrške i odobravanja.
Razmišljaš li o budućnosti i imaš li već neke planove na poslovnom polju?
- Već ovaj tjedan počinjem raditi na jednom velikom projektu za klijenta, a interes za moju kuharicu, srećom, ne jenjava tako da mi je trenutno glava jedna velika Excel tablica i ne uspijevam razmišljati dalje od sutra. No znam da će u mojoj budućnosti sigurno biti još predivnih projekata, a možda i još koja kuharica - ja se barem tome nadam.
