Teško je navigirati opstanak u liberalnom kapitalizmu i društvene vrijednosti, što su na svojoj koži nedavno osjetili genijalci s kanala CBS, aktivističke organizacije Global Citizen i entertainment kompanije Live Nation. Naime, nakon što je njihova ideja za novi reality natjecateljski show doživjela neuspjeh i prije nego što se realizirala, morali su malo promijeniti koncept emisije "The Activist", koja će sada biti samo dokumentarni film. Ako niste popratili ovaj slučaj, evo o čemu se radi.
Spomenuti CBS najavio je pokretanje reality showa "The Activist", u kojem bi se šestero aktivista, u suradnji s domaćinima showa - Usherom, Priyankom Choprom Jonas i Juliannom Hough - borilo, i to doslovno, u predstavljanju svojih planova za poboljšanje svijeta u jednoj od tri kategorije: zdravlje, obrazovanje i okoliš. Glavna nagrada trebala je biti novčana, plus sudjelovanje na G20 summitu u Rimu, gdje bi svoje ciljeve predstavili svjetskim liderima. Pobjeđuje aktivist koji skupi najviše novca i napravi "najveći utjecaj na društvenim mrežama".
Čim je sve ovo objavljeno, internet je reagirao i svoju zgroženost pretvorio u memeove.
Osim što je sama premisa showa prilično poremećena, fascinantno tone deaf i ponižavajuća za sve koji se zaista bave aktivizmom, problematičan je bio i izbor "sudaca" u žiriju. Naime, profesionalna plesačica Julianne Hough široj je američkoj javnosti poznata kao sudionica showa "Ples sa zvijezdama", a neki su se brzo sjetili kako je 2013. na Halloween došla obučena kao lik iz serije Orange Is The New Black - i to s black faceom. I dok je u Hrvatskoj taj look još uvijek smatran uobičajenim u pojedinim showovima, u ostatku svijeta to je duboko rasistički čin koji je apsolutno nedopustiv. Hough se već prije ispričala, no njezino sudjelovanje u aktivističkom showu samo je dodalo sol na ranu.
Producenti showa i cijela ekipa posula se pepelom, odustala od organiziranja "stvarnih Igara gladi" i "Olimpijade opresije", kako su ovu jezivu ideju nazvali komentatori s Twittera. "The Activist" će tako biti samo dokumentarac.
"'The Activist' je osmišljen kao show koji bi širokoj publici pokazao strast, prekovremeni rad i autentičnost koju aktivisti ulažu kako bi promijenili svijet, s nadom da će inspirirati druge na isto. No, očito je da najavljeni format showa odvlači pozornost od rada ovih sjajnih aktivista koji obavljaju u svojim zajednicama svaki dan. Pokušaj globalne promjene nije natjecanje, nego zahtijeva globalni trud. Krivo smo shvatili", stoji u službenoj objavi osramoćenih organizatora showa. I Julianne Hough još se jednom ispričala i obećala da će se nastaviti obrazovati o svojoj privilegiji.
Ideja o snimanju showa u kojem bismo gledali kako se ljudi koji pokušavaju spasiti planet od pregrijavanja tuku i svađaju s onima koji se trude kako bi svi ljudi na svijetu imali vodu i hranu - jer rade za različite udruge - ismijavanje je aktivizma i umanjivanje njegove važnosti. Posao aktivista težak je, mučan i često se bavi sprječavanjem nepotrebnih smrti, recimo od posljedica klimatskih promjena ili nedostatka vode i hrane. Pretvaranje toga u show, u nekakvu zabavnu igru i stavljanje fokusa na "brojke na društvenim mrežama" patronizirajuće je i jezivo, a opet - tako američki. Sjetite se stanja svoje svijesti kad gledate, primjerice, "X-Factor" ili "Voice"; radi se o čistom eskapizmu, sadržaju koji konzumiramo kako bismo se opustili i zaboravili na stvaran svijet. I netko je došao na ideju da bi u tom formatu sjajno funkcionirala tema društvene pravde i jednakosti. Jer što je pravda ako nije na televiziji? Što je jednakost za sve ako između ne ugurate reklame za parizer i prašak za rublje?
Kako je uopće došlo do toga da ovakva ideja dobije zeleno svjetlo za snimanje na velikom nacionalnom televizijskom kanalu? Doći na CBS nije nimalo lako, morate imati stvarno dobru, originalnu ideju koja se mora svidjeti cijelom nizu čelnika kako biste uspjeli. Pa ipak, u zemlji koja se u posljednje dvije godine suočava sa zabrinjavajućim porastom sistemskog rasizma, što je pokrenulo ozbiljnije okupljanje aktivista diljem zemlje koji su organizirali masovne prosvjede; zemlji koja se naziva najslobodnijom na svijetu, a zabranjuje pobačaj; u kojoj policajci na dnevnoj bazi ubijaju nedužne Afroamerikance na cesti i u njihovim domovima; u državi u kojoj se uhićuju aktivisti za ljudska prava, a nasilne izdajnike se mirno promatra kako upadaju na Capitol... U toj zemlji, dakle, netko je pomislio kako bi bilo sjajno prodati aktivizam kao što se prodaje ideja o novoj pop zvijezdi ili top modelu.
U toj zemlji, usput budi rečeno, aktivisti su kroz povijest ubijani, progonjeni, zlostavljani od pojedinaca, ali i od sustava. Kritičari su ispravno primijetili kako je prijedlog ovakvog showa ne samo bezobziran, nego pokazuje potpuni nedostatak poštovanja za sve što su aktivisti dosad napravili, trenutno rade i što će tek učiniti za unaprjeđenje cijelog društva.
Cijeli je slučaj podsjetio na skandal s reklamom za Pepsi koju je snimila Kendall Jenner. U njoj se Kendall, bjelkinja iz jedne od najbogatijih i najprivilegiranijih obitelji na cijelom svijetu, pridružuje građanskim prosvjedima koji izgledaju kao Black Lives Matter. U sveopćoj ekstazi, dolazi do opasnosti da se prosvjednici sukobe s namrštenim policajcima. No, Kendall jednom bijelom policajcu daje konzervu Pepsija, što on rado prihvaća i nasmije se. I tako je Kendall spriječila krvavo gušenje prosvjeda za ljudska prava! Reklama je, dakako, u rekordnom roku povučena, ali će zauvijek ostati primjer pokušaja unovčavanja i eksploatiranja borbe za građanska prava kako bi se ostvario profit.
Sramotni potezi poput navedenog primjera i najave showa "The Activist" pokazuju nekoliko stvari. Prvo, da na vodećim pozicijama brojnih globalnih kompanija nema mnogo društveno osviještenih pojedinaca ni kolektiva, a vrlo vjerojatno nema ni mnogo ne bijelih ljudi. Također pokazuje kako nikoga tamo ne zanimaju društveni problemi. Radi se o kompanijama koje, primjerice, čine veliku većinu najvećih zagađivača planeta - i ne planiraju stati jer nemaju dovoljno razvijenu svijest o svojoj odgovornosti za klimatske promjene. Lakše je dati novac aktivistima koji bi se pred kamerama trebali potući oko toga je li važnije osigurati hranu, čistu vodu i obrazovanje djeci u zemljama trećeg svijeta ili zaustaviti otapanje ledenjaka. Pokazuje i spregu takvog kapitalizma s pop kulturom, koja promiče površnost i nepostojeće, isprazne vrijednosti koje se po potrebi prilagođavaju interesima najbogatijih, koje jedino zanima održavane statusa quo jer bi velike globalne promjene značile gubitak njihovih privilegija.
Činjenica je da se ne radi o pojedincima, nego o cijelom sustavu koji svakodnevno onemogućava proboj novih ideja koje bi mogle unaprijediti svijet. Sustav je to koji vas uvjerava kako možete promijeniti svijet lajkanjem nečijeg posta, bez mijenjanja svjih navika. Isto tako, tzv. korporativni aktivizam poručuje vam da istovremeno ne morate biti politični jer aktivizam je za sve.
U Hrvatskoj, primjerice, biti aktivist znači biti neradnik. Doživjeli su to članovi stranke Možemo! koja je pobijedila na zagrebačkim izborima. Svi odreda nazivani su i još uvijek ih nazivaju uhljebima koji sišu državnu sisu umjesto da rade "pravi posao". Kakav je to točno "pravi posao"? Onaj koji donosi profit samo jednoj osobi i usput uništava okoliš i produbljuje društvenu nejednakost? Da, Hrvatska je zemlja u kojoj je u redu na nacionalnoj televiziji nastupati s black faceom, ali nije u redu biti aktivist. Čini se da bi producenti CBS-a mogli našim televizijama prodati prava na "The Activist" show. Onaj koji pobijedi, dobije "pravi posao". Biste li ga pratili?
