Prošle godine svijet je otkrio Fleetwood Mac. Preciznije: pripadnici generacije Z (rođeni između 1997. i 2015.) prvi put čuli su pjesmu "Dreams" s kultnog albuma "Rumours" iz 1977., koji je zahvaljujući jednom TikToku Nathana Apodaca s tom pozadinom (dužine 15 sekundi) dospio među Billboardovih Top 200, nakon nekoliko desetljeća. Generacija Z toliko je ostala oduševljena glasom Stevie Nicks i chill vibrom iz TikTok videa da su otkrili cijeli opus ovog legendarnog benda.
Slična sudbina snašla je kantautoricu Natashu Bedingfield, čiji je nešto mlađi hit, "Unwritten" iz 2004., postao podloga za masovne plesne koreografije na TikToku.
"To je jedna od pjesama koja je veća od mene, postala je svojevrsni klasik. Čini se kao da se svakih otprilike sedam godina ponovno pojavi na ovakav način", rekla je Bedingfield, koja se i sama okušala u plesu na svoj hit.
Generacija Z tako je počela otkrivati neke apsolutne klasike koje su milenijalcima samorazumljivi i koji su ključni dijelovi ne samo njihovog djetinjstva, nego i osobnosti. Tako klinci danas po prvi put čuju Rage Against The Machine, Eminema ili čak Led Zeppelin, a na TikToku možete popratiti to njihovo "otkrivanje". Moguće je da će u vama ti video izazvati osjećaj susramlja, ali, s druge strane, pomalo je i slatko kako 20-godišnjaci misle da su stihovi "Some of those that work forces/Are the same that burn crosses" metaforični.
Generacija Z prava je nostalgična mladost - a nostalgični su za vremenima koja nisu proživjeli. Ljudi su to koji su fascinirani modom 90-ih i 00-ih godina, ponovno nose Juicy Couture trenirke i bucket šešire, a čini se da polako otkrivaju i sve važne bendove tih godina, pa i prije.
I dok bismo očekivali da će fanovi benda - puno boomera i nešto milenijalaca koji ih također vole - biti sretni što mladost otkriva "dobru glazbu", prema njihovom mišljenju, to se ipak nije dogodilo. Stariji fanovi tako su zaključili kako "nije isto" otkriti Fleetwood Mac na TikToku 2020. i slušati ih dok odrastaš, valjda krajem 70-ih i 80-ih, a možda i 90-ih. Dakle, umjesto da budu zadovoljni jer slušaju "pravu glazbu" - umjesto "groznog hip hopa, r&b-a, electro popa, indie rocka, trapa" i što već sve takvi ljudi misle da "nije prava glazba" - oni nisu sretni što tako dobar bend pronalazi slušatelje i oduševljava klince čak i 40 godina poslije.
Ipak, važno je naglasiti da je dobra glazba zapravo vrlo subjektivan pojam - kamoli "prava glazba" - i da nije bitno kako ili uz čiju pomoć je otkriven neki bend i/ili pjesma. Naime, potpuno je svejedno je li netko prvi put čuo pjesmu "Dreams" na TikToku, bratovom kazetofonu ili stričevom gramofonu. Emocije su, u svojoj srži, jednake. Potpuno je normalno da možda ne razumijemo glazbu ljudi koji su mlađi od nas 10 ili više godina, ali je također genijalno da oni razumiju i žele slušati glazbu koja je nastala mnogo prije "njihovog vremena".
