Iako je na sceni već deset godina, bila je gotovo nezapažena sve do objave singla "Mooo!" kojim je 2018., zahvaljujući niskobudžetnom videospotu, kravljem kostimu i apsurdnom smislu za humor, osvojila internet. Bez obzira koliko bizarna bila pjesma u kojoj se Doja predstavlja kao "krava" među industrijskim "mačkama", "Mooo!" se danas čini gotovo proročki, s obzirom na to da je predvidio njezinu jedinstvenu poziciju na pop-sceni.
Doja je jedna od rijetkih reperica koje su postigle značajan uspjeh u mainstreamu, ističući se ne samo tehničkim vještinama repanja nego i vrlo istančanim uhom za melodiju. Tako je pokazala da pozicija koju na estradi zauzima Nicki Minaj nije ekskluzivna, nego znak da je potreba za ženama koje će repati na zaraznim hitovima postojana i snažna. Dojini hitovi nisu samo odrepani stihovi, nego refreni koji osvajaju radiostanice. Međutim, naizgled nije bila pretjerano zainteresirana za mainstream uspjeh. Najavila je da će idući album (prvotno nazvan "Hellmouth", a konačno u rujnu izdan kao "Scarlet") biti povratak hip-hopu, vizualan i idejni odmak od starih materijala. Odlučila je producirati hip-hop album kao reakciju na prigovore da ne zna repati te kako bi kritički nastrojenoj publici dokazala da nije u pravu. Ogradila se od svojih prethodnih, mahom pop-orijentiranih albuma, nazivajući ih "lako probavljivim" kalkuliranim potezima koji su je doveli do globalnog uspjeha, itekako potrebnog da bi stvari mogla raditi na svoj način. Promjenu je popratio i novi imidž: obrijala je glavu, pojavila se s nekoliko novih tetovaža te počela izbacivati promo materijal inspiriran slikama preuzetima iz okultizma, paganske mitologije i klasičnih horor filmova.
Naravno, kao što redovito bude slučaj kad poznata osoba koketira s mračnom estetikom, publika je potpuno poludjela: krenule su optužbe za sotonizam, članstvo u iluminantima, žrtvovanja na koncertima... Doji su predbacili da je prodala dušu za komercijalni uspjeh - iako je glazba koju je počela izdavati bila znatno manje komercijalna od njezinih prethodnih izdanja, bez velikih refrena i s većim naglaskom na repanje preko suptilne produkcije. Ipak, zbog toga nije bila manje uspješna: prvi singl "Paint the Town Red" dospio je do vrha Billboardove ljestvice i već mjesecima ne napušta top 10. Publika se postavila kao da očekuje ispriku, smatrajući da Doja treba shvatiti kako je u krivu i "vratiti se na pravi put".
Međutim, ako ste se ijednom našli na nekom od njezinih profila na društvenim mrežama, jasno vam je da Doja nije takva zvijezda. Inatljiva je i prgava, ne libi se svađe, kako s poznatima i slavnima, tako i s potpunim anonimcima, i bilo je jasno da nikom neće ostati dužna.
Većina službenog mercha ove ere sastoji se od sarkastičnog "sotonističkog" vizualnog identiteta i etikete prodane duše (na engleskom je riječ o znatno duhovitijoj frazi, "cash cow", aludirajući također na hit što ju je proslavio) koju joj je publika prikačila. Tijekom jednog Instagram livea obožavateljica je zamolila Doju da kaže da voli svoje fanove, jer to nikad ne govori, na što je reperica otfrknula nosom. "Curo, ja vas ni ne znam - naravno da vas ne volim!" odbrusila je i izgubila na desetke tisuća pratitelja.
Iako se čini da je ovakvu reakciju nepristojno uputiti obožavateljima koji kupuju njezin glazbeni materijal i kojima duguje svoju popularnost, za današnje je vrijeme prilično osvježavajuće. Mnogi se pop-fanovi postavljaju kao da im njihovi idoli nešto duguju - traže određene obrasce ponašanja, određeni ritam rada, određeni tip reakcija. Važno je da su inkluzivni, da su im politički stavovi umjereni, da imaju karakter, ali da ne pretjeruju, da znaju pogoditi onu zlatnu sredinu gdje odgovaraju najvećem broju ljudi, čak i da imaju određene emocije prema publici na osobnoj razini. Drugim riječima, fanovi očekuju da "proizvod" koji plaćaju bude nešto što će njima podilaziti, i politički i emocionalno i često na vrlo osobnoj razini. Danas se glazbenicima pristupa slično kao i streaming platformama - publika želi da joj se servira sadržaj koji će odgovarati njenim potrebama. Međutim, Dojina situacija tjera nas da se zapitamo - je li fer tretirati osobe na isti način? Mnogi su novinari njezinu reakciju okarakterizirali kao bezobraznu, ali našao se i određen broj onih koji su rekli da je sasvim razumna. Njezina je rečenica odjeknula kao podsjetnik da su fanovi možda ipak nerazumni i nepristojni dok vrše pritisak na svoje idole.
Doja je kronično online, vrijeme provodi na društvenim mrežama u interakciji s publikom, što svakako ne olakšava situaciju. Za nekoga njezine popularnosti to je dvosjekli mač, jer poriv da se osvrne na svačije mišljenje dovodi do toga da se brojni postupci i noviji glazbeni eksperimenti mogu shvatiti kao vrlo reaktivni.
Album "Scarlet" pun je reperičinih obračuna, ne samo s mrziteljima nego još češće s idejom nerazumnih fanova. Do te mjere da se zapitate s kim se Doja toliko svađa. Njezina potreba da reagira i da njezina bude zadnja, da na nezadovoljne komentare odgovara s još više nezadovoljstva, da šokira više što joj se više prigovara, sve su ovo sastojci kaotičnog koktela na koji njezina karijera danas nalikuje. I dalje je uspješna, i dalje je svugdje, čak i kad se čini da se opire i buni, publika i kritika pronalaze stvari koje im se sviđaju.
I zato je bitno postaviti ključno pitanje - tko su svi ti glasovi s kojima se Doja obračunava? Omiljena reperica uživa podršku vjernih fanova, kritički uspjeh te zainteresirano uho neupućenih slušatelja koji će je upoznati preko glazbe koju čuju na radiju. Dojini konflikti možda tako ne govore samo o njezinom karakteru i stavu nego i o utjecaju interneta na nečiju samopercepciju. U obilju komentara i mogućnosti da dobar dio svjetske populacije iskaže svoje mišljenje o svemu, i negativna će mišljenja biti učestalija. Netko s vatrenim senzibilitetom kakav ima Doja lako će se uhvatiti na takve komentare i reagirati na njih, iako oni nipošto nisu reprezentativan pokazatelj prosječnog mišljenja publike.
Njezin zadnji singl Agora Hills anomalija je na albumu Scarlet. Nježna romantična balada s pažljivo ubrizganom dozom teatralnosti i humora te zvučnom pozadinom zlatnog doba R&B-ja skoro pa odskače od jakih bitova i svadljivog tona prisutnog na ostatku albuma. Zvuči kao trenutak u kojem Doja prestaje reagirati na okolinu i radi stvari zato što joj se sviđaju, zvuči opušteno i kao da se zabavlja - možda očekivano, riječ je o jednoj od njezinih najboljih stvari, ne samo na albumu nego i u cijeloj karijeri. Puno stvari postaje jasno iz ove pjesme. Ne samo tehnička sposobnost repanja (što je, uostalom, vidljivo na cijelom novom albumu, kao i na ranijim radovima) nego i to da Doja zapravo stvara najbolje kad ne pokušava reagirati na nečije komentare, bilo pozitivne bilo negativne, nego se zabavlja u studiju i radi što god želi. Dojina situacija uči nas da je nekad idole najbolje pustiti na miru da sami istražuju svoj umjetnički put jer su njihovi instinkti nekad mnogo bolji od naših potreba. Da, fanovi kupuju albume i slušaju pjesme, ali ni fanova ne bi bilo da ih glazbenik nije nečim osvojio.