O slučaju Amber Heard

Kako je presuda protiv Johnnyja Deppa pokazala da ženama ‘javnost‘ nužno ne vjeruje

19. studeni 2020.
Fotografija: Anthony Harvey/Shutterstock
Srđan Sandić
Srđan Sandić

Sustavno je nastojala uništiti Deppa iznoseći konstruirane priče o lažnim incidentima u kojima je zapravo ona njega zlostavljala - poručuje peticija protiv ove slavne glumice.

Glumica Amber Heard je jednom suspektnom dijelu javnosti ozloglašena. Johnny Depp izgubio je sudski proces koji je vodio protiv novine "Sun" u kojem ih je optužio da su ga namjerno oklevetali tvrdeći da je pretukao bivšu suprugu s kojom je i dalje na sudu. Tu sagu ne treba prepričavati – traje predugo i više manje znamo sve detalje ove priče. Konačna presuda se čeka. Oboje je reputacija narušena što u njihovom slučaju znači samo jedno – izostanak angažmana. Njemu potencijalno velik financijski trošak i nešto vremena u zatvoru. Ipak, Amber kao da je opet dodatno oštećena – peticija koja je uslijedila nakon te presude protiv je njezinog angažmana u filmu "Aquaman" ne samo da je bizarna već je suluda. Javnost je ovaj put zlostavlja. To je najveća peticija tog tipa u povijesti. Već ju jepotpisalo oko 1.4 milijuna ljudi! Sama glumica je poručila da nije i neće odustati od angažmana, dočim je njezin bivši muž Johnny Depp morao podnijeti ostavku i odreći se uloge Grindelwalda u filmu "Fantastic Beasts" za koju mu je honorar ipak isplaćen u cjelosti.

image
Amber Heard
Fotografija: Profimedia

Što nam govori ova reakcija? Sve ono iritantno i zastrašujuće: to je da su žene uvijek aktivne sudionice zlostavljanja koje netko vrši nad njima? Da nitko nije nevin, a svakako ne žena udana za moćnika? Žena apriorno laže? Govori i još užasnije stvari: ljudi se ne žele odreći svog heroja, filmskog junaka. Ne zanima ih on privatno, on samo fikcionalno mora nastaviti postajati kako bi se njihova nužno infantilna identifikacija mogla nastaviti. Nepovjerenje i gnjev spram ove glumice poručuje nam da smo i dalje na početku. Na početku ideje o ravnopravnosti, na početku feminističke borbe čiji aspekti nas pokušavaju podučiti zašto su žene ravnopravne muškarcima. Grozomorna mi je zamisao potpisnika koja želi poručiti da znaju nešto više o intimnim problemima ove obitelji, potpisnika koji žele sudjelovati u "spaljivanju vještice" koja je njihovog heroja, muškarca, njihove mokre snove stavio pod upitnik. Klasična je to priča koja se kroz povijest ponavljala – gdje se javno i privatno u takvim situacijama insinuirala ženska manipulatorska priroda. U povijesti su te žene bile optuživane za "ludilo". Čak je i jedan naš medijski moćnik svoju ženu na taj način pokušao difamirati. Mnogi su političari u svojim brakorazvodnim parnicama svoje bivše supruge optuživali za isti set ponašanja ("ona je prva krenula; provocirala me do iznemoglosti; izmišlja; želi moj novac itd..").

Valja reći da je svaka priča različita i da se njome valjano trebaju baviti organi nadležni za tu vrst problematike (sudstvo, socijalni radnici, psiholozi), ali ponajmanje mediji i "javnost" koja je često poluinformirana unatoč svim dostupnim informacijama. Ovakva vrst pokušaja medijskog linča nužno je problematična i ne govori ništa o pravdi. Istu treba zabraniti. Tu nastupa uloga medija i medijskog zakona koji bi ovakvu vrst "društvenog aktivizma" trebala onemogućiti.