Možda je girlboss novi naziv za feminizam", samouvjereno je i posve ozbiljno u intervjuu svojedobno izjavila Sophia Amoruso, osnivačica odjevnog brenda Nasty Gal. Iako je pojam postojao prije, upravo ona ga je popularizirala kad je tako nazvala svoje memoare objavljene 2014. godine. U knjizi "Girlboss" piše o tome kako je izgradila multimilijunsko carstvo cool odjeće sasvim sama, praktički iz ničega. Prema knjizi je kasnije snimljena i serija za Netflix, koja je, ispostavit će se, bila jedan od posljednjih čavala u lijesu prečesto korištenog pojma. Nasty Gal je otišla u bankrot uz fanfare u obliku brojnih optužbi za maltretiranje uglavnom žena, koje su dobivale otkaze zbog trudnoće ili bolesti i čija su se radnička prava kršila na dnevnoj bazi.
U relativno kratkom vremenu još su neke "She-EOs" svrgnute s trona na iznimno javan i neugodan način. Osnivačica portala Men Repeller, Leandra Medine Cohen, ugasila je site i povukla se u jeku Black Lives Matter pokreta prošle godine, i to nakon optužbi za rasizam na radnom mjestu koji je možda ne toliko svjesno poticala, ali ga je svakako realizirala. Zbog istih je optužbi s mjesta glavne urednice odstupila i jedna od osnivačica lifestyle portala Refinery29, Christene Barberich, a zbog zlostavljanja zaposlenika iz tvrtke Thinx, proizvođača menstrualnog donjeg rublja, otišla je suosnivačica Miki Agrawal. Sve to događalo se, dakle, tijekom ove i prošle godine, a osim odlaska tih velikih girlboss figura, usred globalne pandemije velik je broj žena ostao bez posla ili su morale ugasiti svoje male tvrtke.
Girlboss je, čini se, neslavno otišao u povijest, a generacija Z od pojma je napravila vreću za udaranje, proglasivši ga "cheugy" - pojam koji označava nešto toliko zastarjelo da izaziva susramlje - pa je girlboss tako sada u istoj košari sa skinny trapericama, razdjeljkom na stranu, Harry Potter franšizom i "Prijateljima". Passé.
U čemu je, zapravo, problem s tim pojmom i zašto je tako hladnokrvno odbačen? Radi li se o seksizmu? Jesu li žene dokazale da nisu dobre šefice? Odgovor na oba pitanja je: "Ne."
Pojam girlboss u svojoj je srži seksistički, a samo bogate, privilegirane, bijele Amerikanke mogle bi pomisliti kako ima ikakve veze s feminizmom. Takve su upravo i svrgnute šefice spomenute na početku. Pojam se sjajno uklopio u društvenu i pop kulturnu klimu kasnih 2010-ih, kad je jedna od čelnica Facebooka, Sheryl Sandberg objavila kultnu knjigu "Lean In", u kojoj poručuje ženama da se počnu ponašati kao muškarci kako bi probile stakleni strop i ostvarile uspjeh koji zaslužuju. U to je vrijeme Beyonce pjevala "Run The World (Girls)" i nastupala pred neonskim natpisom "Feminist", a kasnije u singlu "Formation" objašnjavala da je "najbolja osveta novac", u spotu koji je sniman u poplavama uništenom New Orleansu.
Uskoro su se pojavile sestre Kardashian-Jenner koje su od naizgled ničega izgradile multimilijunske biznise - a ustvari im je početna točka bila unutar kluba onih jedan posto najbogatijih na svijetu. Sve to pod krinkom feminizma, koji se u popularnoj kulturi već desetljećima izjednačava s financijskim uspjehom bez ikakvog pokrića. A sve je to upakirano u milenijalsku estetiku koja se oslanja na eskapizam - pastelne boje, nježni, zaobljeni oblici, vizualno privlačno bez ikakve supstance. Girlboss je u jednom trenutku postala Boss Bitch, naizgled opasnija verzija, ali jednako bez supstance i jednako utemeljena na filozofiji ponašanja poput muškaraca kako biste uspjele.
Sophia Amoruso također se htjela nasloniti na feminizam, objašnjavajući da je ok biti sebična i neemotivna, hladna i beskrupulozna, a kako biste podignuli svoj posao. Feminizam? Ne, puno je jednostavnije. Naziv koji tražite je kapitalizam, koji u sprezi s patrijarhatom drži žene na mjestu na kojem neće raditi probleme. Mjestu na kojem postoje "šefovi" i "curke šefovi" koje svoj patronizirajući natpis ponosno nose na ružičastim šalicama i preskupo plaćenim hoodicama od organskog pamuka.
"Teško je izbjeći duboko ukorijenjene rodne stereotipe ovog pojma, koliko god je možda namjera bila drugačija. Pojam 'girlboss' odmah skreće pažnju na ženstvenost, ali i infantilizira ulogu žene kao šefice. Jesmo li ikada čuli za 'boyboss'?", pita se sveučilišna profesorica i autorica knjige "Reklame, rod i društvo: Psihološka perspektiva", Magdalena Zawisza.
S druge strane, muški šefovi mogu otvoreno eksploatirati radnike i direktno utjecati na globalnu demokraciju - Steve Jobs, Jeff Bezos, Mark Zuckerberg - i ostajati na istim visokim pozicijama, s jednakim privilegijama. Upravo zato ne stoji teza da su žene loše šefice i lideri. Njima se jednostavno ne oprašta ni upola onoga što muškarci rade, čak ni kad igraju po svim pravilima boys cluba.
Pojam girlboss, dakle, demistificirala je generacija Z, koja je nepovjerljiva i buntovno nastrojena prema kapitalizmu, i ne samo načelno, poput generacije milenijalaca. Oni su na faksu prosvjedovali protiv kapitalizma, a po završetku mahom dobili poslove u korporacijama koje su ih učinile mizernima i s manje novca na računu nego što su očekivali jer su zauzvrat prepustili svoje ideale. A aspirirajuće girlbosses shvatile su da ni ponašanjem poput muškaraca neke staklene stropove naprosto ne mogu probiti.
Svrgavanje girlboss ideologije s trona ultimativne ženske ambicije ne treba promatrati kao nešto loše. Dapače, treba se nasloniti na te ruševine i promisliti o novom vremenu, u kojem neka stara pravila više ne vrijede. Propast tog pojma ne znači da su žene manje ambiciozne ili da ne mogu biti šefice. Samo da je način na koji se činilo da to moramo napraviti sada drugačiji. I vjerojatno još teži jer sad pravila uspostavljamo same, a to je puno zahtjevnije nego pratiti nečije utabane stope. Ne morate imati isprane fraze poput "Work hard, play hard", "You Can Do It, girl" ili "Boss Bitch" na ružičastom posteru u uredu kako biste uspjele. Možete biti šefica, sebi ili drugima, bez nerealnih ideala žena koje s vašim iskustvom ionako nemaju nikakve veze.
