Jedna od najuspješnijih humorističnih serija u povijesti televizije, “Seinfeld” premijerno je prikazana 1989. i prikazivala se devet sezona na NBC-u (kod nas na HRT-u). Do 2014., prema Vultureu, serija je zaradila 3,1 milijardu dolara. Tijekom finala, NBC je zaradio dva milijuna dolara po oglasnom mjestu od 30 sekundi. Serija je često opisivana kao "show o ničemu". Međutim, Seinfeld je na neki način opovrgnuo inicijalni “copy” te je 2014. izjavio: "Kada smo Larry i ja radili pitch na NBC-u 1988., naša je želja bila pokazati kako komičar zapravo dolazi do svog materijala.” Pitate se je li Seinfeld za vrijeme tih silnih snimanja imao stvarnu publiku ili tek nasnimljen smijeh na situacije s kojima se računalo da bi smijeh trebale proizvesti?
Odgovor je da, bila je to kombinacija jednog i drugog – scenografija koju vidite u seriji zapravo je bila pozornica na kojoj se snimanje odvijalo, uživo pred publikom u studiju. Lik Georgea, na mnogo je načina inspiriran ko-autorom Larryjem Davidom. Seinfeld je sam svoj polu-fikcionalni lik… Tijekom pet godina, studenti psihijatrije i njihovi profesori na Rutgers-Robert Wood Johnson Medical School u New Jerseyju zaključili su da je Kramerovo ponašanje u skladu s ponašanjem ljudi kojima je dijagnosticiran shizoidni poremećaj osobnosti. Prema Seinfeldovoj biografiji (koju je napisao Jerry Oppenheimer), Elaine se dijelom temeljila na Susan McNabb, ženi koja je izlazila sa Seinfeldom kada je lik stvoren, iako je na kraju dobila ime po prijateljici i kolegici Elayne Boosler.
Seinfeldov utjecaj odjeknuo je i izvan žanra komedije. Njegovo uvjerenje da likovi ne moraju biti simpatični sve dok su zanimljivi nagovještavalo je promjenu u TV drami koja se neće “smiriti” sve do kasnih 90-ih, kada je HBO pretvorio emisiju o nasilnim gangsterima u nagrađivanu hit seriju. Skloni smo zaboravljati da prvi hladnokrvniji junak koji je “nosio” utjecajnu, dugotrajnu seriju nazvanu po njemu nije bio Tony Soprano. Bio je to Jerry Seinfeld. Danas iz perspektive (hiper) političke korektnosti koja je zapljusnula svijet – takva serija u svojoj punini ne bi mogla biti moguća.
Više-manje imalo je smisla da Seinfeld bude “bijelac” kakav je bio, do tada je američkom televizijom vladao Cosby show. Seriju su, valja reći, decidirano odbile testne publike, a NBC-jev Brandon Tartikoff brinuo se da je serija "previše New York i previše židovska". Istina je, priča se razvijala između četiri osobe koje su bile nevjerojatno ograničene u svojim percepcijama i svjetonazorima pa je i spomenuti strah bio opravdan.
Ipak, zašto ih toliko volimo? Što nas je toliko povezalo s tom serijom? I zašto i dalje ima iznimnu gledanost na Netflixu? Odgovor dijelom leži u nostalgiji i “traganju za izgubljenim (našim) vremenom”, ali i u tome što likovi na Seinfeldu nemaju prepoznatljivu savjest niti svijest. Oni su uistinu oslobođeni raznih taktika krivnje koju nam društvo i moral nameću kao pojedincima ne bi li nas prilagodili i “uškopili”. Jerry, George, Elaine i Kramer su moderni lovci-sakupljači, koji djeluju u čistom vlastitom interesu i traže svakodnevno zadovoljstvo. Oni nemaju inherentnu percepciju ispravnog i pogrešnog; oni rade samo na ostvarivanju vlastitih ciljeva. Ne živimo li danas tu “paradigmu” više manje svi, lojalno? Nazdravljajući neoliberalnim mjerama i uvjetima života kao da su najprirodnija moguća?
Sada se čini čudnim, ali Seinfeld je bio odvažan projekt u svoje vrijeme; malo je emisija 80-ih govorilo o masturbaciji, grupnom seksu i antisemitizmu na otvoren način. I ne samo to, nego je Seinfeld uspio izbjeći cenzuru koristeći pametan zamjenski jezik. Skovali su niz izraza i jezičnih kovanica koji su godinama nakon prikazivanja ostali u diskursu popularne kulture.
