Nekad prije za sebe ne bih uopće rekao da sam minimalist. Upravo suprotno, maksimalistički pristup na kojem je odrasla cijela generacija milenijaca odrazio se na naše navike življenja, rada, putovanja, odmaranja i kupovanja. Sama činjenica da nam tada nije bilo dostupno mnogo stvari koje smo gledali u emisijama poput MTV Cribsa stvorila je u nama snažnu potrebu za njima.
Svoj najznačajniji korak prema minimalizmu kao životnom stilu vidio sam u poslovnom osamostaljenju. Nekoliko godina sam razmišljao o tome što bih mogao samostalno raditi, ali sve do čega sam došao i što je bilo prezentirano u mojoj okolini bilo je ono što nisam želio. Hustle manija, bjesomučni svijet tehnoloških start-upa, toksična poslovna kultura u kojoj ne da nikad nije dovoljno nego na to dodaj još bar 20% year-on-year rasta pod krinkom stvaranja boljeg svijeta. Nakon burn-outa sam mislio da se više nikad ne želim baviti ni digitalnim komunikacijama ni brendiranjem ni društvenim mrežama, ali s odmakom sam shvatio kako to zapravo i dalje volim, odnosno živim, samo mi se nije sviđao modus operandi...
Cijelu kolumnu o minimalističkom stilu življenja Tomislava Pancirova pronađite u našem izdanju GG POP UP PAPER koji je u prodaji!
