Ima li ljepše nego čekati prijateljicu kod sata na zagrebačkom glavnom trgu, uzbuđeno iščekivati izlazak koji slijedi, uživati u svježim naletima rashlađujućeg ljetnog vjetra, promatrati ljude oko sebe koji također nekoga čekaju, negdje žure ili se samo zabavljaju, doživjeti pulsirajući život i ritam grada koji se prostire pred vašim pogledom... a zatim uzeti mobitel i pročitati vijest o nesreći vlaka koja se dogodila u nekoj istočnoj španjolskoj pokrajini? U online rječniku urbanog žargona, doomscrolling je opisan kao "beskonačno scrollanje društvenim mrežama i portalima u potrazi za vijestima o najrecentnijim katastrofama." Također se navodi i kako je vrijeme provedeno u doomscrollingu direktno proporcionalno pogoršanju psihičkog stanja koje slijedi nakon što se s aktivnošću završi. Zvuči poznato - ili?
Iako bi netko legitimno mogao propitkivati razliku između doomscrollinga i običnog scrollinga u ovo vrijeme kad zaista jesmo, protiv svoje volje ili u skladu s njom, bombardirani pretežito negativnim vijestima, ovaj se termin tiče isključivo onih ljudi koji to rade namjerno i ciljano. Ujutro kao zombiji hvatamo mobitel, odlazimo na portal za koji provjereno znamo da će nas najviše uzrujati i odmah si natovarimo poštenu dozu stresa kako bismo bili opskrbljeni za cijeli dan. Stres - ta famozna riječ o kojoj svi konstantno pričaju - naš je dnevni suputnik kojeg smo navikli doživljavati kao ruku ili nogu. Nešto što je jednostavno tu i bez čega bi bilo nemoguće, ili barem vrlo teško funkcionirati. Da nam ga jednom netko samo tako oduzme, bez upozorenja ili najave, ne bismo znali što sa sobom, jer toliko smo navikli na stres. Pa onda ga je, za svaki slučaj, najbolje osigurati jednim poštenim jutarnjim doomscrollingom, prije kavice, prije jutarnjeg razgibavanja, prije tuširanja. Važno je posložiti prioritete.
Ironiju na stranu, mnogo je slojeva doomscrollinga i naše opsesivne potrebe za njime kojima bi se trebalo pozabaviti. Činjenica je da se s navedenim problemom danas susreće ogromna količina ljudi, kao što je činjenica i da mnogi od njih to ne traže, već je jednostavno svako scrollanje doomscrollanje. Ipak, namjerno praćenje portala koji donose loše (a beskorisne!) vijesti ima svoje tragove i u prirodi čovjeka. Izmiliti iz špilje svako toliko da provjerimo gdje se skriva opasnost nije toliko neobično činiti, dapače, to nas je kao vrstu održalo na životu. Ako opasnost konstantno imamo na oku, uto smo i spremni na obranu.
Međutim, opsesivno traganje za informacijama koje će nas ugroziti najčešće ne rezultira time da se na njih pripremimo, odnosno da se od njih naučimo obraniti. Naprotiv, prepuštamo se onom strahu koji opkoljuje, obespravljuje i paralizira. Pred informacijama koje su nam ponuđene serviramo svoju nemoć, i gradimo oko sebe kulu od karata za koju znamo da će svaki nalet vjetra srušiti. Budimo se zatočeni u stresu i strahu, a takvi i liježemo - i svjesni smo da imamo problem koji moramo hitno riješiti.
Sigurno ste puno puta čuli onu mudru misao kako je u životu bolje biti pesimist jer ako očekujete malo, ništa ili najgore, pozitivne će vas vijesti ugodno iznenaditi, a ako se dogodi ono što ste očekivali, nećete ostati razočarani. No osobno još uvijek nisam upoznala pesimista u kojem bilo kakva dobra vijest može pobuditi "ugodnu" emociju. Pesimizam se uvuče u kožu i ne izlazi iz nje i, baš kao stres, postaje odani podstanar svog gospodara, kojeg je kasnije nemoguće istrijebiti.
Kako se, dakle, riješiti doomscrollinga? Upornost, upornost i upornost. Ako čekate da vam samo jednoga dana "prekipi", taj dan vjerojatno nećete dočekati. Morate čvrsto odlučiti i u tome ustrajati - tražiti pomoć prijatelja i obitelji. Postavite si konkretne granice za koje neće postojati iznimke. Uvedite "internet fasting", odabirite izvjesno vrijeme u danu koje smijete provoditi na mobitelu, primjerice između podne i osam sati navečer ili, ako mislite da možete, i kraće. Kad idete iz kuće na kraće relacije, ostavite mobitel kod kuće. Skinite korisne aplikacije kao što je "Stay Free", koja će na određeno vrijeme blokirati sadržaje i aplikacije koje označite. I ne, nemojte misliti da ste slabi jer vam treba neka tamo aplikacija da vam zabrani pristup mobitelu. U današnje vrijeme, to je sasvim normalno.
Proučavajte koliko vam raste kvaliteta života kad manje gledate u ekran - to će vam biti najbolja hrana. Napravite jedan kontemplativni eksperiment - razmišljajte ili napišite esej postavivši si neka osnovna pitanja, na primjer: "Koliko je informiranosti dovoljno informiranosti? Što znači biti u toku, biti upućen, a što je višak? Koje osjećaje i podražaje u meni bude loše vijesti? Koji tip vijesti bi me trebao zanimati, a koji ne?" To su vrlo važna pitanja kojima se trebamo pozabaviti, jer informacija o požaru u vašoj županiji nije jednako korisna kao i informacija o smrti nekoga tko živi na drugoj strani planete. Istražite sami sa sobom svrhu vlastite potrebe za doomscrollingom, ispitajte koje su vam pritom namjere i kristalizirajte misli. Jer kad su misli zamršena i nedokučiva gungula, puno se teže nositi s njima. Poprimaju figuru demona i bauka koji se čini zastrašujućim i neukrotivim.
Vanjske faktore i situacije u svijetu ne možemo kontrolirati, no problem kompulzivnog traženja negativnih podražaja najčešće izvire unutar pojedinca. A kako biste se upustili u rat s doomscrollingom, važno je dubinski poznavati svog neprijatelja, pogotovo ako on leži u nama samima.
