Atelje na br. 1 u središtu Zagreba šarmantno je i cool mjesto namijenjeno kreativnom stvaranju. Odat će vam to pri samom ulasku kreativni kaos i genijalna energija, ali i njegove suosnivačice i suvlasnice, organizatorice kreativnih radionica za odrasle - Ana Grzunov i Maša Barišić s kojima smo proveli jedno poslijepodne. Ana Grzunov, dizajnerica, organizatorica događanja i art direktorica, vlasnica je brenda Zoo Zid u kojem izrađuje hand made proizvode za originalno dekoriranje unutarnjih i vanjskih prostora i kvalitetne kid friendly igračke od nježnih i sigurnih materijala. Ova 38-godišnjakinja suosnivačica je i suvlasnica Laboratorija zabave, interaktivnog dječjeg studija za igru, smijeh i pametnu zabavu. Njezina četiri godine mlađa partnerica, slikarica Maša Barišić, završila je University of Fine Art Lincoln u Engleskoj te Ženske studije u Hrvatskoj, iza sebe ima 17 grupnih i sedam samostalnih izložbi. Dijapazon tema koje smo otvorili imao je za zadaću bar na tren ući u uzbudljiv, zanimljiv i inspirativan svijet ovih umjetnica i poduzetnica.
Predstavite nam za početak svoj Atelje...
ANA: Volimo reći da je Atelje na br. 1 umjetnički atelje, kreativni konak i gradsko svratište zaljubljenika u suvremenu umjetnost, tradicionalne vještine i hand made dizajn. Atelje na br. 1 nudi kreativne radionice za svaki umjetnički pravac kao što su crtanje, slikanje, ilustracija, akvarel, keramika, kiparstvo, stop animacija... Za svakoga ponešto uz što se može opustiti, a ujedno naučiti nešto sasvim novo. Radionice održavamo u prekrasnom vintage stanu u centru grada, u Ulici Republike Austrije br. 1, a sada, kako nam stižu topliji mjeseci, sve radionice gdje je to tehnički moguće održavat ćemo i vani, u zen zelenilu Parka dr. Franje Tuđmana i okolice. Prijave su otvorene i svi su dobrodošli!
Kako ste se spojile? I što generira vaš interes?
ANA: Spojile smo se prvo prijateljski, a onda i poslovno. Kao prijateljice dijelimo vrlo sličan ukus prema umjetnosti i obje smo u njoj aktivne, svaka kroz svoje područje stvaranja. Na ideju pokretanja Ateljea na br. 1 došle smo nakon što smo u Laboratoriju zabave održale seriju radionica crtanja i ilustracije i interes je bio ogroman. Upravo zahvaljujući tome došle smo na ideju da to organiziramo u vlastitom prostoru. Ubrzo smo se bacile na traženje prostora i tako je otvoren Atelje na br. 1. S obzirom na to da sam ja kao suvlasnica tvrtke Laboratorij zabave već imala prilično iskustva u organizaciji i vođenju poslovanja, preuzela sam taj dio i za Atelje. Maša je preuzela dio vezan uz umjetnost i mentorstvo na radionicama i dandanas tako funkcioniramo. Svaka u svom polju, no za isti cilj, a to je da Atelje bude to što jest - mjesto druženja, opuštanja i uživanja u umjetnosti.
Koju "politiku" zastupate u svojim tečajevima?
ANA: Zastupamo "politiku" opuštanja i druženja kroz kreativno stvaranje i učenje o njemu. Na našim radionicama nema osjećaja da si došao u školu i sad tu moraš učiti, sjediti mirno i bez riječi slušati mentore. Kod nas se uči kroz interakciju i praksu, u opuštenoj i neformalnoj radnoj atmosferi. Primjerice, naš je prostor potpuno dog friendly pa su na naše radionice, uz ljude, uvijek dobrodošli i njihovi psi. Želimo njegovati opuštenu i kreativnu kućnu atmosferu u kojoj se kroz umjetnost stvaraju nova prijateljstva i svojevrsna zajednica ljudi koji dijele sličan mindset i sličan način opuštanja nakon posla. Primjerice, ljudi nam znaju reći da su se kod nas preporodili - baš je to ono što im želimo pružiti, svojevrstan 'me time' nakon radnog dana, što je danas izuzetno važno jer tempo života postaje sve brži. Svi zaslužujemo malo opuštanja, punjenja baterija i gašenja mobitela, a mi nastojimo to ponuditi kroz umjetnost. Sretne smo što polaznici misle isto tako i kod nas se dolaze "vratiti sebi". I poslati stres gdje mu je i mjesto!
Kako ste djelovali u 2020.?
ANA: Baš kao i većini umjetnika i nama je prošla godina bila poprilično izazovna. Lockdown nas je prisilio da na dulje vrijeme zatvorimo radionice, koje zbog specifičnosti njihove prakse i potrebnih materijala jednostavno nije bilo moguće provoditi online. Odjednom smo se našle iza zaključanih vrata i osjećaj je bio poprilično čudan. No, i to smo shvatile kao svojevrstan izazov pa se nismo prepuštale malodušnosti. Maša se posvetila idejama pa je lockdown uglavnom provodila slikajući, dok sam se ja bacila na osmišljavanje novih programa i ideja koje će Atelje ponuditi kad ponovno otvorimo. Srećom, taj dan je došao i Atelje opet radi punom parom. Jedva smo dočekale da se to dogodi!
Mašo, kakvo je bilo vaše englesko iskustvo i kako biste ga, ako je to moguće, usporedili s ovim hrvatskim?
MAŠA: Moja priča je takva da sam prvu polovicu svog djetinjstva provela u Hrvatskoj, a onda se preselila u Englesku. U Engleskoj sam prvo završila školu, a kasnije i likovnu akademiju. Većinu svog obrazovanja zapravo sam prošla tamo i imam jako dobro mišljenje o njihovom školstvu. Sistem im je puno razrađeniji od našeg i u praksi puno bolje funkcionira. Također, za sve ostale engleske institucije, odnosno njihovu učinkovitost i brzinu, uglavnom me vežu samo lijepa sjećanja. Međutim, naravno, nije sve u sustavu, jako puno toga je i do socijalne okoline u kojoj odrastaš i provodiš vrijeme. U Engleskoj je ona puno drugačija nego kod nas i ja sam uvijek, premda sam se dobro asimilirala, osjećala kulturološku razliku između sebe i svojih engleskih vršnjaka. Recimo, moje rano djetinjstvo bilo je puno drugačije od njihovog. Moja je generacija odrastala u vrijeme rata, ali i u ono sad već "vintage vrijeme" kad su bake djecu dozivale kroz prozor i kada je propuh imao svoj kult. To su stvari koje zapravo zbližavaju ljude i na neki te način odmalena izgrađuju, a u Engleskoj me to činilo drugačijom. Danas me, kao mladu umjetnicu, više diraju neke druge razlike između moje zemlje i Engleske, a jedna od njih je status umjetnika. Iako ne volim generalizirati, moram reći da Engleska mnogo više ulaže u pozicioniranje umjetnosti i položaj svojih umjetnika. Primjerice, oni polaze od toga da je umjetnost jedan od identiteta svakog grada i države u cjelini i sukladno tome ulažu u nju. U Hrvatskoj se to propušta i umjetnost je uvijek na zadnjim mjestima. To smatram pogrešnim i nadam se da će se promijeniti u budućnosti.
Tko je Ateljeov tim? Po kojemu principu birate/ne birate ljude?
MAŠA: Ateljeov tim čine mladi domaći akademski umjetnici iz područja slikarstva, keramike, stop animacije i svih ostalih umjetničkih pravaca za koje Atelje održava radionice. Kad tražimo suradnike, odnosno voditelje naših radionica u Ateljeu, biramo ljude koji imaju energičnu i pozitivnu vibru te dijele naš senzibilitet za umjetnost. Također nam je važno da su aktivni na umjetničkoj sceni, da imaju suvremena razmišljanja u umjetnosti te, ništa manje važno, da se, osim u umjetnosti, dobro snalaze i u komunikaciji i radu s ljudima. To je iznimno važno za podučavanje početnika, ali i za njegovanje opuštene i friendly atmosfere koja vlada na našim radionicama.
Kako se inauguriraju nove i svježe ideje? Što vi kao kreativke i praktičarke imate reći na temu "inspiracije"?
MAŠA: Smatramo da inspiracija kao takva postoji, no nije nešto što dolazi iz čistoga mira u trenutku kad ležimo s mozgom na paši. Inspiracija zapravo dolazi kroz rad i u tom je smislu ne treba čekati, već dočekati spreman u radnoj atmosferi. U tom smislu, više nego u samu inspiraciju vjerujemo u taj rad koji vodi do nje i uvijek nađe put kad zasučemo rukave. Tada se i dogodi taj "aha" trenutak koji uobliči čitavu ideju i pokaže joj smjer u kojem treba ići. Zato je važno dočekati ga spreman!
Ana, kako se spajaju svi poslovi koje radite, odnosno "ne spajaju"?
ANA: Iako naizgled mogu djelovati različito, sve moje poslove spaja kreativnost i vjera da se kroz nju može sve izraziti. Primjerice, u Laboratoriju zabave kontinuirano osmišljavam programe koji polaze od kreativnosti i njezinog uspješnog razvoja kod djece. U Ateljeu je taj razvoj kreativnosti namijenjen odraslima, dok u Zoo Zidu polazim od sebe i kreativnih načina koji me istovremeno opuštaju i navode na neprestano istraživanje novih mogućnosti i ideja te vlastitih granica kroz koje ih ostvarujem. Tako da, u principu, svi moji poslovi polaze s iste točke, samo se obraćaju različitoj publici.
Mašo, što biste rekli da je trenutno vaš interes u slikarstvu, umjetnosti?
MAŠA: Slikanje je jako tehnički zahtjevan medij i svaki slikar u svojoj praksi pronalazi svoj rukopis kroz godine razvijanja, kako sebe kao osobe tako i tehnički kroz svoju umjetničku praksu. Simultano, dok razvijam svoj slikarski rukopis, razvijam i temu kojom će se moje slike baviti, koncept koji me zanima, a trenutno je to jako figurativno. Moje slike imaju jedan gotovo pa melankoličan narativ, iskazan u seriji koju sam nazvala "Dark Euforija". Kao inspiracija za nju poslužio mi je koncept koji je skovao SF pisac Bruce Sterling u kojem propituje generalno stanje društva. Stanje društva je neiscrpna tema kojom se bave umjetnici otkad postoji čovjek i tema koja se mijenja s generacijama. Vrijeme u kojem živimo je euforično zbog tehnološkog napretka takozvane 4. industrijske revolucije, ali čini se da je naš život iz dana u dan sve prazniji. Puno pitanja se postavljaju u tom diskursu, npr. omogućuje li nam tehnologija slobodu izražavanja ili pak postajemo sve više uniformirani? Mijenjaju li nam se vrijednosti i, ako se mijenjaju, u što? Hoće li globalizacija omogućena tehnologijom izbrisati individualnost zemlje pa tako i osobe koja živi u toj zemlji? Dobivamo li digitalizacijom slobodu ili je pak gubimo? I kako sva ta pitanja utječu na društvo? Eto, to su odgovori koje nastojim pronaći u slikama te ih iskazati na svoj način.
Kako vidite status radnika u umjetnosti?
ANA: Naša zemlja ima genijalne umjetnike koji oduševljavaju svojom kreativnošću te originalnim idejama i načinima izražavanja. Međutim, mislim da podrška koju dobivaju od službenih politika naše zemlje nije na razini na kojoj bi trebala biti. Zašto je tako, teško je reći, no činjenica je da je vladajućim politikama ulaganje u umjetnost nekako uvijek na zadnjem mjestu. S druge strane, kod "običnih ljudi" primjećujem veliko zanimanje za umjetnost i njezino upražnjavanje kroz kreativne hobije i slične aktivnosti. To se osobito vidjelo u doba pandemije, kad se velik broj ljudi okrenuo kreativnim hobijima koji su im pomagali da se uspješnije nose sa strahom, stresom i svim ostalim što su nam donijeli pandemija i lockdown. To me osobno nije iznenadilo, jer smatram da je umjetnost nešto što nam i u najtežim situacijama može pomoći da sačuvamo razum te zadržimo pozitivu i dobru energiju. Koju god granu umjetnosti pritom odabrali!
Kako vidite poziciju umjetnika i umjetnosti u odnosu na naše kulturne politike?
MAŠA: Financiranje produkcijskog razvoja umjetnosti od države, grada i ostalih institucija je minimalna. Budžeti koji se dodjeljuju umjetnicima za realizaciju izložbe često ostavljaju umjetnika bez honorara, a sadržaj je komprimiran zbog manjka sredstava. To su budžeti koji ne mogu ni izbliza parirati nekom europskom tržištu, ali unatoč tome imamo neke sjajne umjetnike koji razvijaju genijalnu umjetnost. I nadamo se da će s time nastaviti!
intervju s Anom i Mašom je iz proljetnog broja magazina Gloria Glam koji je i dalje u prodaji. Uz magazin ne propustite na dar parfem Moschino Toy 2 Bubble Gum i masku ili kremu Ren.
---
---
