gg stav

Kako su nas uvjerili da trebamo mrziti Taylor Swift i zašto smo to konačno odbacili?

19. studeni 2021.

Fotografija: Rex Features

Izašao je novi-stari album Taylor Swift i svi odjednom mrze Jakea Gyllenhaala. Što se događa?

Studeni je prilično dinamičan mjesec za sve one koji prate pop glazbu. Dok iščekujemo novi Adelein album, koji je najavila baladom "Easy On Me" te koji tematizira njezin razvod, Taylor Swift objavila je svoju verziju četvrtog albuma "Red". Fanovi su oduševljeno prihvatili ovaj potez i dobro znaju što znači "Taylor's version" pored pjesme ili albuma. Naime, prije dvije godine Scooter Braun kupio je neovisnu izdavačku kuću Big Machine te time postao legalni vlasnik mastera prvih šest albuma Taylor Swift - bilo je tu, dakako, i drugih izvođača, ali Taylorin je katalog daleko najvrjedniji. Ona je ugovor s njima završila 2018. te tvrdila da joj kuća nije ponudila dobre uvjete za otkup njezine glazbe, a nakon Braunove kupnje i preuzimanja, odlučila je ponovno snimiti prvih šest albuma kako bi bila vlasnica svoje glazbe. "Red" je drugi album koji je objavila, nakon "Fearless" početkom godine. 

Jedan je to od njezinih najuspješnijih albuma, a najviše je pažnje dobila pjesma "All Too Well", koja je dobila i novu, 10-minutnu verziju. Čim je album izašao 2012. nagađalo se da je pjesma posvećena njezinoj vezi s Jakeom Gyllenhaalom, iako ona to nikad nije potvrdila. Ali s novim stihovima u produljenoj verziji i kratkim filmom koji je osmislila i režirala Taylor, više nema sumnje. Fanovi su se, kao i uvijek, okrenuli "pokopavanju" Gyllenhaala, kao i drugih Taylorinih bivših kojima je svojedobno posvetila pjesme, poput Johna Mayera, mnogi sad komentiraju kako je zapravo bilo neprimjereno da tada 29-godišnji Gyllenhaal ljubuje s 20-godišnjom Taylor (s Mayerom je situacija bila takva da je on imao 32, a ona 19) i uživaju u tome što ga je bocnula par puta, i to prilično dobro.

Npr. stih: "I'll get older, but your lovers stay my age", odnosno: "Ja ću ostarjeti, ali tvoje ljubavnice ostaju mojih godina" itekako se odnosi na Gyllenhaala, 40, koji ima 25-godišnju djevojku s kojom je započeo vezu prije tri godine. Mnogi su se uhvatili baš na tu "jedva legalnu" vezu, odnosno veliku razliku u godinama, optužujući glumca za predatorsko ponašanje. No, to nije najzanimljivija stvar u ovom slučaju o kojem trenutno pričaju svi. Kao osobi koja već neko vrijeme jako voli i cijeni Taylor i njezinu glazbu, nevjerojatno mi je koliko se narativ o njoj promijenio u posljednjih desetak godina. 

Ta veza s Gyllenhaalom bila je, dakle, prije više od 10 godina. Sve do nedavno, o Taylor se u medijima i među ljudima, posebno onima koji nisu bili fanovi, pričalo kao da je promiskuitetna djevojka koja se bivšima osvećuje pišući pjesme o njima. Danas je ona jedna od najboljih kantautorica generacije s neupitnim utjecajem na suvremenu pop glazbu. Otkad je u vezi s britanskim glumcem Joeom Alwynom, njezin se ljubavni život ne spominje tako često i šale na račun njezine promiskuitetnosti više nisu prihvatljive nego su neukusne. 

Kako se to dogodilo? Jer u vrijeme kad je "Red" izašao, pa i ranije, kad su objavljene fotografije nje i Gyllenhaala u šetnji, nitko se nije pitao što je tom 29-godišnjaku da je s 20-godišnjakinjom, nego kako je ona "nezasitna" i kako ga je "zavela". Kao da je moć u njezinim rukama cijelo vrijeme. Ali nije bila, i sve to djevojke i žene znaju. Unatoč procijenjenom bogatstvu od oko 400 milijuna dolara, Taylor Swift morala se itekako potruditi da preuzme kontrolu nad svojom karijerom i javnom slikom.

I ponovno, dok se svi zgražaju nad time što su mediji radili Britney Spears prije 15 godina, čini se kao da su zaboravili što su radili Taylor prije 10 ili tek 5, kad su je koordinirano napadali iz stožera Kardashian-West. Šale o njezinom ljubavnom životu redale su se kao da nema sutra, nema tko nije napravio meme i označio je kao "žderačicu muškaraca" koja se zločesto osvećuje pjesmama koje postaju svjetski hitovi; danas se svi dive njezinim intimnim stihovima i metaforama kojima bolno opisuje univerzalna iskustva slomljenog srca. 

U pjesmi "I Bet You Think About Me", koja nije izašla na originalnom "Red" albumu i koja je, čini se, također o Gyllenhaalu, na samom kraju i Swift se osvrće na sve priče o njoj, kroz stih: "I bet you think about me when you say 'Oh my god she’s insane, she wrote a song about me'". Luda, dakle, klasična uvreda za sve žene koje se usude biti uspješne. Je li moguće da nas mediji sve ove godine uvjeravaju kako moramo mrziti sve žene koje se ističu na bilo koji način?

Za Taylor Swift narativ nije bio: ovo je talentirana, uspješna glazbenica, neka vam bude uzor. Ne, tjerali su nas da se osjećamo krivo jer nam se sviđa njezina glazba, jer pronalazimo ostatke svojih slomljenih srca u njezinim stihovima, ali i da je istovremeno preziremo jer je konvencionalno lijepa, k tome plava pa zato vjerojatno i glupa. I pogledajte koliko je veza imala - sramota! Javne su osobe uvijek podložnije sudu javnosti nego mi "obični" ljudi pa njima ne toleriramo ništa osim savršenstva. A kad ga naizgled postignu, ne vjerujemo ni u to i nazivamo ih varalicama.   

Ovo, dakako, nije moj pokušaj da obranim Taylor Swift od svijeta; potpuno sam sigurna da ona to može sama jer je već nekoliko puta to učinila. Ali jest pokušaj shvaćanja zašto se njezin utjecaj na popularnu kulturu godinama zanemarivao, odnosno namjerno degradirao i pokušavao umanjiti. Ona je jedna od najuspješnijih glazbenica svih vremena. Ima 10 Grammyja, 29 nagrada American Music - najviše ikada - 23 nagrada Billboard Music, 12 Country Music Association nagrada i 4 albuma zaredom s minimalno šest tjedana na broju 1 - nešto što su prije nje uspjeli samo Beatlesi. I oduvijek je jedna od onih osoba koje ljudi obožavaju mrziti. 

Osim što se njezina glazba degradirala samo zato što je to pop za djevojke - puno više nego, po mom skromnom mišljenju, manje talentiranog Eda Sheerana - osuđivalo je se jer piše pjesme o svom privatnom životu. To je, naime, pogrešno, osvetoljubivo, nezrelo. Ipak, kad muškarci napišu pjesmu iz svog iskustva, nekog osobnog, intimnog, nikad se ne preispituje je li to u redu ili nije. Muškarčeva pjesma inspirirana stvarnim prekidom ljubavne veze s određenom osobom zanimljiva je anegdota. Kad Taylor pjeva o Gyllenhaalu, to je osvetoljubivo i nezrelo. Kad piše o drugim bivšima - jer imala ih je više do svoje 30., šokantno! - to znači da "ne zna pisati ni o čemu drugome osim o svojim dečkima". Ne znam gdje ti ljudi žive i koju glazbu slušaju, ali radi se o najčešćoj temi u glazbi oduvijek i zauvijek. I zašto bismo se trebali sramiti činjenice da volimo pjesme o ljubavi, bila ona sretna ili nesretna? I Leonard Cohen pisao je i pjevao o ljubavnoj boli, je li zato proglašen "osvetoljubivim" i "nezrelim"?

Sve to možemo još jednom povezati s tinejdžericama, za koje je Taylorina glazba bila namijenjena jer je i sama bila jedna od njih tada. A kako je odrastala, postala je svjesnija društva u kojem ne može pobijediti, čak ni kad zareda Billboardove brojeve 1. 

Detaljnije je sve dotaknula kroz pjesmu "The Man", u kojem se obračunava sa svim dvostrukim mjerilima s kojima se suočila kroz svoju karijeru koja je počela još u tinejdžerskim danima. Ludo uspješna, oduvijek, moralo ju se nekako degradirati - baš kao i svojedobno Britney Spears, Christinu Aguileru, Miley Cyrus i baš kao i Madonnu i sve izvođačice koje su uspjele unatoč svemu. Unatoč seksizmu i preprekama. Sve su one talentirane, uspješne i bolji uzori nego što itko želi priznati, i to baš zato što se ispostavilo da nisu savršene, nego su baš kao i mi. Da, s malo više novca na računima, ali jednako ranjive i jednako snažne. 

Sve je više onih koji sad sramežljivo priznaju da im je Taylor ok, u najmanju ruku. Možda su preslušali njezine nove albume "Folklore" i "Evermore", koje je objavila tijekom 2020. i ostvarila suradnje s indie glazbenicima poput Bon Ivera. Radilo se o albumima koji su više indie nego pop pa je to bilo zeleno svjetlo s te strane. A zatim su shvatili i da su konačno odrasli, baš kao i Taylor, i da su njezini stihovi uvijek bili sirove emocije s jako dobrim metaforama i rimama koje su, zapravo, savršeno opisivale neke od osjećaja koje smo svi iskusili dok smo odrastali. Svi znamo da Taylor nije jedina koja i 10 godina nakon želi shvatiti što se to dogodilo s tom fatalnom vezom koja je trajala samo tri mjeseca i koju smo jedva preživjeli. Njezine su riječi samo ljepše posložene od naših. Uzmimo samo za primjer spomenutu "All Too Well"; možete li ostati mirni kad čujete: "You call me up again just to break me like a promise / So casually cool in the name of being honest" ili možda: "And I forget about you long enough to forget why I needed to"?