Kantautorica Sabina Herman donedavno je svima bila poznata pod umjetničkim imenom Queen of Sabe, no s novim je poglavljem u karijeri odlučila nastupati pod svojim pravim imenom.
Prvi je album "Tragovi" objavila 2015. godine, a sad najavljuje novi, i to prvim singlom "Nešto sam ti htjela reći".
Iako je na sceni nije bilo nekoliko godina, Sabina je ostala zapamćena kao jedna od istaknutih glazbenica koja je bila dio prvog vala domaćih kantautorica koje su tada pokorile scenu, uz Irenu Žilić, Saru Renar i Lovely Quinces.
Prije novog albuma bit će još nekoliko singlova, a ovaj prvi već je oduševio, ne samo glazbeno, nego i vizualno. Spot s impresivnim kadrovima prirode sniman je na Islandu, u Škotskoj i Hrvatskoj.
"Snimali smo ga kroz par godina, na nekoliko putovanja. Još 2016. sam odlučila da ću sve buduće snimke čuvati za spot, a želja mi je bila dokumentirati djeliće naših avantura i lokacije koje mi nešto znače. Najdraži dio svega mi je što smo to odradili zaista opušteno", rekla nam je Sabina. Otkrila je i kako, kao strastvena putnica, doživljava trenutna ograničenja kretanja, zašto više nije Queen of Sabe i kakvi su joj planovi za ljeto.
Posebna veza s Islandom vidi se u novom spotu. Koliko si ga puta posjetila i kako si razvila takvu povezanost s tom zemljom?
Da, jako sam se vezala uz Island. Posjetila sam ga triput, ali nikad mi neće biti dovoljno. Prvi put sam otišla 2013. i zaljubila se u njihovu prirodu, ljude, stil života, jezik, tradiciju... I naravno, u klimu. Rastapam se na prvih 20 stupnjeva pa, ako imam priliku, ljeti bježim prema sjeveru na malo hlađenja.
Koliko si zemalja dosad posjetila i koje su ti, osim Islanda najdraže?
Oko 15. Nije to neka velika brojka s obzirom na to da se nekim zemljama stalno vraćam, baš volim detaljno istražiti ono što me očara. Moj favorit je definitivno Škotska, posebno otoci i čudesna NC500 cesta. Rekla bih da mi je i jedno od najdražih prošlogodišnje putovanje kada smo autom krenuli iz Zagreba te obišli cijelu Englesku i Wales, a putem upoznali Francusku, Belgiju i Nizozemsku. Iscrpljujuća, ali predivna avantura duga gotovo 8000 km, voljela bih to ponoviti.
Dugo te nije bilo na sceni. Kako to da si se odlučila vratiti?
Nisam baš imala namjeru povući se, no osim nekih privatnih stvari koje su se dogodile, uložila sam puno truda i vremena na realizaciju svoje poslovne priče koja mi je također bila vrlo bitna. U jednom momentu osjećala sam se rastrgano, imala sam osjećaj da niti jednoj strani ne posvećujem dovoljno pažnje. Odlučila sam malo stati i udahnuti, pričekati neku svježu inspiraciju. Ono što sigurno nisam htjela je ući u stvaranje novog albuma nedovoljno fokusirana, to mi je bilo prevažno da bi bilo samo odrađeno.
Kako su izgledali tvoji glazbeni počeci?
Rekla bih da sam startala 2010. kada sam na nagovor prijatelja prijavila pjesmu na Police Musique demo natječaj i neočekivano pobijedila. Do tada su sve demo snimke bile stavljene na moju MySpace stranicu i nisam ih baš imala želju ni hrabrosti pokazivati. Na spomenutom natječaju bila sam primorana prvi put izaći pred publiku i tako je nekako i krenulo. Okrenula sam se pisanju na hrvatskom, snimila prvi single i u tom vremenu mi se javio urednik Croatia Recordsa, Davor Drezga, s prijedlogom da moju pjesmu 'Tragovi' uvrste u novu indie kompilaciju. Koncept mi se jako svidio, suradnja s Davorom je bila za poželjeti i odlučila sam nastaviti dalje uz podršku diskografske kuće.
Počela si kao Queen of Sabe, sada nastupaš pod svojim pravim imenom. Što se promijenilo?
Osjećam da se dosta toga promijenilo. U početku sam krenula s tim MySpace nadimkom, nisam ni pomišljala da bi se cijela priča oko moje glazbe mogla pokrenuti na ovaj način, a ime je jednostavno pratilo razvoj događaja. Već duže vrijeme imam želju nastupati pod svojim imenom, naprosto imam dojam da je jednostavnije i iskrenije, barem ja to tako vidim. Naravno da mi ime Queen of Sabe znači puno, ali mislim da je vrijeme da ga pustim.
Od početka surađuješ s Markom Mrakovčićem. Nastavlja li se ta suradnja dalje?
Mark i ja smo prijatelji iz školskih klupa, on je bio taj koji me nagovorio na prvu probu i na snimanje prvih pjesama, koje je kasnije i producirao. Mnogo je utjecao na moje samopouzdanje, kako kod skladanja, tako i kod nastupa. S njim prije svega imam predivan prijateljski odnos i drago mi je što na taj način i pristupamo svemu što zajedno radimo. Poznaje me dovoljno dobro da zna što želim, čemu težim i ne trudi se to promijeniti već poboljšati, a isto tako, zna da uvijek ima prostora za svoje ideje. Ne znam što budućnost nosi, no u ovom trenutku ne mogu zamisliti da to radim bez njega.
Kao ljubiteljica putovanja, kako podnosiš ovaj period i neizvjesnost u vezi budućnosti putovanja?
Bez obzira na cijelu situaciju, godina mi je proletjela, a misli su mi zaokupili posao i glazba. Vjerujem da će biti vremena za još putovanja, a i nakon ovog svega trebat ćemo svi prvo stati na noge. Prilagođavam se onome što ne mogu promijeniti, u međuvremenu stignem sanjariti. Uostalom, Hrvatska je prekrasna, u njoj se puno toga ima za vidjeti.
I glazbena industrija pati zbog koronavirusa. Kako to doživljavaš?
Situacija je teška za mnoge pa tako i za glazbenike koji žive od nastupa. Iz razloga pandemije i moje je snimanje bilo odgođeno. Posebno frustrira činjenica da se ovoj situaciji ne nazire brzi kraj i ta neizvjesnost utječe na sve.
Osim glazbe, čime se još baviš?
Uglavnom svojim poslom, a to su moji Etsy shopovi. Sve slobodno vrijeme, osim za glazbu, koristim za fotografiju i planinarenje.
Prije 5-6 godina bila si jedna od predvodnica vala domaćih kantautorica. Tad ste puno napravile za ulazak indie glazbe u mainstream. Pratiš li scenu danas i misliš li da su stvari bolje nego prije, kad si bila na samom početku?
Naravno, uvijek pratim. Scena je, blago rečeno, procvjetala. I kantautori i bendovi postali su primijećeni, svi od njih razvili su neku zamjetniju priču. Bez obzira na to što je središte svega toga i dalje Zagreb, publika je zainteresiranija i veća, koncerata i programa je puno više. Naravno, neupitan čimbenik ovdje su i internet i društvene mreže te cijela briga oko promocije koja bi mi se prije 10 godina činila nemogućom. U svakom slučaju, scena se baš razvila i to je divno za vidjeti.
Jesi li ikad imala uzore u glazbi?
Uvijek, u mnogima nalazim inspiraciju, u jednima kroz pisanje glazbe, u drugima kroz nastup. Glazbeni genijalci kojima se posebno divim su John Frusciante i Ásgeir Trausti.
Što slušaš/čitaš/gledaš?
Zadnje sam pročitala Lykke - Potraga za najsretnijim ljudima na svijetu (Meik Wiking). S playliste ne skidam Black Pumas, Alt-J i Ásgeir Traustija. Gledam posljednju sezonu Suitsa i po ne znam koji put - Planet Earth dokumentarce. David Attenborough mi konstantno šapuće u uho.
Kako bi opisala svoj modni stil? U čemu se osjećaš najbolje?
Svoj stil bih opisala kao opušten, neopterećen. Najbolje se osjećam u trapericama i kožnoj jakni, to mi je i dalje najdraža odjevna kombinacija. Do nedavno se nisam vadila iz crne boje, konačno sam se sprijateljila s bojama i sad se osjećam kao da nešto posebno eksperimentiram.
Imaš li neke beauty rituale kojih se držiš?
Imam samo jedan, a to je bezgranično mazuckanje lica ujutro i navečer raznoraznim maskama, kremama i boosterima. Uglavnom njega.
Kakvi su ti planovi za ljeto?
Svašta mi je u planu, ali se od obaveza nisam stigla najbolje izorganizirati. Za sad planiram u Liku, na planinarenje po Grobničkim Alpama, a voljela bih proći i onu 'Life on Mars' stazu na Pagu. Ne bi me čudilo da završimo sasvim negdje drugdje, ali, naravno, i to sve ovisi o situaciji s koronavirusom.
