I hate being Bi-Polar It´s awesome natpis je na naslovnici albuma "Ye" Kanyea Westa iz 2018. kojom se on (i umjetnički!) izjasnio o svojoj bipolarnosti, a u intervjuu s Jimmyjem Kimmelom iste je te godine priznao da taj poremećaj smatra "uvjetom svoje genijalnosti". U razgovoru s Davidom Lettermanom izjavio je da se liječi te da koristi i alternativne metode. Nije najbolje uspio objasniti kako se osjeća u najpovišenijem ili najnižem stanju, ali su doktori to uspjeli za njega. Iskoristio je zanimljivu sintagmu "iščašen mozak; iščašen um". Tri godine prije ovog "autanja" bio je hospitaliziran zbog halucinacija i paranoje te je morao otkazati dvadesetak koncerata u nizu.
Niz medijskih ispada poput:"Ja sam Warhol", "Ja sam Steve Jobs" ili "Ja sam Bog" okarakterizirale su ga kao ekscentričnog, pa čak i – kontroverznog. Trenutna neupitnost njegove medijske i ekonomske moći vrlo je brzo takve konstatacije sanirala. Izjavljivao je i da je najutjecajniji umjetnik generacije, da ima ideje koje će ljudsku vrstu učiniti boljom. Tweetao je o nevinosti Billa Cosbyja, o zaljubljenosti u samog sebe. Slavnoj komičarki i voditeljici Ellen DeGeneres priznao je da nikada nije požalio niti zbog jednog tweeta. Najava kandidature za predsjednika nije previše iznenadila njegove fanove, ali je šokriala drugu javnost, onu koja je upućena u političke konstelacije, onu koja je politički pismena i zgađena politikom Donalda Trumpa i drugih celebrity (ne)političara koji ne razumiju povijest, ne vjeruju u znanost, i imaju megalomanske potrebe i jednako takvu "autorefleksiju". Njegovi ispadi na otvorenju političke kampanje za utrku za američkog predsjednika bili su ponajprije zabrinjavajući, ali su i pozvali na ozbiljnu analizu i promišljanje tko to i pod kojim uvjetima smije obnašati takvu funkciju. Što smijemo znati o mentalnom i fizičkom zdravlju kandidata te kako se spram određenih poremećaja i bolesti postaviti u takvim situacijama?
Kosta Bovan, profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, smatra da nas najava kandidature Kanyea Westa za predsjednika SAD-a u trenutačnoj konstelaciji američke (ali i svjetske) politike ne treba iznenađivati. Iako ju je BBC proglasio "nekonvencionalnom", čini mu se da je koncept konvencionalnoga u politici nakon četiri godine Donalda Trumpa u Bijeloj kući poprimio ponešto drugačije značenje. Naravno, osim reakcija na iznesene stavove, javila se i reakcija na Kanyeovo navodno loše mentalno stanje u pozadini čega je njegova dijagnoza bipolarnog poremećaja o kojoj je on ekstenzivno pričao u prošlosti. Konkretnije, postavlja se pitanje ima li West zbog toga pravo kandidirati se i eventualno biti predsjednik?
"Mislim da je ovo jako važno pitanje, na koje se treba osvrnuti neovisno o našem stavu prema Kanyeu Westu. Naime, jedna od temeljnih odlika demokratskog poretka jest izborni proces, unutar kojeg postoji aktivno i pasivno biračko pravo građana. Aktivno biračko pravo odnosi se na pravo glasovanja, a pasivno na pravo kandidiranja. Iako se specifični uvjeti ostvarivanja tih prava razlikuju od države do države, u principu se glasovanje na izborima uvjetuje s dobi, a kandidiranje s dobi, državljanstvom i nekažnjavanjem. No, ovako široko dostupna biračka prava nisu bogomdana; oni su rezultat preko 150 godina političke borbe. Kroz 19. i dio 20. stoljeća žene nisu imale ova prava, a muškarcima je sudjelovanje u političkom životu uvjetovano primanjima i razinom obrazovanja. Ta ograničenja bila su veća i duže prisutna za kandidiranje. Vraćajući se na Kanyea, razmatranje "ekstra" kriterija za kandidiranje na izborima je stoga sklizav teren, i lako možemo izmisliti "logiku" uvođenja kriterija poput financijskog statusa, obrazovanja, inteligencije, političkog znanja itd. Sve to nas odmiče od demokratskog ideala u kojem širimo prostor prava svih građanki i građana", objašnjava znanstvenik.
Mentalno zdravlje je mjesto ultimativne manipulacije u političkom polju kao često korišteni alat za diskreditaciju. Ipak, ne smijemo misliti da je to što netko pati od bipolarnog poremećaja nešto što ga ili je a priori diskreditira u političkom smislu. Druga stvar je što se sada otvara prostor i od njegovih protivnika da forsiraju poziciju kako je on nesposoban zbog svoje dijagnoze voditi zemlju, ili od strane njegovih pristaša da mu oproste nešto s čime se inače ne bi složili pod izlikom "lošeg dana". Bovan smatra da je pozitivna strana cijele ove situacije nešto šira javna diskusija o mentalnom zdravlju jer ono i dalje predstavlja svojevrsnu stigmu. O tome se malo priča u javnosti, a ljudi sakrivaju da imaju određenih poteškoća.
"U kontekstu Kanyea Westa, mislim da je najpoštenije i demokratski najbolje što možemo napraviti, evaluirati ga na temelju njegovih ideja i političkih sposobnosti; na temelju političkih stavova, političkog programa, planova za vođenje države itd. Štoviše, trebali bismo kao javnost, a na medijima je tu velika odgovornost, inzistirati na odgovorima na ta goruća politička pitanja. Uz to, trebali bi izbjegavati senzacionalizam, ali ne i izbjegavati izvještavati o njegovoj kandidaturi jer se to, kao što je Trump pokazao 2016., lako može okrenuti u njegovu korist. Naravno, realnost je nešto drugačija, pa će ga zasigurno dio građana evaluirati na temelju njegovog dosadašnjeg imidža, ali i dio medija mu pridavati neproporcionalni dio medijskog prostora, fokusirajući se primjerice, isključivo na njegovo mentalno zdravlje."
Međutim, kako tumačiti interes pop zvijezda spram vlasti? Što kaže znanost? Fenomen koji nam najbolje može objasniti ovaj val poznatih ličnosti koji ulaze u svijet politike u posljednjih desetak godina – sugerira Bovan - jest populizam.
"Naime, kako su u knjizi "Dobar, loš ili zao? Populizam u Hrvatskoj" Marijana Grbeša i Berto Šalaj pokazali, populizam možemo razumjeti kao "tanku ideologiju", odnosno skup tri političke ideje – referiranje na narod, čije bilo populisti mogu očitati, kritiziranje postojećih političkih elita i jednostavnu podjelu svijeta na dobro i zlo. On ne zahtijeva dubinsku razradu političke ideologije, vizije zajednice i koraka za ostvarivanje te vizije pa je zbog toga lak za upijanje od strane poznatih ličnosti, koje mogu, osim toga, računati i na halo efekt. On je pojava da na temelju neke pozitivne karakteristike određene osobe smatramo da ta osoba ima sve pozitivne karakteristike. Primjerice, ako je netko uspješan pjevač, smatrat ćemo da je općenito uspješan u životu i stoga da može biti uspješan i u svijetu politike. I upravo se u populističkim vodama nalazi velika većina poznatih ličnosti koje su se okušale u svijetu politike." Objašnjava to uspjeh i našeg pop – pjevača na recentnim izborima, no to je druga tema. Ili nije – odlučite sami.
