Studio, nazvan jednostavno klasja&zita, soba je u stanu koji je namijenjen za svakodnevno stanovanje pa je na svakom koraku vidljiva isprepletenost privatnog i poslovnog. Tako je, uostalom, i nastao dizajnerski studio Klasje Habjan i Zite Nakić.
"Poznavale smo se iz viđenja, ali na faksu smo kliknule i već na drugoj godini shvatile da bismo mogle surađivati. Postale smo najbolje prijateljice, a nakon toga se poslovna suradnja dogodila spontano", priča Klasja. Prvi posao bio im je osmišljavanje loga i statue nagrade Teatar.hr.
"Meni je taj posao ponudila poznanica pa sam predložila Klasji da to napravimo zajedno. Tad smo shvatile da imamo sličnu estetiku i da jako dobro funkcioniramo", govori Zita.
Kako se radi o unajmljenom uredu, u svakoj prostoriji barem je jedan komad starinskog, masivnog namještaja koji su djevojke ispunile knjigama, vlastitim i crtežima drugih umjetnika, radovima i uspomenama. Vole ga nazivati kreativnim neredom u kojem se jako dobro snalaze. Prostorijom ipak dominiraju njihovi radni stolovi, a Klasja ima i svoje mjesto do prozora koje je rezervirano samo za crtanje.
"Dugo sam crtala samo analogno pa smatram velikim korakom naprijed što sam se prebacila i na digitalno. Vrlo je prirodno i pruža nove mogućnosti. Obje se želimo dodatno educirati jer se stvari u industriji brzo mijenjaju, što smo i same primijetile u ovih nekoliko godina. Voljele bismo se usmjeriti prema animaciji, game industriji, programiranju i aplikacijama jer je naša struka vrlo bliska tim područjima", objašnjava Klasja.
U dnevnoj sobi, pak, dominira kontrast starog masivnog regala na koji je naslonjen kontrabas te fotelje sa zebra uzorkom.
Studio su uredile prije otprilike godinu dana, a dotad su radile u struci na različitim lokacijama kao freelancerice. Uostalom, ta sloboda im je i dalje iznimno bitna. Upravo zato su obje ostavile poslove u agencijama kako bi se posvetile vlastitom studiju.
"Bilo je prilično naporno jer bismo odradile cijeli dan u uredu, a onda došle doma i radile na projektima. Iskustvo je bilo vrijedno, ali smo shvatile da ne možemo takav tempo dugo držati. Sad obje imamo obrte i prilično smo zadovoljne", kaže Zita, dok Klasja otkriva što im je bilo najteže.
"Teško nam je bilo prilagoditi se na klizno radno vrijeme jer bismo radile po cijele dane, pa i vikendom. Sad smo taj organizacijski dio svladale pa pazimo da se ne pretrpamo poslom. Isprva nam je bilo teško odlučiti koje ćemo poslove odbiti. Neke bismo voljele odraditi jer su nam zanimljivi, ali nisu baš vremenski ili financijski izvedivi", kaže.
Kako su se kroz posao najviše zbližile, u glas kažu kako zajednički rad nije promijenio njihovo prijateljstvo. Dapače, često im takav odnos olakšava svakodnevne odluke.
"Ponekad provodimo toliko vremena zajedno da se ne možemo odvojiti, ali upravo zbog prijateljstva lakše dođemo do kompromisa", kažu.
Ove 26-godišnjakinje njeguju specifičan stil po kojem ih klijenti prepoznaju. Često njihovo dizajnersko rješenje uključuje Klasjine ilustracije, koje možete vidjeti, primjerice, u restoranu i baru Takenoko u Zagrebu ili u Brokenships bistrou u Muzeju prekinutih veza. Radile su i vizualni identitet Motovun filmskog festivala, serije "Opstanak", oblikovale CD - e i vinile Sare Renar i J.R. Augusta te projekta Punk Cabaret, a jedan od najvećih projekata im je vizualni identitet luksuznog istarskog hotela San Canzian.
Kao i u dizajnu, i u stvarnom životu imaju prepoznatljiv stil, koji opisuju opuštenom elegancijom ili francuskim chicom.
"Obožavamo crno od glave do pete, iako pokušavamo izaći iz tih okvira u posljednje vrijeme pa dodajemo boje ", kažu kroz smijeh. Brendovi im nisu toliko važni.
"Volimo udobnu odjeću od kvalitetnih materijala, a najčešće nas privuče zanimljiv detalj. Uglavnom je to klasika s pomakom", kaže Zita, dok Klasja dodaje kako prate i domaću modnu scenu.
"Sad želimo 'upecati' nešto od Klisaba", priznaju. Važno im je podržavati kolege i kolegice koji su, kao i one, mladi i pokušavaju napraviti nešto svoje na sceni, bilo dizajnerskoj, glazbenoj, filmskoj, umjetničkoj... Sve ih je više, koji baš poput njih, otvaraju svoje tvrtke i obrte te odbacuju klasičan stil zaposlenja.
"U sustavu si na neki način zaštićen i vođen, što je dobro, pogotovo kad si na početku jer ti treba usmjerenje. Ali, ako osjećaš da ti treba sloboda, kao što sam ja osjećala, ne možeš protiv toga. Moguće je da je to i do naše generacije. Imam osjećaj da mlađi od nas imaju još manje strpljenja za strukture, sustav i gradnju nečega dugoročnog. Ili ne znaju što žele ili znaju točno i idu prema tome, ali na svoj način", kaže Klasja.
Njihov se poslovni stil ne razlikuje puno od onog osobnog, no za neke veće i važnije sastanke ponekad izabiru "ozbiljniju" odjeću.
"Dogodilo nam se da nas neki klijenti ne shvaćaju ozbiljno jer smo mlade žene. To se, nažalost, i dalje događa. Ponekad imamo osjećaj, osobito ako se radi o tradicionalnijem klijentu koji na temelju prvog dojma presuđuje o iskustvu i stručnosti, da očekuju klasičnu formu 'odijela i bijele košulje'. Iako se u tu viziju možda ne uklapamo, nismo početnice", kaže Zita.
U Zagrebu, gdje su obje rođene, najviše vole centar, točnije dio grada oko Britanskog trga, dok Klasja voli i Jarun, na kojem je odrasla. Često završe u Funku, Ro&Do te na kraju večeri u Mastersu.
"Volimo i Booksu, Gin Garden, Vintage i Tvornicu gdje smo često na koncertima. Ljeti volimo festivale, a Kulturni centar Mesnička odlično je mjesto za otkrivanje novih, mladih glazbenika", kažu. Još uvijek nisu prežalile Kino Europu, no tješe se filmskim programima u Tuškancu i Kinoteci.
Klasja dodaje da se najbolje odmara u prirodi, koja je inspirira pa jedva čeka proljeće, kad obje planiraju istražiti čari rada daleko od ureda.