Jednom smo se prilikom prijateljica, kod koje sam se sklonila nakon potresa, i ja odlučile protiv nesigurne budućnosti boriti online shoppingom. Dok su djeca ludovala oko nas, zatvorena u kući danima, sjedile smo jedna kraj druge i kao sumanute scrollale po bespućima interneta tražeći onu savršenu haljinu koja će nas kad je odjenemo, jednom kad izađemo iz kućnog pritvora za koji nam se tada činilo da nema ni kraja ni konca, pretvoriti u Pepeljugu u čarobnoj kočiji. Ta haljina morala je biti savršena, jer će biti prva nakon što se svijet promijenio, morala je biti magična jer smo obje znale da će nam trebati supermoći da se suočimo sa svime što budućnost donosi, a morala je, dakako, biti i lijepa, jer samo obećanje ljepote nam je u tom trenutku moglo ponuditi spasenje duše. Slučaj je htio da smo i prijateljica i ja naručile – istu haljinu - onu od bijele čipke koju je nudila web stranica Vinke Matijević, direktorica prodaje butika Karla. Nekoliko mjeseci kasnije, upravo u toj čarobnoj haljini, sjedit ću preko puta te čarobne žene, koja izgleda kao najnježnija mješavina talijanskog stila i francuske sofisticiranosti, i jasnim splitskim naglaskom govori o strahovanju za budućnost poduzetništva, o tome kako je, kad nitko nije vidio budućnost, ona spašavala svoju dušu, dušu svoje troje djece, ali i pedeset radnih mjesta žena koje Karla zapošljava.
O POČECIMA KULTNOG BRENDA
- Karla je priča koja je započela prije trideset godina. Moja je mama završila ekonomiju, ali je voljela estetiku i ljepotu pa je, davne devedesete, odlučila Splitu ponuditi dio Trsta u koji smo tada svi išli po malo magije.
O DUGAČKOM PUTU DO USPJEHA
-Bilo je tu uspona i padova. Kad je mama sakupila novce za prvu kolekciju, otišla je u Italiju preko nekih dobavljača i satima je birala svaki model, jer to je bilo vrijeme prije interneta, da bi joj oni na kraju poslali neke ostatke u Split. Kaže da je samo sjela uz robu i plakala. Danas mi je jasno: ako je to uspjela prebroditi, morala je uspjeti. Nakon te prve prevare, pronašla je dobavljače s kojima radimo i dan danas.
O ODLUCI DA UĐE U OBITELJSKI BIZNIS
- Ja sam u Karlu ušla na zadnjoj godini faksa. Na tren sam birala između akademske karijere (ostanka na fakultetu) i rada s mamom, ali na kraju sam se priklonila obiteljskom poslu.
O IDENTITETU UNUTAR OBITELJSKE FIRME
- Nije bilo tinejdžerskog otpora u meni jer sam odrasla uz mamu koja je radila u modi, gledala sam to tijekom odrastanja i voljela sam to. Obilježilo me žensko poduzetništvo i na to sam jako ponosna. I moja sestra se priključila Karli pa je sada to ženski obiteljski biznis, ali i ženska firma - zapošljavamo pedeset žena.
O RADU S MAMOM I SESTROM
- Zna biti ludo zabavno! Kad bi nas tri zajedno išle "na kolekciju", kako mi zovemo izbor onoga što kasnije vidite u dućanu, to je bilo dinamično ludilo. Sa sestrom nemaš zadrške, možeš sve reći, nema prostora za političku korektnost, pa to oslobađa, ali zna biti i - kako da kažem - energično. (smijeh) S obzirom na to da smo različiti karakteri, i pritom različitih stilova, kad se složimo oko nekog odabira - znamo da je to to.
O TOME KAKO JE KARLA NADŽIVJELA SVE TRENDOVE
- Zaista volim to što radim i živim ovaj posao oduvijek. Nisam pomodna, ali sam esteta. Naravno da svake godine mora biti modela koji su u trendu, ali mi je kvaliteta važnija od toga. Možda se i to vidi u našim odabirima i možda je to dio uspjeha Karle. Vjerujemo u trajnu kvalitetu, a ne u brze trendove.
O 2020. GODINI
- Ova godina će biti najizazovnija od kad ja radim u Karli, baš kao i svima. Da me netko pitao što ćemo u životu preživjeti, svašta bih pomislila, ali, spašavati posao u vrijeme pandemije - to ne.
O KORONAVIRUSU
- Prije početka prvog vala u Hrvatskoj, u zadnji sam tren došla iz Milana. Tamo sam već shvatila razmjere katastrofe koja nam slijedi. Sve je kao funkcioniralo normalno, iako je već bilo zaraženih i atmosfera nije bila bezazlena. Bilo je jasno da to nije “samo u Kini”. Ipak, odradila sam buying i nadala se najboljem. Vratila sam se u Hrvatsku ravno u lockdown. Taj buying mi se sada čini smiješan - naručila sam stvari koje nisam znala kako da prodam!
O KARANTENI
- Prva dva tjedna su bila jako stresna. Zatvorili smo sve dućane, nismo znali što i kako dalje, bila sam u panici i na telefonu non-stop, a sa mnom u stanu muž koji radi od doma i troje djece od kojih jedno ima tri i pol godine.
O PRVIM POSLOVNIM IMPULSIMA U KRIZI
- Donositi poslovne odluke u jeku pandemije kad nitko ne zna kakva je budućnost poduzetništva je nešto najteže što sam ikada morala napraviti. I što god itko odlučio, mislim da ćemo posljedice osjećati dugo i da još ne znamo što nas sve čeka.
ANALIZA TRENDOVA
- I prije lockdowna osjećao se pad shoppinga. Ljudi su se prepali, a kad se prepadnu imaju druge prioritete, što je logično. No, iznenadio me internet shopping jer je zaista funkcionirao i za vrijeme najteže krize s virusom. Mislim da je to zato što su ljudi trebali neku nadu i prozor u svijet. Simbolički, kupovina na internetu bila je znak da vjerujemo da će karantena stati, a život se nastaviti. I ja sam kupovala na webshopovima, trebalo mi je nešto držati glavu iznad vode, a kupovina novih cipela bila je znak da vjerujem da ću jednom i šetati ulicom u njima.
O MJERAMA SIGURNOSTI
- Naše trgovine nikad nisu bile za veliko tržište i u tom smislu se ništa nije puno moralo promijeniti vezano uz mjere, ali, dodatno pazimo. Dezinficiramo, čistimo, nosimo maskice, pristup je intiman i nema velikog isprobavanja tekstila.
O SURADNJI S ITALIJOM
- U Italiji je još jako teško, moram reći. Vijesti od partnera su potresne. Ali, bore se. U Italiji su, naime, zatvorene i proizvodnje, ali ljudi žele raditi. Bore se za svoja radna mjesta. Radit će cijeli osmi mjesec, radit će za jesen što god treba, samo da preživi i proizvodnja, i moda i poslovi. Nema više godišnjih odmora, nema Ferragosta. Svijet se stvarno mijenja! (smijeh)
O ZAJEDNIŠTVU
- Svi partneri su realni i žele prilagoditi narudžbe samo da nastavimo suradnju. Čini mi se da se na neki način poduzetništvo moralo restrukturirati kao zajedništvo, što dugo nisam vidjela. To je dirljiva stvar - odjednom se mogu kršiti ugovoriti, dogovarati sve naknadno, samo da se bilo što radi, bilo što proda.
NAJVEĆI STRAH
- Bojale smo se da ćemo morati davati otkaze, to mi je bio jedan od najvećih strahova. Pedeset žena u petnaest dućana. Ipak, izvukle smo ovih nekoliko mjeseci i izgleda da ćemo preživjeti.
DANAS
- Bilo je emotivno poslovnih konjunktura, ali optimizam je prevladao. Generalno sam ziherašica, ali pozitivka.
BUDUĆNOST MODE
-Mislim da se moda neko duže vrijeme neće vratiti na stanje prije koronavirusa, a možda i nikad. Dosta se naših partnera okrenulo basic programu i to podržavam: šest kolekcija godišnje je bilo pretjerano, a zbog Instagram mode bili smo prisiljeni ići na model “brže više jače”, što je pandemija resetirala. Uvijek sam mislila da su kolekcija za kolekcijom nepotrebne: ljeto, pred ljeto, jedrenje, resort, zima, pred zima… Više nitko nije znao koliko toga izlazi. Moda je bila kompetitivna, imala sam u pojedinim trenucima osjećaj da smo na sportskom natjecanju. Sad smo se svi skupa resetirali i u tome vidim mogućnost za bolje, iskrenije, točnije poduzetništvo, ali i modu. Postojat će samo glavna kolekcija. Dobavljači odlično reagiraju. Stabilno i ljudski.
KARLA NAKON CORONE
- Moda će biti konzervativnija i humanija, te svakako trajnija što Karli odgovara. Mi se obraćamo ženama od 25-90. Sad kod nas nakon mama i baka kupuju unuke. Mi ćemo se uspjeti prilagoditi.
VINKA OSOBNO
- Nije me strah da ću se ja razboljeti. Čak ni djeca. Ali, strah me za moje bližnje koji su zdravstveno ugroženi i strah me posljedica, najviše gospodarskog kolapsa.
VINKA KOD KUĆE
- Bila sam sretna kada bi svih četvero mojih ukućana pojelo zdravi obrok koji sam pripremila. Skuham nešto, a svi jedu! I ranunkule koje sam uspjela kupiti za Uskrs su bile kao čudo. Jutarnja trčanja. Gledanje filmova i igranje društvenih igara zajedno s djecom. Pročitana knjiga. To sve me činilo sretnom.
KOJU STVAR KUPITI 2020.?
- Kad bih morala dati savjet što kupiti, jednu jedinu stvar za ljeto, bile bi to neke "chic" sportske sandale.
