Osnovan je 2002. godine, dakle ove je godine punoljetan, obožavaju ih stranci, kao i svi koji su ih vidjeli uživo jer radi se o posebnom doživljaju. Lado Electro projekt je koji su osnovali Boris Harfman i Hrvoje Crnić. Harfman je već 23 godine član ansambla Lado, a s Crnićem, poznatijem kao Boxer, djeluje kao DJ duo HR Electro.
Na probi u dvorani ansambla Lado na zagrebačkom Mažurancu prvo su se Ladarice glasovno pripremale, a zatim i izvodile jednostavnu koreografiju koju će izvesti u subotu, 27. lipnja na otvorenju Ljeta u MSU. Bit će im to prvi nastup ove godine, a ako situacija bude povoljna s koronavirusom, nastupit će u Splitu, Šibeniku i na Braču.
Nakon prve izvedbe "Jedna pura, dva pandura", tradicijske brojalice iz Hrvatskog zagorja, koja nestručnom uhu i oku zvuči savršeno, Harfman objašnjava da će sad sve ponoviti. To odmah primjećuje i Krunoslav Šokac, umjetnički voditelj ansambla Lado, koji stoji do mene i, kao dugogodišnji član ansambla, zna da se nastup brusi do najmanje sitnice, uvijek do savršenosti. Nestručnom oko i uhu, poput mojeg, ovo je razlog za apsolutno oduševljenje. Čula sam i prije ovu brojalicu, inače poznatu iz filma "Breza" Ante Babaje, ali nikad nije bila tako mračna i zastrašujuća kao u izvedbi Lado Electra.
Kasnije, u razgovoru s Borisom Harfmanom, zanima me kako izgleda proces stvaranja glazbe za Lado Electro, koji je dosad objavio dva studijska albuma, iznimno hvaljena i dobro prihvaćena, kako kod nas, tako i u inozemstvu.
"Prvo, naravno, treba izabrati tradicijski napjev koji će se moći prilagoditi toj podlozi s elektronskom glazbom. Teško je, mora se baš pogoditi sve, ne odgovara svaka pjesma. Pokušavamo zadržati atmosferu koju taj napjev ima u tradiciji i dati joj još jednu dimenziju, zadržavajući taj tradicionalni element", kaže Harfman.
U Lado Electru nastupaju probrani članovi ansambla, a jedna od njih je i nacionalna prvakinja Tamara Horvat, koja je u Ladu već 24 godine.
"Lado Electro je nešto skroz drugačije i meni je jako zanimljiv taj spoj tradicijskih napjeva i elektronske glazbe. Svi se uvijek veselimo kad najave novi nastup ili snimanje. Mi inače nismo naučeni imati mikrofon ispred sebe dok pjevamo, nošnje su također drugačije, imamo minimalističke pokrete koji su jako efektni, ali ne radi se o klasičnom folklornom pokretu. Sve je to smislio naš Hari i svi u tome uživamo. Mislim da je to sjajan način da se folklor približi mlađim generacijama. Nastupali smo ranije u Vintageu i Katranu i ljudi su bili oduševljeni, publika je bila luda", rekla nam je Tamara.
Kao što smo već napomenuli, zvuk i cijeli doživljaj Lado Electra pomalo je mračan, što je i bio cilj.
"Htjeli smo mističnost, to je i inače naš stil kao DJ-eva i drago mi je da su ljudi to prepoznali. Lado Electro u inozemstvu još nije nastupao, ali recenzije na albume, singlove i spotove iz međunarodnih medija su jako pozitivne. To je tako kod nas, vani nas često više cijene nego ovdje, ali gdje god smo nastupali ljudi su bili oduševljeni", kaže Harfman.
Oboje su s Ladom proputovali cijeli svijet, a Tamara kaže da svi pamte turneju u Japanu 2006. godine jer je to bilo nešto posebno.
"To je sve bilo 'kao po špagi', ta je turneja bila toliko dobro organizirana da su neki od najstarijih članova rekli da Lado nikad prije, a vjerojatno ni nikad poslije neće dostignuti tako visoku razinu produkcije. Japanci su inače narod koji jako drži do tradicije i oni su redom bili oduševljeni. Nisu mogli vjerovati da se mi presvlačimo nakon svakog broja, da imamo toliko nošnji... Uvijek ponavljamo kako je jedan Japanac tada rekao da bi se u drugom životu volio roditi kao Hrvat", kaže Tamara, koja se u folklor zaljubila još u djetinjstvu i sanjala je da jednog dana nastupa s Ladom.
"Krenulo je u osnovnoj školi, već u 7. razredu postala sam članica KUD-a Zagreb, a paralelno s gimnazijom upisala sam i plesnu školu. Završetkom nje postala sam plesačica i pjevačica narodnih plesova. Meni je Lado bio svemir! Prijateljica i ja smo znale sjediti na Mažurancu i slušati probe, maštale smo o tome da jednog dana budemo dio ansambla. Stvarno obožavam svoj posao, mislim da nemaju svi tu sreću da rade posao koji vole", priča Tamara, a slično o svom poslu priča i Harfman, dodajući i neke izazove koje doživljavaju.
"Ukratko, to je najljepši posao na svijetu. Volim našu tradicijsku umjetnost, volim se izražavati kroz pjesmu i ples, imao sam sreću da se mogu izraziti i kao autor u ovom projektu te kao koreograf. S druge strane, ljudi misle da mi samo plešemo, pjevamo i putujemo po svijetu, no ovo je jako stresan i fizički krvav posao", kaže Harfman.
Slično ističe i Tamara Horvat.
"Ozljede su kod nas česte, veliku ulogu igra i genetika. Od prvog dana moraš biti predan ovom poslu, stvarno raditi i ne zabušavati, održavati kondiciju, paziti na prehranu i ne pretjerivati s alkoholom i cigaretama. Jedan od najvećih izazova su putovanja, koja znaju biti iscrpljujuća i stresna, moraš otići od svoje obitelji na mjesec dana ili više. Nije to jednostavno ni za koga", kaže Tamara, dodajući kako je jedan od izazova i radni vijek, koji traje 30-ak godina.
"Imam 43 godine i trebala bih još barem deset godina plesati. To nije jednostavno jer mi nemamo, kao u baletu ili u kazalištu, neke statične uloge na pozornici. Svi moramo plesati i pjevati, jednako kao i oni koji su jučer došli u ansambl", kaže Tamara.
Unatoč svim izazovima i problemima, i ona i Boris Harfman s posebnim žarom pričaju o Ladu i svom poslu, a to se vidi i na pozornici.
"Predivno je kad iz hobija i ljubavi to preraste u profesiju, jako sam sretna zbog toga", zaključuje Tamara.
Lado Electro možete doživjeti u subotu na Ljeto u MSU, a sav prihod od ulaznica, koje koštaju 30 kuna, ide u fond za pomoć umjetnicima koji su u zagrebačkom potresu ostali bez doma.
