Lana Matić je producirala brojne filmove prikazane i nagrađivane na festivalima kao što su Berlinale, Sundance i Cannes, a ujedno je i jedna od osnivačica Zagreb Film Festivala, jednog od vodećih festivala u regiji, gdje radi kao producentica, selektorica i šefica odjela Industry. ZFF traje do 15.studenog i online je, a naša je preporuka - ne propustite ga!
Kako ste od politologije došli do produkcije? Što se od "politike" u povijesti i metodologiji prenijelo na prakse u filmskoj industriji, nazovimo je tako....
- I danas naginjem čitanju svih dostupnih vijesti koje me u načelu opterećuju, ali jednostavno moram znati što se događa u svijetu. Ne mogu se praviti da to nema veze s našim svakodnevnim životima i dosta napeto pratim sve izbore. Tako se izgleda politologija svojedobno činila kao logičan slijed tih interesa; davno sam diplomirala, ali sve ove godine kroz razne forme bavim se isključivo filmom. Što se tiče metodologije, definitivno postoje i obrasci po kojima radimo kao i ostali festivali, ali važno je zadržati određene specifičnosti. Dosta pažnje posvećujemo temi razvoja publike, kao i raznim oblicima filmskog usavršavanja. Prije petnaest godina na ZFF-u započeli smo program Kockice, prvenstveno namijenjen promicanju filmova kratke forme hrvatskih autora za koju smo opravdano smatrali da nije dovoljno zastupljena. Ove godine pokrenuli smo i uspješnu platformu za besplatno gledanje hrvatskih kratkometražnih filmova croatian.film. Posljednjih osam godina pažljivo razvijamo program namijenjen filmskim profesionalcima, ali i zainteresiranoj javnosti pod nazivom ZFF Industrija. Ona je danas nezamjenjivi dio samog festivala koji doprinosi dodatnom filmskom usavršavanju te je važna spona za daljnju promociju filmova i njegovih autora. Važno je neprestano se razvijati, festival ne smije stagnirati, mora osluškivati potrebe publike, širiti se u smjerovima koji znaju biti spori i dugotrajni i čiji se stvarni rezultati vide tek kroz nekoliko godina.
Uz sve moguće izazove ove godine koje je gotovo nemoguće prebrojati (ako su izazovi prava riječ) – koji su bili najveći u kontekstu ZFF-a?
- Prošli smo stvarno svašta s festivalom, a i festival s nama. ZFF od samih početaka vodi isti tim ljudi, mnogi članovi ekipe s nama su dugi niz godina i vjerujem da se učinci toga jasno vide. Dosta emotivno radimo i možda time gubimo više živaca nego što je realno potrebno, ali ne žalimo se. Mislili smo da je prošla godina bila teška, a onda je došla pandemija i drugi problemi s njom i ovo je najveći izazov do sada budući da prvi put radimo festival online. Nije naš poznati teritorij, ali nismo ni jedini koji smo se našli u toj situaciji. Iz festivalskog svijeta, sličan scenarij prije nekoliko mjeseci prošle su i naše kolege sa Sarajevo Film Festivala. Dali smo sve od sebe da zadržimo potrebnu dozu optimizma i našoj publici ipak ponudimo mogućnost gledanja festivalske selekcije kada već ne mogu uživati u festivalskoj atmosferi.
Bili ste i u žiriju SFF-a. Što samoj sebi dajete kao nalog za ispuniti, kada ste u toj ulozi?
- Najvažnije je gledati filmove s dužnom pažnjom i koncentracijom. Ranije sam filmove mogla gledati noću, a posljednjih godina ako se radi o bilo kojoj selekciji radim to u ranim jutarnjim satima, a najkasnije do popodne ako je dobar filmski dan u pitanju. Uz dugometražne, tu je i veliki broj kratkometražnih filmova godišnje. S obzirom na njihovo trajanje, fokus mora biti postojan.
Film je i dalje najskuplja umjetnička igračka /medij – koliko je teško osigurati sredstva u kontekstu naše kulturne politike?
- Trenutno je nezahvalno davati projekcije za budućnost. Istina je da je sve teže doći do dodatnih sredstava za koprodukcije s regionalnim i europskim fondovima. Nacionalni fondovi sve više sredstava preusmjeravaju na očuvanje vlastitih kinematografija što je potpuno razumljivo s obzirom na situaciju. U tom kontekstu, mislim da ćemo prave posljedice pandemije osjetiti tek u periodu koji slijedi nakon što ona jednom završi.
Vodili ste i borbu za kino Europa – kako sada gledate na taj period i na (ne)rezultate?
- Ranije me mučilo zašto su najglasniji oko zatvaranja, ili velike obnove kako je nazivana, bili oni koji u to kino nisu ni dolazili, a danas mi je jasno da je to više nego svojstveno onome što nas već dugi niz godina okružuje. Nažalost, sve što smo govorili da će se tom važnom mjestu dogoditi, dogodilo se. Trenutno ono služi kao skladište za susjedne lokale, a i ispred je prigodno skladište, čemu svakodnevno svjedočimo. Od najavljivane sveobuhvatne i hitne obnove, do sada je najavljena jedino obnova fasade koju će iz sredstava pričuve građani Zagreba financirati sljedećih petnaest godina. Početak bilo kakvih daljnjih radova i rokova još uvijek se ne spominje. Dio javnosti s godinama je, razumljivo, zaboravio kako je i to kino tijekom devedesetih bilo privatizirano, a spašeno je zajedničkim snagama Zagreb Film Festivala i Hrvatskog filmskog saveza te potpisnika 2006. godine akcijom ''Daj mi kino''. Grad Zagreb iskoristio je zakonsko pravo prvokupa upravo i isključivo zbog tadašnjeg pritiska javnosti i medija. Naprasnim zatvaranjem kina pod svaku cijenu obezvrijeđeno je sve što je napravljeno u proteklom desetljeću i to samo dvanaest godina od spomenute akcije. Međutim, zajedništvo koje se stvorilo oko kina Europa nije nastalo zbog ljepote kina i njegove lokacije već zbog svega onog što im je to mjesto značilo u životu. To nisu uspjeli zasjeniti u srcima ljudi, pa tako ni u mom.
Kako vidite, iako znam da je nezahvalna pozicija za odgovoriti - budućnost kina, ali i festivala u Hrvatskoj? Onomad je bila kritika da imamo festivalsku proliferaciju...
- Teško je raditi projekcije za sljedećih nekoliko mjeseci, a kamoli za daljnju budućnost. Vjerojatno će se smanjiti broj festivala i filmova. Nadam se da ćemo znati pravovremeno reagirati i prilagođavati se na nove ili malo drugačije potrebe publike. Jedna od zadaća audiovizualne zajednice svakako treba biti očuvanje nezavisnih kina u uvjetima pandemije, s posebnim naglaskom na period nakon. Za to nam je prije svega potrebna pomoć države, lokalne samouprave te europskih fondova.
Što biste preporučili da gledamo na ovogodišnjem ZFF-u?
- Prije preporuka savjetovala bih da odete na www.zff.hr i pregledate programe, sinopsise ili jednostavno pogledate neke od trailera. To će vam svakako olakšati izbor između stotinjak filmskih naslova. Izdvojila bih filmove iz glavnog programa: ''Gaza, mon amour'', ''Slalom'' i ''Influencerica'' te nagrađivani film ''Otac'' Srdana Golubovića kojeg prikazujemo izvan konkurencije, a za čiju je glumu Goran Bogdan upravo nominiran kao jedan od šest kandidata u kategoriji najboljeg glumca na prestižnoj Europskoj filmskoj akademiji. Iz ostalih programa izdvojila bih sjajan hrvatski film ''Tereza37'' u režiji Danila Šerbedžije te njemački ''Undine'' Christiana Petzolda.
Što je novo na čemu radite kao producentica?
- Trenutno pripremamo više projekata, a ove godine odobrena su nam sredstva Kreativne Europe za razvoj novih dugometražnih igranih filmova Antonija Nuića i Ognjena Sviličića. Također, za sljedeću godinu planiran je i početak snimanja novih filmova bosanskohercegovačkog redatelja Pjera Žalice i slovenskog redatelja Ivana Gergoleta čiji smo koproducenti. U razvoju je i niz drugih projekata koji su u samim počecima procesa sufinanciranja.
