Tanja Grozdanić jedna je od suvlasnica kultnog 3LHD-a koji je sada davne 1994. osnovala sa Sašom Begovićem, Silvijem Novakom i Markom Dabrovićem. Ured je to koji je u mnogome promijenio smjer produkcije arhitekture u ovim krajevima. U ovomu razgovoru smo se dotakli temeljnih motiva njezina rada u arhitekturi, ali i ljepote, estetike te određenih lifestyle trenutaka koji oblikuju njezinu svakodnevicu.
Što je to što vas je inicijalno privuklo arhitekturi?
- Zapravo sam htjela studirati dizajn kojeg još tada, 1987. nije bilo, pa u iščekivanju njega upisujem arhitekturu.
Koje premise su vam danas važne, a o kojima na početcima svojih raznih ulazaka u to polje niste promišljali?
- Lakoća, jednostavnost, intuicija, fun, hrabrost iskoraka u nepoznato. Na početku o tome ne promišljaš već samo jurišaš u nepoznato, i zato što si vođen više srcem, a manje razumom i s puno veselja stvari se slažu same od sebe. Tu zaigranost je važno sačuvati.
Što je "dobra arhitektura"? Ona ne smije iznevjeriti krajnjeg korisnika, ali niti autora?
- Arhitektura je dobra kad se ne pitaš, nego se jednostavno osjećaš good u njoj, a kad se ipak kao profesionalac zapitaš zašto je tome tako, zašto se ovdje dobro osjećam, a tamo negdje mi je loše, onda primijetiš da su u pitanju univerzalne vrijednosti, kao što su red, sklad, odnosi i međuodnosi među elementima, proporcije, prožimanja, preklapanja, neočekivani prijelazi, začudnost i iznenađenje, a kao rezultat nastaje osjećaj ispunjenosti i zadovoljstva. Ovdje govorim o prostoru i emociji, namjerno ne spominjem funkcionalnost, konstrukciju i instalacije jer je to condicio sine qua non arhitekture i uglavnom se bavimo time kako to učiniti nevidljivim.
Kada vam je važno da se vidi da ste upravo vi autor, a kada samo "odrađujete" narudžbu?
- Odrađivanje me ne motivira. Ako prihvatim(o) zadatak, u njega se dajem(o) maksimalno i strasno, jer jedino to ima smisla...
Postoji li neka distinkcija u komunikaciji vi – klijenti, i vaše muške kolege – klijenti i kako biste ju opisali i demaskirali?
- Ne zanimaju me takve predispozicije, i ne polazim od njih u komunikaciji s drugim ljudima. Koristim se nenasilnim sredstvima i svojim ženskim principom i vrlo sam svjesna kao žena da postoje i dalje okoštali oblici submisivnih odnosa u poslovnom svijetu gdje vlada izrazito muški princip. Svijet kompeticije i rivaliteta u kojem žena misli da se mora pretvoriti u malog muškarca ako želi opstati u tom društvu. No arhitekturom, nekad dominantno muškom strukom, čini se da u zadnjih 10-15 godina prevladavaju žene. U 3LHD-u je odnos snaga u korist žena, 40 žena: 24 muškarca.
Što biste rekli da formira estetske trendove u arhitekturi? Kako to vidite/ mislite?
- To pospremanje u ladice s etiketom stilskih odrednica je nešto o čemu bas nisam puno marila. Arhitektura je za razliku od mode i dizajna vrlo spora, tako da su estetski trendovi nezahvalni alat u stvaranju i oblikovanju prostora. Na principe, pa možemo ih onda nazvati trendovima oblikovanja i ponašanja u prostoru, svakako utječu društvene i prirodne promjene, pa se tako u zadnje vrijeme puno govori o održivoj gradnji, o energetskim uštedama itd. Oblikovanje bi trebalo proizlaziti iz primjene tih principa, a ne biti glavni motiv. Iako naposljetku ostaje i pamtimo oblik, dok ostali principi zastarijevaju. Dobra arhitektura u sebi sadrži nešto izvanvremensko. No kad je riječ o uređenju interijera, ulazim(o) u domenu scenografije gdje se bavim(o) stvaranjem doživljaja i izazivanjem emocije u prostoru. Tu je estetska komponenta važna, promjenjiva i dio je cjelokupne igre.
Ima li poveznice između trendova u arhitekturi i trendova u samom poimanju ljepote?
- Sve je povezano, jer je sve ljudska kreacija. I to kako tijelo treba izgledati, u kakvom prostoru treba obitavati, što treba nositi na sebi, što treba staviti u sebe - sve se to kroz povijest mijenjalo i bilo u međusobnoj sprezi. Danas svjedočimo sveopćem multikulturalnom eklekticizmu. Sve je moguće i sve je istovremeno tu jedno pored drugog. Tebi i meni sviđaju se potpuno različite stvari za koje je dapače poželjno da obitavaju zajedno. Raznolikost i obilje nova je dogma. Trash&luksuz idu rame uz rame.
Što je za vas ljepota/koja je vaša definicija ljepote? Tko je za vas lijepa žena?
- Ljepota je kad nosiš svoje vrline i mane jednako ponosno. Ljepota je biti prirodna i autentična. Ljepota je gola istina. Ljepota je biti prisutan u svom tijelu. Lijepe žene su Cate Blanchett, Tilda Swinton, Rooney Mara...
Kada smo kod estetike, uđimo na trenutak u vaš privatan život i odluke - za arhitektice se uvijek stereotipno pretpostavlja da vole i nose crne, asimetrične komade. Kakve su vaše poslovne, modne odluke?
- Trenutno vesele, šarene, s uzorkom, sitnim pa krupnim, pa na crtu i obavezno na sve to stavim osmijeh. A propos stereotipa nedavno sam naišla na zgodnu brošuru: "Why do architect wear black?" u kojoj se arhitekti osvrću kratko upravo na to pitanje. Citirat ću neke koji su mi zapeli za oko: "color requires commitment" (boja zahtijeva predanost) arhitekt Charles Renfo iz New Yorka. Ili ovaj: "architects wear black because they are sad" (arhitekti nose crno jer su tužni) koju je izrekao Edouard François iz Pariza.
Na koji način sve arhitektica, suvremena žena, po vama – mora i može upravljati dojmom o sebi?
- Jednostavno: autentičnost i prisutnost. A to se pak dogodi kad žena utjelovi svoje misli, želje, emocije i ponašanja u jedno usmjereno djelovanje.
Što iz, u najširem smislu "sfere lifestylea" volite konzumirati? Koju vrst užitka, guilty pleasures?
- Fina alkoholna pića.
Kako vi njegujete sebe? Koje su beauty rutine kojima se prepuštate svakodnevno?
- Hladan tuš svako jutro, meditacija, razne jogijsko šamanske prakse, ples, masaža, smijeh, seks. I, naravno, dobar skincare ujutro i navečer.
Bez kojeg beauty proizvoda ne možete?
- Ujutro obavezno nanosim vitamin C i peptide [koji su poznati po ponovnom pokretanju proizvodnje kolagena], dok navečer nanosim ceramide [oni vraćaju vlažnost koži i prirodnu otpornost]. Od make-upa, ne mogu bez ruža za usne.
Promišljate li o procesima starenja kod žena? Kako se kroz godine mijenjao vaš odnos prema vlastitom tijelu i njezi? A kako samopouzdanje?
- Kad se prestaneš boriti s vanjskim okolnostima, i kreneš rješavati svoje unutarnje demone, s vremenom shvatiš da je sve upravo onako kako treba biti. Taj trenutak spoznaje i prihvaćanja prvo sebe pa onda svega ostalog onako kako jeste je ljepota postojanja. Moje tijelo je najljepši i savršen instrument koji imam sad i ovdje, a moje samopouzdanje je veće nego ikad u životu.
Kako izgleda vaša dokolica i tretman lijenosti, ako si to uspijete dopustiti povremeno?
- Zapravo je ideja uživati stalno u svemu bez guilt tripa, kako u "dobrim", tako i u tzv. "lošim stvarima", jer tek kad si sve dozvoliš i priznaš da je i to dio tebe, postaješ stvarna i cjelovita. Nedjelja je moj dan za izležavanje pred TV-om i gledanje serija na Netflixu.
