Dok se asfalt topi i treperi pred očima, na plus pedeset stupnjeva, u ušima mi se vrti novi single Ide Prester, koja seksi glasom ponavlja: “Ljeto ide, curi nam vrijeme". Jedva se krećem, kao da mi je milijun godina, obuzet vrelinom velegrada, gledam polugola tijela sugrađana u nadi da nisam jedini koji se zapustio. Usprkos činjenici da su mediji za nijansu promijenili odnos prema tjelesnim proporcijama, kod oba spola, primjećujem da je diktat savršenstva još uvijek među nama. Ali, ljeto je, i u tom slučaju, okrutno godišnje doba, iako ga žarko priželjkujemo i nadamo se da će se život preokrenuti iz korijena i uvjeriti nas, usprkos svemu, da smo rođeni pod sretnom zvijezdom. Volim šetati praznim ulicama, onda kada se svi poput nekih ugroženih vrsta u zoološkom vrtu, kriju ispod klima uređaja ili poput vampira nagrću zavjese i čekaju da Sunce zađe. Dok drugi bježe van grada ili potapaju svoje salo u okolnim bazenima, negdje u prirodi, ja ostajem glumeći urbanog kauboja koji zna da se najbolje stvari događaju pod valom vreline i dosade. Baš kao što Patricia Highsmith piše lagano i stvara likove koji iznenada usred bijela dana ubijaju svoje žrtve, mnogi misle da ostanak u gradu znači ubojstvo iz nehaja. Međutim, ako vam se ikada slučajno dogodilo da nemate kud, nego je vaše ljeto osuđeno na ulice bez pogleda na more, ne brinite, nije to toliko strašno kao što vam izgleda.
Ljudi često ne poznaju grad u kom žive, a ljeto je prilika za popravak te da preokrenete situaciju u svoju korist i doznate koliko zapravo ništa ne znate. Uvijek su mi bili zanimljivi oni koji nigdje ne idu, ne putuju, ne mrdaju s mjesta, čak i kada vas termometar upozorava da biste se možda mogli sjuriti do neke vodene površine. To su vam oni ljudi koji svakog dana piju kavu ili gemišt na istom mjestu, sjede, drže besplatne govorancije i zapravo znaju uživati puno više nego svi oni kojima se promijeni cjelokupni hormonalni status usred stresa od traženja smještaja na Mikonosu ili Korčuli. Nije sve u food porn fotografijama na Instagramu i pokušajima da se nađe dobar party na otoku. Ima nečeg u tom da zalutate u klimatiziranu dvoranu Kinoteke i gledate "Neki to vole vruće" na velikom platnu bez igdje ikoga oko vas ili da vam netko otkrije izlaz na krov zgrade gdje možete dočekati jutro pod zvijezdama i glazbu s bluetooth zvučnika.
Volim se gubiti po gradu u vrijeme kada meteorolozi upozoravaju da se ostane doma. Često pronađem tajne prolaze u gradska dvorišta, otkrivam neke nove svjetove i pasaže koji su nekako nevidljivi tijekom cijele godine. Zagazim na tuđu travu i pustim da me prskalica u svojim harmoničnim naletima rashladi i isprska košulju koja se viori na povjetarcu. Opsjednut opusom Patricije Highsmith, koju gutam ovih dana, na prelijepom tiskanom papiru Penguin booksa, razmišljam gdje se krije neka usamljena domaćica koja truje muža ili za kojim stolom sjedi simpatični gospodin Ripley. Ljeto je puno strasti, i loših i dobrih, jer visoke temperature i užareni pločnik, mute misle u mozgu i često ne znamo tko smo. Tako se i događaju razne stvari, sasvim neplanirane, baš kao i čitanje krimića na nekoj od plaža. Uvijek me je zanimalo zašto se krimi romani čitaju samo pored valova ili na katamaranu, a ne i u gradskoj vrevi, nedaleko od mjesta stanovanja. U takvim knjigama se krije, čini mi se mnogo više života, iako je svaka druga stranica maltene krvava i puna okrutnosti i mračne ljudske prirode. Uz njih učite kako svi mi negdje, duboko u sebi, razmišljamo slično, samo mislimo da nikada nećemo postati junaci piščeve fantazije. U ljudima se kriju strašne stvari, bez obzira na godišnje doba, samo što ljeti sve izgleda puno pozitivnije i lagodnije, bez primisli da nešto loše se može dogoditi. Doduše, ima istine u tome, ne treba gubiti nadu da ljeti možemo skoro sve - i prići osobi koja nam se sviđa, i skočiti obučeni u fontanu na trgu - jednostavno biti ono što nitko ne očekuje od nas.
Ljeto je, u stvari, savršeno doba za kamuflažu. Nitko nije ono što jest. A vrijeme curi, baš kao u pjesmi Ide Prester. I dok trepnete, dođe vrijeme za kardigan i jaknu. Zato, što prije, izaberite ono što će vas najviše uzbuditi, a potom i rashladiti. Moj izbor su gin tonic i Patricia Highsmith u nekoj slijepoj ulici, na uglu, dovoljno skriveno mjesto za savršeno ljetovanje na betonu.
