O uspjehu i rastu Wiener osiguranja govori se naveliko, a iz perspektive mladih snažan odjek ima angažirana, duhovita, inteligentna i šarmantna kampanja: dok mi brinemo "male brige" - što "brine" Upravu Wienera? Koji su vam bili najveći izazovi u zahtjevnim, za vas iznimno uspješnim pandemijskim godinama?
- Prije svega moram istaknuti koliko sam ponosna što smo ostvarili znatno veći rast od tržišta, zauzeli drugo mjesto na hrvatskom tržištu te prvo u životnim osiguranjima. Vjerujem da su na samom početku pandemije naše brige bile iste kao i svima - kako organizirati rad za vrijeme lockdowna, pogotovo u osigurateljnoj industriji koja i dalje dosta ovisi o izravnom kontaktu s klijentima i odnosima s partnerima. Nismo bili spremni za sve promjene koje su se dogodile. Kao i mnogi drugi, preko noći smo nabavljali laptope za sve zaposlenike, osiguravali tehničku podršku, improvizirali. Najvažnije je bilo pružiti sigurnost svim zaposlenicima i klijentima, a nakon što se dogodio potres u Zagrebu, dati svu potrebnu podršku našim klijentima u što kraćem mogućem roku. Uz mnogo izazova, strahova, bilo je nužno brzo donijeti odluke, mijenjati se, prilagođavati. Promjene koje smo poduzeli odnosile su se na prilagodbu pojedinih dijelova poslovanja, no nikako na kvalitetu naših proizvoda i usluga. Bilo je također iznimno važno prilagoditi način, stil i sadržaj komunikacije, da ona bude transparentna i kontinuirana sa svim dionicima - klijentima, zaposlenicima i partnerima. Vjerujem da je upravo ovakav pristup koji smo zajedno provodili razlog zašto smo, unatoč krizi, ostvarili rast i uspjeh. Jedna od naših korporativnih vrijednosti je otvorenost prema promjenama i u ovom kontekstu zaista mogu reći da je svi zajedno u Wieneru živimo. Posebno bih zahvalila svim zaposlenicima, bez čijeg entuzijazma, želje i angažiranosti ovaj uspjeh ne bi bio moguć, kao i svim našim partnerima i klijentima koji su nam dali povjerenje.
Kako rad od kuće utječe na efikasnost i produktivnost, ali i motivaciju zaposlenika?
- Moram pohvaliti sve naše zaposlenike jer novi uvjeti i globalne promjene nisu negativno utjecale na njihovu produktivnost i rezultate - cijela situacija ih je, dapače, potaknula da se još više trude i daju sve od sebe kako bi postigli još više. Vjerujem da je rad od kuće tema u kojoj nema jedinstvenog odgovora: ovisi o djelatnostima, poslu i preferencijama zaposlenika. Dok su se neki pronašli u radu od kuće, drugi su se što prije željeli vratiti u ured. Smatram da je najvažnije biti fleksibilan, prilagođavati se situaciji na tržištu i istodobno raditi na unaprjeđenju usluge prema našim klijentima i očuvanju angažiranosti zaposlenika.
U posljednje vrijeme se u Europi počinje razgovarati i o trodnevnom vikendu i skraćenju radnog vremena. Koja su vaša promišljanja na tu temu?
- Smatram da trodnevni vikend i skraćeno radno vrijeme ovise o više faktora, a prije svega o specifičnosti svake pojedine industrije - ako ste u djelatnosti u kojoj je iznimno važna dostupnost klijentima, onda je manje vjerojatno da bi s poslovne strane trodnevni vikend bila optimalna odluka. No, vjerujem da je balans privatnog i poslovnog života iznimno važan i da se u svaki poslovni sektor ili pojedinačno kompaniju mogu unijeti i manje, pozitivne promjene, koje će pridonijeti tom balansu, i u konačnici većem zadovoljstvu zaposlenika. Primjerice, naši zaposlenici uz klizno radno vrijeme imaju mogućnost "kraćeg petka", benefit koji svi vole. Postoji mogućnost da u petak radni dan završe u 14 sati i tako ranije započnu vikend.
Da imate viška vremena, na što biste ga potrošili?
- Kao i većina zaposlenih majki, najveći dio svog slobodnog vremena volim provoditi sa svojom obitelji. Imam dvoje djece, sina maturanta i kćer od 10 godina, s kojima nikad nije dosadno. Volim čitati, vjerujem u cjeloživotno obrazovanje, volim učiti, ali najviše uživam u putovanjima. Svako putovanje je jedno novo iskustvo - i za odrasle i za djecu. Putovanja su ujedno prilika i za druženje s obitelji, kvalitetnu komunikaciju, istraživanje novog, uče nas toleranciji, prihvaćanju različitosti, samostalnosti.
Koje je osobine, po vašem iskustvu, najvažnije usaditi mladima kako bi jednoga dana bili dobri lideri? Razlikuje li se odgovor s obzirom na spol?
- Biti dobar lider i za muškarca i za ženu znači da mora imati viziju. Da može i zna motivirati tim, da ga razvija te da bude jasna komunikacija među članovima tima. Da prenosi na ljude svoj entuzijazam i transparentnu komunikaciju, postavlja izazove, ali i pruža podršku. Ovisno o spolu, postoje možda razlike u stilu vođenja - rekla bih da su žene empatičnije, usmjerenije na ljude, komunikacija nam je nešto drugačija, otvorenija, vjerojatno emotivnija, ali posvećenost ljudima i njihovom razvoju je jedinstvena karakteristika muških i ženskih lidera. Upravo su ljudi ti koji čine razliku i ostvaruju uspjeh.
Koji biste trenutak u karijeri izdvojili, a u kojem je presudna bila vaša hrabrost?
- Izdvojila bih vrijeme lockdowna, kad je sve bilo neizvjesno i novo, kad sam morala brzo donijeti neke sasvim drugačije odluke. Bila sam svjesna rizika, ali sam vjerovala u pozitivan ishod, što se na kraju i obistinilo. Za vrijeme lockdowna okrenuli smo se novim prilikama, zapošljavanju, nismo se zatvorili u sebe i čekali. Rezultat je bio da smo rasli daleko više od tržišta.
Pri donošenju odluka, oslanjate li se ikad na intuiciju ili je svaka rezultat pomne analize?
- Iako se poslovne odluke prije svega temelje na analizi i činjenicama, vjerujem da se svatko od nas našao u situaciji kad se oslonio na vlastitu intuiciju. To nikada nije crno-bijela situacija, samo jedno ili samo drugo, već je riječ o kombinaciji.
Koliko je važno priznati sebi i drugima vlastitu ranjivost? Reći "ne znam"? Tražiti pomoć? Je li bolje prešutjeti?
- Mislim da je u redu potražiti pomoć i transparentno komunicirati da neke stvari ne znamo. Nitko ne zna sve. Uspjeh svakog lidera ovisi o tome koliko su ljudi koji ga okružuju uspješni. Poanta je prepoznati talent u ljudima i u pravo vrijeme ih staviti na pravo mjesto kako bi njihov puni potencijal došao do izražaja.
Studirali ste matematiku. Kakva su sjećanja na te dane? Nostalgija ili trauma?
- Matematika je odmalena bila moja "prva ljubav", mi smo se nekako uvijek "razumjele". Svijet brojki mi je bio logičan, jednostavan. Analitičnost i način rješavanja problema u matematici su mi uvelike pomogli u poslovnom svijetu. S vremenom, i s pozicijom, napravila sam veliki iskorak od brojki prema ljudima. Mislim da me baš ta kombinacija, analitičnost matematičara i prepoznavanje talenata u ljudima, dovela do pozicije na kojoj sam danas.
Kako zadržavate pozitivan stav u kriznim situacijama?
- Uvijek sam usmjerena na rješenje, nema problema koji nije moguće riješiti. Ne opterećujem se negativnim ishodima, nastojim pronaći što bolje rješenje na što brži način, imati plan B. Sam taj način razmišljanja pomaže mi da ne gubim entuzijazam i pozitivan stav.
Što vam je najdraže kod vašeg posla - ona jedna stvar zbog koje ga nikad ne biste mijenjali?
- Volim interakciju s ljudima i tu širinu koja mi omogućuje da različite situacije, projekte ili izazove gledam iz različitih perspektiva. Mogućnost utjecaja i pozitivne promjene koje mogu pokrenuti i napraviti s obzirom na poziciju - od promjene načina poslovanja do promjene i unaprjeđenja u vidu korporativne kulture čine me sretnom i ispunjenom.
Da vam je opet imati dvadeset godina, biste li nešto promijenili?
- Iz svega što sam prošla dosad nešto sam naučila i vjerujem da su me ta iskustva oblikovala u osobu kakva sam danas. Ako bih ipak morala izdvojiti neki savjet, onda je to svakako ulaganje u networking, koji mi žene često zanemarujemo, i dopustila bih si manje perfekcionizma, a više opuštenosti.
Za koju predrasudu u društvu koja je trenutačno aktualna mislite da je jako važno da se što prije razbije?
- Smatram da je važno razbiti predrasudu da se stvari teško mijenjaju i da je teško uspjeti, na žalost ljudi prečesto odustaju od svojih snova a da nisu ni pokušali. U svjetlu toga mislim da je jako važno poticati inkluziju unutar društva i pružiti svima jednake prilike.