Maša Stanić, poznatija po Instagram profilu kao @originalmashi, srpsko-austrijska je fotografkinja i umjetnica, koja već duže vremena galopira u smjeru ozbiljne zvijezde koja fotoaparat tretira kao opasno oružje. Njeno balkansko porijeklo i odrastanje u Beču u velikoj mjeri karakteriziraju poetiku koju gura u prvi plan, ali i objašnjavaju činjenicu zašto se razlikuje od ostalih autora svoje generacije. Iako joj treba još samo malo da diplomira na Fakultetu primijenjenih umjetnosti, njen intimistički rad prikazivan je u okviru mnogih samostalnih i grupnih izložbi u Beču, Hamburgu, Frankfurtu, Berlinu…
Počevši jako rano surađivati s istaknutim modnim imenima i magazinima raznoraznih sadržaja i karaktera, njen portfolio nastavlja se puniti primjerima kampanja za najprestižnije brendove i kolekcije svjetskih galerija. Fotografije nastale pod njenom direktivom često podrazumijevaju eksplicitne scene, golotinju, ispružen srednji prst ili mlade na gomili koji ne rade ama baš ništa. Iako je mnogi mogu doživjeti kao nekoga tko provocira javnost, ona sebe tako ne vidi. Između milijarde Insta Storyja koje objavi na dnevnoj bazi, uspio sam je zaustaviti na kratko i doznati u kojoj mjeri je plaši nekontrolirana proizvodnja fotografija i kako je Larsa Eidingera natjerala da uđe u fontanu.
Što ti se trenutno vrzma po glavi? Zbog čega ne spavaš?
- Ne da mi da spavam to što se ne mogu otarasiti posla (smijeh). Malo sam se preforsirala u zadnjih godinu dana i sad već dva mjeseca pokušavam izaći iz working modea, a nikako da uspijem jer mi se vuku sve moguće stvari. Baš mi treba odmor, samo da ležim i da radim što mi se radi. Bez ikakvih obaveza i odgovornosti.
Tvoje fotografije su jako provokativne, neočekivane, izazivaju pažnju, jednostavno stječe se dojam da to jako lako radiš, izađeš u grad, otputuješ negdje i to je to. Koliko ti je zapravo teško stvarati? Ili ti stvarno sve ide od ruke?
- Pa, u suštini je sve pitanje okruženja. Mislim da ljudi privlače to što jesu, ako si lud privući ćeš lude ljude i situacije, tj. naravno, tražit ćeš ih negdje, svjesno i podsvjesno. To je manje-više kao neka magnetna reakcija između moje kamere i ludih trenutaka. Kao neke kemijske reakcije. Ako je neki posao plaćen, gdje naravno ne može sve biti impulzivno, onda samo slikam ako osjećam trenutak. Ništa ne forsiram.
Kada si odlučila ući u svijet fotografije?
- To manje-više nije bila svjesna odluka. Krenula sam fotkati kad sam imala 15 godina zato što su moji roditelji kupili neku malu kameru za putovanja i ja sam je krenula nositi svuda sa sobom i slikati društvo. I tu sam shvatila jako brzo da je to moja strast.
Studirala si na prestižnoj bečkoj Akademiji primijenjenih umjetnosti. Što si tamo naučila, a što si suvišno dobila od tog iskustva?
- I dalje studiram, ali uskoro završavam. Najbitnije što sam naučila je analiziranje fotografija, ono što slike prenose. Generalno sam baš uživala u studiranju, ali sad baš vidim da je vrijeme da se završi i započne novo poglavlje.
Kad gledam tvoj Instagram profil reklo bi se da nikada ne spavaš. Jesi li zaista toliko u pokretu? Kada uzimaš pauze?
- Zaista sam baš puno u pokretu, živim speedy gonzales život. Ali, pokušavam malo smiriti tempo jer me krenulo sve to umarati. Izgleda da starim (smijeh). Pauze su za mene kasno navečer. Najviše volim završiti dan s dobrim prijateljima, s kojima samo pričam neke gluposti. To mi je odmor za mozak. A i naravno, kad god stignem, obožavam biti sama sa sobom, gledam Sopranose, dok rješavam sudoku ili čitam knjige i slušam glazbu na gramofonu. To su baš rijetki trenuci.
Živiš u Beču, prijestolnici balkanskih gastarbajtera. Koliko te taj svijet inspirira?
- Mislim da više utječe na moj stil i karakter, ali ne toliko na moju fotografiju. Osobno se jako volim igrati s klišejem gastosa. I moram priznati da mi je baš drago da nas ima toliko u Beču. Uvijek nekako imaš dio doma kod sebe. To je kao Little Italy ili Chinatown u New Yorku. Nešto kao Little Balkan.
Kako na tebe utječe činjenica da smo danas svi fotografi? Misliš li da je fotografija kao medij malo izgubila smisao s obzirom na količine fotografija koje se pohrane na društvenim mrežama?
- Ono što mene živcira je da su kroz toliku količinu fotografija i generalno materijala slike izgubile na vrijednosti. Što ima više slika, to je manja njihova vrijednost jer nekako u nekoliko minuta vidiš već toliko fotki da na kraju dana zaboraviš i one koje su ti se baš svidjele. Ljudi više nemaju pažnju i nemaju strpljenja malo se udubiti u stvari. Ali, s druge strane se i ne bavim toliko tim razmišljanjem jer puno fotkam za samu sebe, da bih ja bila sretna. A i svakako ne mogu ništa promijeniti po tom pitanju, tako da nema razloga da se time zamaram.
Koliko trenutno imaš fotografija na camera rollu?
- 15.887 fotografija, 7831 videa. Koji užas.
Nedavno si radila shooting s Larsom Eidingerom, velikom njemačkom zvijezdom. Kako ti je bilo s njim raditi i na koji način zvijezde poput njega natjeraš na sulude stvari koje će napraviti ispred kamere?
- Rad s Larsom je meni, naravno, bilo fenomenalan. Mi smo se znali već prije toga, slično razmišljamo i nekako smo na sličan način ćaknuti. Tako da je to sve bilo jako lako, nisam ga ni na što morala tjerati. Sve je bilo više zabava nego posao.
Što si nedavno radila u Makedoniji? Kakav je projekt u pitanju?
- Radila sam kreativnu direkciju za glazbeni spot jednog repera iz Beča, koji je porijeklom iz Makedonije. To mi je baš nekako bio odličan projekt, uživala sam radeći na njemu.
Što te šokiralo u posljednje vrijeme?
- Mene na kraju dana uvijek šokiraju drugi ljudi, njihova ponašanja i moral.
Čime te je moguće kupiti?
- Psima, dobrim filmovima, humorom, srdačnošću i kad mi netko ili nešto može dati osjećaj slobode - to znači da je apsolutno sve moguće.
I za kraj, daj mi savjet za dobar selfie?
- Samopouzdanje.
