Zagrepčani ponekad sjednu u auto, voze se preko pola grada samo da kupe - kruh. Nije to, doduše, bilo kakav kruh, a i nisam sigurna da je moguće ući u Bread Club i kupiti samo jedan. Pogled na vitrinu prepunu kroasana, cruffina, muffina, Danish peciva, keksića i drugih predivnih pekarskih remek-djela dovoljan je da zaboravite na brojanje kalorija. A teško je ostati ravnodušan na velike police prepune kruha. Znajući da je sve napravljeno bez aditiva i isključivo s prirodnim sastojcima, a da se kruh radi s prirodnim kvascem, sve je još impresivnije.
Iza svega stoje Anamaria Palić i Zrinka Zajec, sestre koje su prije pet godina krenule u avanturu zvanu Bread Club, a koja danas, uz pomoć njihovih partnera Darka Kušića i Andrije Pernara, broji dvije lokacije u Zagrebu, s detaljnim planovima za budućnost. Mnogi su prenijeli informaciju prije nekoliko tjedana kako će se na Dolcu otvoriti nova lokacija pekarnice, a Anamaria nam je objasnila o čemu se radi.
"Iduće godine definitivno ćemo otvoriti pogon u kojem će se odvijati cijela proizvodnja, a zatim i dvije nove lokacije u Zagrebu, ali to planiramo za drugi dio godine. Ne želimo još ništa otkriti, ali iznenadit ćemo vas", kaže Anamaria. Inače ekonomistica po struci, sa sestrom Zrinkom je prije pet godina počela proizvoditi kruh bez aditiva, koji su prodavale u trgovinama.
"Jedan nam je dečko s Prehrambenog fakulteta pokazao što je to prirodni kvasac i što se sve s njim može raditi. Nama se to svidjelo jer je potpuno prirodno - imate kruh koji sadrži doslovno brašno, vodu i sol, a diže se pomoću startera, odnosno kiselog tijesta. Ono se dobiva fermentacijom brašna i vode. Počele smo to istraživati i tako otvorile kućicu na Fuliranju", priča Anamaria. Prije toga, ona je radila kod oca u tvrtki, a Zrinka je studirala pravo. Odmalena su, kažu, naučene na poduzetnički način razmišljanja. Otac je imao tvrtku, a majka stomatološku ordinaciju pa im to nije strano i oduvijek su htjele pokrenuti posao zajedno.
Bread Club vrlo je brzo postao hot stuff - odjednom su svi pričali o njima, postali su pravi hit u Zagrebu, a njih dvije priznaju da su to doživjele prilično drugačije od svih nas "izvana".
"Kad ste u poslu i trudite se riješiti sve svakodnevne probleme, bavite se svojim proizvodima, zaposlenicima, trudite se održati kvalitetu na najvišoj mogućoj razini, plaćate dobavljačima... U tom trenutku nemate osjećaj da ste hot stuff uopće. Mi smo krenule glavom kroz zid, uopće nismo kalkulirale. Zadužile smo se za strojeve, kuhale smo na plameniku, ali nismo sumnjale da ćemo uspjeti", kaže Anamaria, a Zrinka dodaje kako su ih iznenadile recenzije u stilu: "Hipsteri imaju svoj kruh."
"Od početka smo odlučile da nećemo ići s jakim marketingom i cijelo se vrijeme toga držimo. Očito je proizvod odradio svoje jer je on u prvom planu. Nismo htjele da se piše o nama osobno jer mi nismo važne. Kad su ljudi na Uskrs stajali u redu da bi kupili naš kruh, to nije bilo zbog nas dvije, nego zbog dobrog kruha i to me najviše veseli. Ne bismo uspjele da smo prodavale gluposti s dobrim marketingom, a zato toliko i radimo na kvaliteti proizvoda. Svjesni smo da, ako ona padne, to nijedan marketing ne može spasiti. Stalno idemo na edukacije i pokušavamo biti što bolji u svom poslu, baš kao i Darko, koji je zadužen za slastice, te Andrija, zadužen za proizvodnju kruha", kaže Zrinka. Obje naglašavaju kako je dobra ekipa najvažnija u svemu tome.
"Jako smo se trudile da nam ovo uspije, ali to ne bismo mogle bez tima koji smo okupile. U današnje doba kad svi vole govoriti da su poduzetnici, ali ne i uložiti potrebno vrijeme i rad u posao, sretne smo što smo pronašle ljude koji vole svoj posao. To je stvarno nešto što radite sedam dana u tjednu, najčešće po cijele dane. Evo, mi smo danas došle u 8, a prije 21 sat nećemo otići. Ali, ni ne želimo jer volimo ovo što radimo", kaže Zrinka. Dodaje i kako kod kuće ne mijese i ne peku svoj kruh nego su se obje pronašle u poduzetničkom dijelu posla, što znači da organiziraju posao tako da svi budu zadovoljni.
"Ipak, sudjelujemo u svakom dijelu posla, ako treba priskočiti bilo gdje, tu smo. Najvažnije nam je da su ljudi zadovoljni i da je atmosfera pozitivna. Volimo mlade i ambiciozne ljude koji uživaju u svom poslu i takvi kod nas i ostaju", rekla nam je Zrinka.
Što se tiče zadovoljnosti zaposlenika, kojih je trenutno 25, sestre kažu da su stroge, ali otvorene za razgovor, što smatraju da je ključno da svi budu sretni.
"Stroge smo u smislu - ako nešto kažemo da se napravi, to se treba napraviti. No, uvijek kažemo da nismo najpametnije i saslušamo prijedloge i druge perspektive. Mislim da je jako važno razgovarati o svemu i moći se dogovoriti tako da svima sve bude ok. Naravno da u kolektivu od 25 ljudi nikad neće svi biti savršeno sretni, ali važno je da možemo funkcionirati i pričati", kaže Zrinka.
U ovom se odgovoru skriva i nekoliko lekcija koje su obje naučile vodeći svoj posao. Mnogo ih je, kažu, a obje se slažu da su tek na početku.
"Najveća lekcija je vjerojatno: 'Strpljen - spašen', ali važno je i staviti svoj ego sa strane. Naučila sam se toleranciji i tome da mogu imati svoja očekivanja, ali ishod ne ovisi o meni, nego o osobi koja radi", kaže Anamaria. Zrinka ističe važnost prilagodbe situaciji.
"Svaki dan naučimo nešto novo. Planovi se naprave, ali se onda dogodi toliko nepredvidivih situacija kojima se morate prilagoditi, sve se promijeni sto puta dok ne uspijemo napraviti ono što smo zamislili. U tome najviše učimo. Važno je shvatiti da nije svako rješenje primjenjivo za svaku situaciju", objašnjava Zrinka. I rad sa sestrom ide sa svojim lekcijama, ali obje kažu kako im se odnos nije promijenio.
"Znamo se posvađati, ali kvalitetno. Bolje je to nego šutjeti, naučile smo da ne treba ništa držati u sebi", kažu.
Iako su tijekom lockdowna radile, bilo je to stresno vrijeme, posebno nakon potresa, i to ne samo zbog pada prometa.
"Što se financijske strane tiče, uvijek prvo riješimo sve što moramo tako da nismo ušle u lockdown s dugovima. Bilo je stresno jer nitko nije znao što se događa, svi smo bili u strahu, neki su nam zaposlenici uzeli neplaćene dopuste jer su se bojali zaraze. No, nakon desetak dana novog načina rada svi smo se prilagodili i uhvatili ritam. Nakon toga sve je funkcioniralo nekako, maksimalno smo se zaštitili i pratili upute epidemiologa. Svjesni smo da ljudima nije lako i cijenimo priliku da možemo raditi u ovoj situaciji", kaže Zrinka.
Na pitanje imaju li omiljeni proizvod u Bread Clubu, obje se premišljaju jer, kako kažu, sve što je u ponudi, one jedu i obožavaju. Ipak, Anamaria se odlučuje za heljdin kruh i Tonka cruffin, a Zrinka za focacciu s maslinama te Danish s marmeladom.
Ako ih još niste probali, Bread Club vas čeka u Trakošćanskoj i Vlaškoj.
