Ovoj perspektivnoj i talentiranoj slikarici tek su dvadeset i dvije godine. Iza nje je nekoliko izložbi, ilustrirala je dvije naslovnice albuma i jednu dječju slikovnicu. Luisin hrabar, autentičan i ekspresivan stil ne zazire od tabu tema: autorica svojim djelima hrabro progovara o nesigurnosti, strahu i kaosu, naličju mladosti i umjetničke hipersenzibilnosti. Njeni radovi na međi reprezentacije snova i stvarnosti djeluju poput reflektora uprtog u našu podsvijest. Oni su prodor svjetla u one mračne kutove u nama koji sačinjavaju našu ranjivost. Konkretizacija su kantovskog uzvišenog koje tražimo u umjetnosti i zahtijevamo od nje. Gledajući ih, shvaćamo da u vlastitim nemirima nismo sami i zbog toga osjećamo ugodu i utjehu. Luisa Pascu nas je pustila u svoj prostrani univerzum i riječima pokušala dočarati ono što slike ne mogu - i obrnuto.
Strah i ljubav
… su očito povezani. Ismijavam često njihov međuodnos nazivajući ga klišejem, ali sam svjesna da taj odnos i dalje vlada mojim odnosima. Ovo je osnova, barem ja mislim: u strahu smo da nas netko neće voljeti, da će nas prestati voljeti ili da će nas previše zavoljeti. Volimo kad nas netko voli i bojimo se priznati zašto. Bojimo se da ćemo nekoga ili nešto previše zavoljeti i zatim prestati voljeti. Ovo sve očito nema puno veze s kontrolom, zato je valjda i tako intenzivno.
Anksioznost
… osjećam u tijelu. Znojni dlanovi, mucanje, napeta ramena, hladnoća, sve stvari u glavi prije nego što uspijem zaspati. Anksioznost ima utjecaj na moje radove kao i na moje ponašanje: razmišljam, preispitujem, ne započinjem i ne dovršavam. Kada anksioznost osjetim kod drugih, onda se ona u meni stiša. I taj osjećaj je sigurno upleten u mrežu glume pred drugim ljudima. Samo što mi se ovaj osjećaj ponekad čini težim za odgonetnuti nego neki drugi. Anksioznost je glupa i uporna.
Identitet autorstva
Smatram da ništa ne nastaje zaslugom samo jednog čovjeka, nego pomoću mnoštva zapetljanih starih i novih sila. Autorstvo je zanimljiva tema, možda sada čak i više nego prije par godina. Ako razmišljam o autorstvu, krenem preispitivati definiciju i važnost autentičnosti, pa me to dovede do pitanja tko je uopće zaslužan za određivanje tih stvari, i onda dobijem čudan djetinjast osjećaj. Znam da nitko nije autentičan i da je svatko autentičan, i da je to na neki način izvan moje moći, i izvan moći svakog autora. Identitet nečijeg autorstva će se uvijek osjetiti, ali ne smije biti ograničavajući. Zanimljive stvari se događaju kad se ljudi igraju s tim dijelom svog identiteta.
Društvo danas
Ovo je tema o kojoj ne znam mnogo. Živim u mjehuriću s ljudima koji mi odgovaraju i ne napuštam prečesto tu sigurnu zonu. Ono što osjećam prema društvu nije utemeljeno na konkretnim informacijama, vijestima, povijesti, ne znam puno o ovim stvarima. Utemeljeno je na meni - na trenucima u kojima se osjećam ili kao dio nečeg ili kao da nisam dio ničega. Osjećam da je društvo danas dostupno u tim dvama ekstremima. Mislim da je društvo danas zbunjeno i pod velikim pritiskom. Ponekad želim biti dio ne-današnjeg društva.
Stvaralačka energija
… je najbolja i najljepša stvar kod svih ljudi. Nadam se da ni kod koga neće nikada presušiti jer je zdrava i jer smo živi kada je osjećamo. Ona treba ostati bitna.
Osobne pobjede
... su za mene trenuci kada me ne vodi glupa i uporna anksioznost, nego moje želje. Mislim da se osobne pobjede događaju kad si svjestan onog što želiš i onda budeš u pravim trenucima hrabar. Kod mene nakon te hrabrosti ne nastupa osjećaj pobjede, nego je češće popraćena grčom, krivnjom i nelagodom (vjerojatno zato što za osobne pobjede moram izaći iz “sigurne zone”). Tek kasnije shvatim da sam nešto dobro učinila, jer sam bliže ostvarenju neke želje. Često razmišljam o iskrenosti ovih želja, jesu li moje ili tuđe? Ispunjavam li ih za sebe ili za druge? Ali to je sad već druga tema...
Kreativni kaos
… je nešto što je potrebno kao pokretač. To je dječje, nestrpljivost, netrpeljivost, boja u kavi, labirint s personaliziranim preprekama. To je nered u glavi i na papiru i stolu oko njega. Kreativni kaos se kod mene nalazi u svakom radu, ako spontanost i impulzivnost smatram kaosom. Ponekad ovaj kaos nije romantičan, nego samo znak lijenosti. U kreativnom kaosu, kao i u svakom drugom kaosu, snalazi se samo osoba koja ga proizvodi.
