Na snimanju se pojavilo odabrano društvo alkemičara života - njih petero. Zajednička šifra bila je 70+. Kad smo ih ugledali, izgledali su kao srednjoškolska ekipa iz razreda koja markira sat. Posramljeno smo se prijavili za mjesto u staračkom domu. A sve njih zajedno mogli smo zamoliti da nam potpišu ugovor o doživotnom uzdržavanju i da se instantno počnu brinuti o nama. To je bio najbolji tulum vitalnosti u gradu. Dvoje prisutnih sasvim su se slučajno prepoznali nakon četrdeset godina. Iz jednostavnog razloga. Trenutno izgledaju bolje i sretnije nego kad su bili mladi. Kada joj je svojedobno nakon operacije kuka liječnik rekao da neće moći raditi određene stvari, Tao Porchon-Lynch, najstarija učiteljica joge na svijetu, odvratila je: "Ne želim znati što neću moći, jer u to ne vjerujem."
Danas je čak svaka deseta osoba u svijetu starija od 60 godina. Usprkos tome, u našoj civilizaciji starenje i starost doživljavaju se kao poraz i manje vrijedan dio života. Stoga mnogi ljudi troše mnogo vremena, energije i novca na njegovanje iluzije o vječnoj mladosti. Donosimo vam jedan od pet razgovora (svi razgovori čekaju vas u novom broju magazina Gloria Glam) u kojem ćete zaista uživati jer su to ljudi koji vas u trenu napune energijom i nevjerojatno zrače jer su prihvatili sebe kao neponovljivu cjelinu.
Mirjana Rakić (74)
Kada govorimo o vitalnosti, nije preuzetno reći da je ona sinonim za nju – Mirjana Rakić. Ikona televizijskog novinarstva. Uzor mnogim kolegama, mnogim građankama i građanima. Žena – inteligencija – sposobnost – emancipacija i zdravlje. Vitalnost kao ideja strukturno joj je vrlo jasna: "Da budem ono što jesam – pokretna, jer je to u mojim godinama silno važno. Samostalna, ne samo za kretanje nego odlučivanje u svemu, da glava radi punom snagom ili barem koliko može i da imam interesa. Čovjek, kad prestane imati interese i zanimanje za bilo što, počinje gubiti na vitalnosti. Treba nam uvijek biti nešto drago čuti, zanimati nas neki tekst, trebamo poželjeti otići negdje."
Kao novinarka, reporterka, urednica proputovala je veći dio ovog planeta. Uvijek novinarski i ljudski zainteresirana za priču, za okolnosti i prirode tih raznih narativa, za čovjeka koji nikada nije jednodimenzionalan. Smatra se meteoropatom, ljeto voli iznad svega, zimu ne podnosi. Kada govorimo o ritualima, naša sugovornica spremno priznaje da je i s njima vrlo disciplinirana: "Moj je život pun rituala i volim ih. Otkad sam u mirovini, priznajem da rituale nisam mijenjala - a to uključuje jutarnje vježbanje, hodanje, doručak i čitanje. Čitam 100 na sat. Druženje s prijateljima. Kava subotom, oduvijek."
Briga o sebi njoj nije tek "novomedijski koncept": "Pa pogledajte me, ja se cijeli život brinem o sebi i mislim da se svatko treba brinuti o sebi. Princip ‘young and beautiful‘ nikada me nije zanimao. Ono što primjećujem jest pomanjkanje želje za individualnošću, konformizam je češći izbor."
Utapanje u gomili oduvijek joj je bilo potpuno neprihvatljivo, a nije sklona ni povjerenju u estetske operacije jer, kako kaže: "Radi se o stvaranju klonova. Ne mogu zamisliti zašto ljudi žele izgledati kao netko drugi. Ista tijela kao da vode u iste umove, jednoumno razmišljanje kao posljedicu." Svoj poslovni put ne bi mijenjala, unatoč tome što je u svojoj impresivnoj karijeri nekoliko puta dobivala priliku da se preseli i započne život u nekom svjetski utjecajnijem mediju.
"Od onih sam ljudi - hrastova, volim imati svoj korijen. Mogu otići negdje na par godina, ali mi je uvijek ideja doma i pripadanja bila važna. Htjela sam biti okružena ljudima koji me razumiju, bez obzira na sve što tehnologija danas omogućuje u smislu komunikacije. Uvijek je drugačije razgovarati licem u lice, sjediti, prošetati. U svojem sam životu nerijetko 250 dana u godini bila na putu, pa u tom smislu ova moja priča o domu može zvučati smiješno." Novinarstvo kao zanimanje oduvijek je tražilo jednu posebnu vrst mentalne i tjelesne vitalnosti, pa savjet gospođe Rakić valja tretirati kao čisto zlato: "Što veća količina znanja, opće kulture i znatiželje. Nitko se nije rodio pametan. Treba završiti fakultet jer vas on, koji god, uči da razlučite bitno od nebitnog. To je najvažnije u novinarstvu, ali i u životu – razlučiti bitno od nebitnog."
U svojoj je karijeri vodila razgovore s vodećim političkim figurama te je pratila ključna događanja recentne nam povijesti, stoga nije sklona oblicima novih verzija spiritualnosti: "Smatram da je vjera privatna stvar. I da je kao takvu treba zadržati i cijeniti. Ona u sekularnoj državi treba zadržati upravo to mjesto."
Odgovornost kao vrijednost posebno je važna našoj sugovornici, a ona direktno i indirektno također može utjecati na vitalnost: "Uvijek mi je bilo bitno da ono što ja znam, prenesem i drugima. O nebitnim stvarima, kao što znamo, ne treba niti govoriti." Moda i lifestyle kako ga danas razumijemo nisu bili u fokusu ove istaknute novinarke i intelektualke, ipak, konzumirala je sve po svojoj decentnoj mjeri: "Rano sam naučila što znači biti u kadru, novo lice uvijek privlači pažnju, već drugo pojavljivanje vas čini u očima javnosti ‘poznatim‘ i počinju vas slušati, dok vas treći put pamte i slušaju i tada odlučuju hoće li vas nastaviti slušati. Mi kao voditelji ne smijemo ‘izgledati‘, nama se mora vjerovati. Uvijek je lijepo, istina je, čuti da vas je netko volio i gledati. Uvijek sam voljela i nove i lijepe stvari, ali sam se vodila time što ekran podnosi. Uvijek se isto oblačim – nadam se da sam pronašla svoju mjeru, u koju se dobro uklapam."
