Zaintrigirala me ta njezina strastvenost - bilo da pričamo o poslu, dobrim štiklama, putovanjima, odgoju djece, lijepim interijerima ili pak svakodnevnim životnim izazovima. Zaintrigirala me i ta njezina svestranost, urođeni talenti, sposobnost da se intuitivno prepušta svemu što joj život donosi. I činjenica da je uvijek u visokim potpeticama. Čak i na ogromnim produkcijskim setovima, kada vodi veliki tim, ispred svoje uspješne tvrtke Producenti. Do prije šest mjeseci, jer otada je subotom u gradu susrećem i u ravnim mokasinkama. Razlog: Mirna je u 44. godini treći put postala majka, Danija, trećeg sina. Donedavno za nju ekstravagantna pojava sada je najljepša stvarnost. Majčinstvo u petom desetljeću života proživljava svjesnija, opuštenija, prisutnija. Iskreirala je svoj mikro svijet u kojem beskrajno uživa. Tog nedjeljnog prijepodnevna prepustile smo se razgovoru... o idejama odgoja, prostoru za sebe, ljubavi, uspjehu, ambicijama, karijeri... i njezinoj dosad najuspješnijoj godini.
Majčinstvo nakon četrdesete
Majčinstvo je uvijek magija, bez obzira na životnu dob majke, pa se tako i ja upravo javljam iz sedmog neba - treći put. Kada su se već posložili biološki faktori i zvijezde, osjetila sam duboku želju da prigrlim treće majčinstvo, svojim godinama unatoč.
Kada sam prvi put postala mama, prije 17 godina, majčinstvo u četrdesetima bila je prilično ekstravagantna pojava. Danas je sve više žena koje se iz raznih razloga odlučuju na bebu u četrdesetima, pa je tako, samo dva mjeseca nakon rođenja mog sina Danija, moja prijateljica i poslovna partnerica, koja vodi naš beogradski ured, također rodila dječaka s gotovo punih 47 godina. Možemo reći da je ova godina za producentice bila vrlo plodna (smijeh), svakako najuspješnija dosad.
Smatram to senzacijom - taj sinkronicitet svemira i biologije zahvaljujući kojem dvije prijateljice, suradnice, žene koje zajednički grade profesionalnu budućnost, postaju majke istodobno, potpuno neovisno i u potpunom neznanju o trudnoći druge.
Nedavno sam upoznala jednu divnu ženu koja je u svojim 40-ima usvojila prekrasnog četverogodišnjeg romskog dječaka. Ta me priča ostavila bez riječi, a prepunog srca. Čudesna su bića svuda oko nas, susrećem ih neprestano, rekla bih neočekivano, ali ima ih toliko da je već smiješno ostati time začuđen.
Različitosti ranog i zrelog roditeljstva
Postala sam mama i u dvadesetima, i u tridesetima, i naposljetku u četrdesetima, i svaki mi je put život promijenjen na najdivniji način. Sada sam ipak mnogo više svjesna kako vrijeme leti i kako je svaki trenutak s djecom neprocjenjiv i nepovratan.
Ja sam posve druga osoba sada nego što sam bila ranije, pa sam analogno i drugačiji roditelj... Naprosto sam svjesnija i više strpljiva. Živo osjećam tu nevjerojatnu privilegiju što opet imam majušnu bebu - novu osobicu.
Trudim se što više vremena posvetiti djetetu, opuštenija sam i blaža... Osjetila sam iskustveno da djecu u ovome svijetu očekuje mnogo strašnih stvari pa želim da im godine djetinjstva budu radosne i lake.
Mogu povući i vrlo konkretne paralele jer se i u posljednjih 17 godina koliko sam roditelj svijet toliko promijenio... Konkretno, imam mnogo manje fotografija svoje velike djece, ali sam zato petkom nakon posla odložila telefon i nisam ga ni gledala do ponedjeljka. Imala sam više fokusa nego što imam danas i to smatram velikim gubitkom koji mi je otela tehnologija, no ipak sam to sama dopustila.
S druge strane, rekla bih da sam tada pratila neke naučene obrasce kojih sam se, srećom, kasnije oslobodila. Lakša sam sama sebi, pa sam vjerojatno i lakša djeci. Manje brinem o mnogim stvarima i više živim po devizi - psi laju, karavane prolaze. Jednostavno živim - svoj život.
Majka trojice dječaka - ideja odgoja
Roditeljstvo i odgoj djece u 21. stoljeću je stvarno vrlo izazovno i unatoč tome što imam troje djece i, čini se, mnogo iskustva, svako je dijete svemir za sebe i ja se potpuno otvorenog uma i srce prepuštam svakom individualno, prilagođavajući svoj pristup, no imajući na umu da se neke stvari ipak trebaju svesti pod zajednički nazivnik i da se uvijek zna tko je tu kome roditelj. Kažu mi iskusni ljudi da je mnogo lakše odgajati djevojčice, no nisam sasvim sigurna u to. Meni je moje majčinstvo, svako pojedino, bilo vrlo lako... Nikada nisam osjetila težinu. Djecu učim poštovanju, ljubavi i toleranciji. Naravno da svijet, a bome ni ja kao roditelj, nismo idealni, pa ima težih i lakših dana. Kad bih bila majka djevojčica, vjerojatno bih ih odgajala na vrlo sličan način. Važno mi je da budu samostalni, da im usadim osjećaj sigurnosti u sebe i hrabrost da se usude okušati u onome što im je važno, znajući pritom da smo uvijek tu za njih. Gradimo otvoren odnos u kojem oni trebaju moći artikulirati svoje osjećaje i stav i usuditi se kontrirati mi ako misle da nisam u pravu. Želim da budu čvrsti iznutra, a blagi na van. Želim da poštuju i razumiju žene. Da prvi pruže ruku, da pomognu kome mogu, ali i da se uvijek bore za sebe.
Nedavno sam pročitala da je najveći uspjeh odgoja kada odraslo dijete stremi tome da bude poput roditelja. S time se potpuno slažem jer sam takvo dijete i sama. Naravno, tu ne govorimo o negativnom ekstremu.
Dopunila bih tu misao - najljepše je kada dijete odrastanjem (p)ostane svoje, onakvo kakvo je rođeno da bude, no kada želi i bira provoditi vrijeme s roditeljima i onda kada to ne mora.
Utjecaj uloge mame na osobni rast i razvoj
Oduvijek sam znala da ću imati više od jednog djeteta. Odrasla sam kao jedinica i zanimljivo je kako oduvijek nosim intenzivnu tugu, gotovo fizičku bol, jer nemam brata ni sestru. To je velika i neutažena čežnja, gotovo žudnja, rekla bih. Kad sam bila sasvim mala, dogodila se jedna velika tragedija u našoj obitelji i ja to, čini se, nekako nosim zapisano u srcu, iako ničega nisam bila svjesna niti bih ikada znala išta o tome da mi to nije ispričano godinama kasnije…
Moja je mama svu svoju ljubav, nježnost i intuitivno umijeće roditeljstva godinama ulijevala u naš odnos neštedimice te imala intenzivan i vrlo blagotvoran utjecaj na mene cijelog mog života. Hrabrila me, tješila i bila moj najveći i najvatreniji navijač, pružala mi gotovo nevjerojatnu podršku koja mi pomogla oblikovati stavove o sebi samoj. Važnost toga za dječje biće jest neprocjenjiva. Mamin najveći dar meni. Najviše što bilo koji roditelj može dati djetetu. Zaštitu, sigurnost, podršku, slobodu i povjerenje. Mnogo je bolja majka nego što sam ja kći. I vjerujem da je moj zadatak to vratiti svojoj djeci.
Sličice svakodnevice
Dijete Danijeve dobi (upravo šest mjeseci) toliko se brzo mijenja da svaki dan nosi nove sličice. Za razliku od ranije, ovoga puta vodim mali dnevnik i bilježim zanimljivosti svakoga dana.
Prostor za sebe
Pronalazim ga uvijek i svugdje… Strašno mi je to važno. Vrijeme za čitanje (knjiga i časopisa - gotovo nikad ne čitam digitalne sadržaje, volim papir u rukama). Zatim hodanje koje je moja meditacija, vrijeme za trening... Nekad i pet minuta toliko znači - disanje i kava. Cijele svjetove utrpam u te fragmente onog vremena koje sam zadnjih 4 - 5 godina imala za sebe, a sada, evo, opet nemam. Uopće mi ne nedostaje. Samo sam se preformatirala u aktualni format. Svega mi je taman. Uvijek mi je bilo. Sve stižem. Naravno, imam pomoć, ne kaže se uzalud da je potrebno selo da se odgoji dijete. I smatram predivnim da dijete u životu, od samih početaka, bude okruženo mnogim ljudima koji mu pružaju pažnju i ljubav i prenose djeliće svojih mudrosti i iskustava, a zauzvrat dobivaju nešto najposebnije i toliko potrebno i dragocjeno - iskreni interes tog malog bića koje je novo na ovome svijetu.
Zrela, samopouzdana i samosvjesna žena
Mnogo toga dobrog su mi donijele ove moje godine. Imala sam divnu mladost, no uopće ne razmišljam o njoj u kontekstu žaljenja za minulim vremenom. Uživam u činjenici što je bila sjajna i što imam predivne uspomene. Ništa ne bih mijenjala jer me sve dovelo do točke u kojoj jesam. Lajtmotiv mog življenja jest vjerovanje da je sve baš onako kako je za nas mišljeno da bude. Davno sam čitala biografiju Stevea Jobsa koji je toj misli posvetio nekoliko stranica. S odmakom možemo spojiti te točkice, te fragmente iskustava, osjećaja i odluka u jedan smisleni put koji vodi onamo gdje trebamo biti. Nemoguće je proširiti kadar kada se nalazimo u njegovu središtu i ne vidimo širu sliku, no vrijeme toliko blagotvorno djeluje na naš um i razumijevanje sebe samih.
Samopouzdanje i samosvijest zahvaljujem svojoj majci, a na svemu ostalom zahvaljujem sama sebi! Gotovo svaku odluku u životu donijela sam intuitivno, slušajući unutarnji glas, često je to mojoj okolini djelovalo nepromišljeno, no analiza i promišljanje samo su me udaljavali od onoga što je ispravno za mene. Svaki put kad sam oklijevala, pogriješila bih.
Kako kaže Simone de Beauvoir - I accept the great adventure of being me.
Uloga muškarca u životu
Meni najvažnija. Vrlo sam posvećena i lojalna onom ljubavnom odnosu u kojem biram živjeti. Mogla bih sve sama, ali ne želim. Svijet je toliko ljepši udvoje, odnosno u mom slučaju u petero (plus pas - oprosti, Šapa!). Kao majka dječaka još sam više svjesna važnosti oca i muške figure u njihovim životima. Ne znam jesam li imala dobru intuiciju ili sreću - vjerujem kombinaciju oboje - no moji sinovi imaju sjajne očeve.
Ljubav u svim oblicima
Prije svega ljubav prema sebi kao početna točka svake druge ljubavi... nježnost prema sebi, pa onda i nježnost prema drugima. Eto, to su mi donijele četrdesete.
Relacija: majčinstvo - karijera
Veliki je luksuz imati onoliko vremena za djecu i obitelj koliko zaista želite imati.
Moja je životna situacija drugačija nego što je bila dok su mi starija djeca bila bebe, pa lakše upravljam svojim vremenom i smijem si i mogu dopustiti da radim onoliko koliko ja osjetim da ima smisla, a ne koliko mi uvjetuje poslodavac. No, raditi i želim i moram. Oduvijek sam bila working mother. Iako sam vrlo svjesna da vrijeme prohuji u trenu i da mi je svaka sekunda s bebom nepovratna, ipak bi mi bilo izuzetno teško svesti se samo na ulogu majke jer to je samo jedan djelić onoga što jesam u cjelini.
No, to je osobni izbor svake od nas i važno je da svaka žena taj izbor ima. Oduvijek sam željela svojoj djeci pružiti primjer i prenijeti im poruku da je u redu raditi ako to želiš i da je u redu imati nešto samo svoje (pa makar to bilo vrijeme za čitanje i gledanje kroz prozor), graditi svoju karijeru i da unatoč tome možeš biti posvećen roditelj. Mislim da je jako važno naglasiti koliko je važno da žena ne bude financijski ovisna jer tu prestaje svaki izbor. Ovisnost smanjuje mogućnosti, ne povećava ih.
Život na setu nekad i sada
Potpuno različit u smislu tehnologije, ali u svojoj osnovi sasvim isti. Nekada nije bilo tableta, pametnih telefona ni društvenih mreža, scenariji su se printali i naokolo smo hodali s bilježnicama (ja hodam i danas). Više smo razgovarali uživo, a manje pomoću aplikacija. Glazba se puštala s CD-a, a ne putem streaming servisa. Računalna tehnologija bila je mnogo manje napredna i gotovo sva je scenografija bila realno snimljena u kameru. U mojim počecima snimali smo na film koji bismo potom razvijali, a zatim kolorirali, većinom izvan Hrvatske. No, set su prije svega činili ljudi, onda kao i sada. Oprema je bolja, komunikacija brža, no set i dalje ostaje mjesto osjećaja visokog intenziteta i snažne interakcije s ljudima. Ako ti nešto ne vidiš ili nemaš u sebi, ne pomaže ni najsuvremenija oprema.
Tehnologija je, naravno, donijela mnogo veće mogućnosti stupanja u kontakt s autorima i klijentima diljem svijeta. Njene blagodati treba prigrliti, a zamke prepoznati. I poslovno i privatno.
Žene inspiracije, muškarci inspiracije
Oduvijek radim u šou biznisu, pa me nikad nisu posebno inspirirala poznata lica, iako, naravno, i među njima ima izuzetnih ljudi.
Volim različito i drugačije, volim osobe koje imaju duha i snažnu karizmu. No, ono što me duboko dotakne i pokrene jest nonšalantna lakoća izvrsnosti (u bilo čemu) koja je svojstvena nekim ljudima. Uzor su mi i svi strpljivi, disciplinirani i uporni u onome što je za njih dobro, a nije im prirodno. Svaka blaga i nježna osoba je inspiracija. Svaki svakodnevni čin dobrote je inspiracija. Inspiriraju me ljudi oko mene, koje vidim, čujem, o kojima čitam.
Volim čitati zanimljive intervjue u kojima se zaljubim u ljude. Gutam pametno napisane knjige i tekstove. Obožavam umjetnost i misaone procese koji stoje iza konkretnih komada. Inspiriraju me male svakodnevne hrabrosti, inspirira me životno poštenje.
Inspiriraju me i ljudi u mom poslu. Kreativni, duhoviti, mudri. Osim kolegama i kreativcima iz svijeta produkcije reklama, okružena sam i vrlo inspirativnim ženama okupljenim pod imenom Žene i novac - poduzetnicama koje su, većinom potpuno same, izgradile vrlo uspješne biznise i potom svoju energiju usmjerile financijskom opismenjavanju i osnaživanju žena na našim prostorima. Grupa je raznolika i vrlo je inspirativno biti dio tog kruga.
Vlastite modne sekvence
Maštam o capsule garderobi. Obožavam vidjeti žene sa senzacionalnim stilom i u neočekivanim kombinacijama, no iskreno osjećam se zatrpano u vlastitom ormaru i ta velika količina izbora i mogućnosti počela me umarati i uzimati mi energiju. Naprosto mi garderoba uopće nije u fokusu, da ne govorim da moj ormar pripada osobi koja vodi neki sasvim drugačiji život od mog.
Utjecaj društvenih mreža
Na mene prilično slab u kontekstu uzora, odluka i slično, no, nažalost, dovoljan da bude intenzivno time consuming i radim na tome da ga uporno smanjujem… Digitalni detoks postaje mi premisa broj jedan kvalitetnog življenja i želim si da izlasci iz digitalne kapsule prestanu biti samo povremeni i da ih pretvorim u trajno stanje.
Slatke životne radosti i bijeg od svakodnevice
Od svoje svakodnevice nemam ama baš nikakvu potrebu bježati, dapače, svakodnevice mi je premalo. Uživam u svom životu - u obitelji, ali i u poslu. Prilično sam sretna što svakoga dana naučim nešto novo, a pritom sam okružena izuzetnim ljudima. Velika je to radost, ali i privilegija. Kretanje i fluidnost mi je važna, ne volim fiksne strukture, osim u ljubavnim odnosima.
Naravno, bude i loših dana, ali osvijestila sam to da trebam biti vrlo zahvalna na mnogo toga, i zaista jesam. Živim dobar život, ne žulja me ništa, osim što se možda premalo družim, ali to je isključivo spletom trenutnih okolnosti.
Imam pregršt malih zadovoljstava jer su male stvari oduvijek moja mjera. Tragam za radošću u svakom danu i trudim se završiti dan u energetskom plusu.
No, moja tajna, ili ne više tako tajna, želja jest živjeti uz more i to čim prije… jedan lagani, spori, opušteni slatki život. Susjedi koji donose netom ulovljene lignje, nar iz vrta, kava na stepenici ispred kuće i dječja galama i živost. Nedavno sam kupila neku keramiku koja mi je stigla s Hvara. I opet me po ne znam koji put osvojila ta predivna lakoća poslovanja i otočkog života, gdje mi je paket poslan prije nego što sam ga uopće platila, onda sam dugo čekala račun jer, naposljetku, ne stiže se misliti na to jer - život.