Nekim se glumcima uloge koje su odigrali lijepe poput sjene, dugo nakon što su ih zapravo ostavili iza sebe tj."odradili". Mischa Barton je dobar primjer. Prošlo je 15 godina otkako je glumila Marissu Cooper u tinejdžerskoj drami "The OC", a i dalje je se ne može riješiti. Kad se Barton pojavila u reality showu The Hills 2019. – koji je bio nadahnut privilegiranim mladim ljudima iz Kalifornije, iz Orange Countyja, ali u kojem su dakako, ljudi iz stvarnog života – trebala je "glumiti" samu sebe, odnosno maksimalno se autentično izvoditi pred 24/7 upaljenim kamerama, ali producenti su zapravo očekivali da ona nastavi biti svoj fikcionalni lik kojeg je već odigrala – Cooper. "To je stalna pogreška", kaže ona ironično. “Čak su me i zvali imenom mog lika. Ozbiljno? Kao, ovako daleko se može ići, oni ne mogu točno zapamtiti moje ime?"
Paralele su tu, što god glumica mislila o tome i koliko god iste izazivale nelagodu. Marissa je bila problematična party djevojka s velikom ljubavlju prema modi koja je doživjela – u suštini, tragičan kraj. Mischa je također bila problematična party djevojka s izraženom ljubavlju prema modi, čiji se život ponekad činio kao da je izvan kontrole. Pratila ju je ekstremna slava, slom, prijetnje samoubojstvom, otuđenost od njezinih roditelja i sudski spor za ono što se danas službeno zove "osvetnički porno". Barton je sve to izdržala, izgleda, s dobrim smislom za humor i sada, s 35 godina, uviđa neku drugu, vjerojatno ljepšu životnu perspektivu.
"Mislim da sam u prijelaznom životnom razdoblju", nedavno je za Guardian rekla o svojoj karijeri koja je započela poprilično "eksplozivno" te se činilo da je izgorjela u lomači tabloidnih naslova i "drame" koju je sama suproizvodila u svom životu. Nedavno joj stigla ponuda za novi reality projekt, a stigla je i uloga u indie filmu, međutim Barton smatra da je došlo vrijeme za "resetiranje" života. Uskoro želi krenuti s radom na dokumentarcu o njezinom životu koji bi, kako sama kaže, konačno bio iz njezine perspektive.
U njezinom je slučaju, kao i u slučaju Britney Spears i Paris Hilton, tek recentno došlo do revalorizacije medijskih tretmana koje su početkom 2000. one vrlo dobro osjetile na svojoj koži. Prolazile su se kroz eksplicitnu, agresivnu mizoginiju, progon paparazza, stalnu kontrolu i provjeru njihovog izgleda te potpuno zanemarivanje njihovog osnovnog prava, a to je pravo na privatnost. Najpoznatiji je primjer Britney Spears, tema nedavnog dokumentarca "Framing Britney Spears".
Barton shvaća da je i sama bila žrtvom: "Mislim da mnogi ljudi zaslužuju isprike za stvari koje su im učinjene u to vrijeme", kaže. Frustrira je što javnost i dalje ima tek "tabloidnu sliku" o njoj te upravo zbog toga, kao i kolegica Paris Hilton (koja piše memoare) želi snimiti dokumentarac u kojemu će ponuditi neke nove perspektive i odgovore na stvari oko kojih je bila prozivana i omalovažavana. Naime, svoj je prvi poljubac doživjela ispred kamere s 12 godina, sa 17 godina je glumila sa sedam godina starijim kolegom ljubavni odnos. Cijelo vrijeme je bila starmala zvijezda i tako su je u industriji i tretirali. To je imalo svoje konzekvence: njezin privatni život je hodao po rubovima različitih ekscesa. Imitirala je život koji je glumila i tog nije bila svjesna, danas priznaje. U najgoroj maniri tretmana starih holivudskih zvijezda i njezin ju je tim "drogirao", slali bi je na instant terapije s kojih bi se vraćala i dalje nespremna za poslovni život.
Kamere su to redovito pratile, sve njezine slomove i ispade – slika se konstruirala, a ona nikako na nju nije mogla utjecati. Neposredno prije #MeToo pokreta, njezina dva bivša dečka su probala zaraditi na snimkama njihovih intimnih odnosa s njom. Sama priznaje da je i to bio bad timing jer nije upala u medijski vrtlog koji je umnogome pomogao mnogim ženama da progovore o intimnom i strukturalnom nasilju spram njih, samo zbog toga što su žene i "samo" zbog toga što u stvarnim pozicijama moći – gotovo uvijek bijeli, heteroseksualni muškarci (posebice u filmskoj industriji).
Barton se čini po recentnim medijskim istupima kao da je sve te poteškoće nadišla. Na psihoterapiji je godinama, ali u zadnje vrijeme ju je prorijedila. Pomirena je sa svojom obitelji i uživa u svakodnevnim užicima kao što su "priroda, moj pas, moji prijatelji i moj dečko" (fotograf Gian Marco Flamini). I kao da je svu gorčinu prema onima koji su mogli biti nježniji prema njoj, s obzirom na dob u kojoj je bila - otpustila.
"Mislim da je karma prava stvar i da se sve vraća. Smatram li da nepošteno postupanje spram mladih žena nije baš cool stvar? Da, definitivno. Ali nisam ogorčena."
