Moramo li se ponašati kao muškarci da bismo uspjele?

Ako ste zbunjeni ovim pitanjem, drago mi je zbog vas jer još niste naišli na savjete o tome kako napisati mail koji je "profesionalan" i zbog kojeg će vas druga strana doživjeti ozbiljno. Kao što pretpostavljate, pisanje mailova na "ženski način" nije put do ozbiljne karijere. Savjeti kažu kako se ne biste trebali ispričavati, koristiti fraze kao što su "mislim da", "vjerujem da" ili "molim vas". Umjesto toga, pišite direktno, kratko, samopouzdano i strogo - kao muškarac.

Ostala sam prilično šokirana člankom o tome na jednom "ženskom" portalu koji navodno piše o feminizmu i osnaživanju žena, a onda nas osuđuje jer ne pišemo mailove kao muškarci. A još više sam šokirana činjenicom da postoji Googleov alat koji će iz vašeg maila izbaciti sve te "kritične" riječi i stvoriti pravi, profesionalni tekst. Točnije, vaš će ˝ženski˝ mail pretvoriti u ˝muški˝. Ideja o tome da pokazivanje bilo kakvih ženskih osobina u profesionalnom životu dovodi do toga da vas se neće shvatiti ozbiljno nema veze s našim osobnim stilom, trudom, znanjem ili vještinama. To je samo nastavak stereotipa s kojima smo odrasli - ozbiljne stvari su za dečke, a neozbiljne za cure.

Pretpostavka da bi se žene trebale ponašati kao muškarci na radnom mjestu kako bi napredovale nije ništa novo. Godinama su ambiciozne djevojke i žene gutale knjigu "Lean In" bivše šefice u Facebooku Sheryl Sandberg, u kojoj im ona savjetuje da ne oklijevaju kad im se pruži nova poslovna prilika te da postanu odlučne i asertivne - baš kao muškarci. Prebacivanje krivnje na žene koje se ne ponašaju dovoljno profesionalno - kao muškarci - pa zato nisu uspješne - idu dalje. Tako, recimo, postoji uvjerenje da žene nisu jednako plaćene kao muškarci za jednak posao jer "rjeđe traže povišicu". Kad postavimo pitanje: "Kako je moguće da više žena u prosjeku završi fakultet ili neki oblik višeg obrazovanja, a većina šefova u korporativnom sustavu su muškarci?", jedno od objašnjenja je da žene nisu dovoljno sigurne u sebe. Za razliku, jasno, od muškaraca, koji nikad ne umanjuju svoje znanje i sposobnosti, dok sirote žene, skromne kakve jesu, umanjuju svoje vještine pa često ostanu bez posla ili napredovanja.

U radu naziva "Do Women ask?", odnosno "Traže li žene?", autora Benjamina Artza, Amande H. Goodall i Andrewa J. Oswalda, dokazuje se kako žene jednako često traže povišice kao i muškarci. Samo što ih muškarci češće dobivaju. Nažalost, činjenica da vas se netko "boji", ne znači da će vam ponuditi jednaku plaću kao kolegi. Baš kao što neće "upaliti" to da ste bolje, pametnije, inteligentnije i lukavije. Svejedno ćemo samo mi dobivati pitanja o tome kad se planiramo udati i imati djecu na razgovorima za posao. Ni mit da "žene nemaju dovoljno samopouzdanja" pa zato nisu toliko uspješne kao muškarci - nije istinit. Istraživanje tima znanstvenika iz 2011. pokazalo je kako su žene sigurne u sebe na poslu, a muškarci imaju previše samopouzdanja, točnije - sigurni su u sebe čak i ako za to nemaju pokrića. Je li to zaista "činjenica" koju trebamo usvojiti?

Nedavno sam u bespućima interneta naišla na tweet koji je išao otprilike ovako: "Možda žene ne bi previše razmišljale i detaljno analizirale sve u svom životu kad društvo ne bi postavljalo tako visoke kriterije". Dugo sam o tome razmišljala, potpuno svjesna činjenice da jesam jedna od tih koje definitivno previše razmišljaju, a premalo djeluju. Svaka rečenica koja izađe iz mojih usta stotinu puta je analizirana u mojoj glavi, i prije i poslije izgovaranja, kao i svaka rečenica koja mi je upućena. Stalno preispitujem je li to što sam rekla ili odlučila učiniti bilo pogrešno, kako su to drugi ljudi shvatili, jesam li ih povrijedila ili uvrijedila, jesam li ipak trebala reći ili napraviti nešto drugo... Jednako je i na poslu i u privatnom životu. Riječ je o jednoj od stereotipnih ˝ženskih osobina˝ koje su primjer utjecaja društva na naše ponašanje. Ne bih rekla da postoji gen za previše analiziranja pa da je to samo stvar onih koji su rođeni kao žene - više je stvar toga da smo odgajane kao žene. Da se uvijek preispitujemo, da ne pokazujemo previše ambiciju niti svoju pamet kako se dečki ne bi osjećali manje vrijedno ili ugroženo našim uspjehom.

Stoga me sve više živciraju poruke: "Djevojke, možete sve što i dečki! Žene, ugledajte se na muškarce i postanite uspješne u čemu god poželite!" Zar ne bi poanta trebala biti ravnopravnost? Zašto onda ne govorimo dečkima da mogu sve što i djevojke? Odrasli smo sa stereotipima da je sve muško poželjno i dobro, a sve žensko banalno i priglupo. Svaki hobi, interes, karakteristika, odjevni predmet, pjesma, film, radno mjesto - to su trivijalne stvari ako su tipično ˝ženske˝. Ono što muškarci vole i rade je genijalno. Moda? Banalno. Sport? Od ogromne važnosti za cijelu naciju. Već polako postaje groteskno. Tako i ta priča da žene trebaju uzeti stvari u svoje ruke i postati više kao muškarci na poslu počiva na ideji da su muške vrijednosti na poslu jedine koje su poželjne. Tzv. ženski stil liderstva - koji uključuje timski rad, kompromis, orijentiranost na zajednicu i komunikaciju - u tom je slučaju bezvrijedan.

I ono što možda najviše iritira: ta nam se priča prodaje pod feminizam. Ne trebaju žene mijenjati način na koji pišu mailove. Trebamo mijenjati uvriježene stereotipe o tome da su muškarci "prirodno profesionalni", a žene nisu. Feminizam nije usvajanje patrijarhalnih pravila i igranje po njima kako bi nas poštovali, nego borba protiv pogrešnih pretpostavki o ženama kao bićima kojima je "prirodno biti kod kuće, brinuti se za djecu i kuću pa zato valjda ne znaju napisati mail". Ne želim se nasloniti na priču o tome da me osnažuje prilagođavanje patrijarhatu i prihvaćanje muške igre. Jednako smo vrijedne i sposobne kao i muškarci. Pristojnost u mailovima ne bi smjela biti problem u našoj karijeri. Isto tako, prebacivanje krivnje na individualni trud ignorantski je potez. Ne živimo u vakuumu, nego u društvu koje nas sve oblikuje. I naš je uspjeh onda odraz društva i društvenih vrijednosti. A u tom društvu sve tradicionalne ˝muške osobine˝ vrednije su od ženskih. Vrijeme je da se to promijeni.

Ne propustite novi broj magazina Gloria Glam!