Sigurno ste i sami to u jednom trenutku rekli ili ste barem svjedočili tome da netko u društvu odjednom kaže: "Trebamo napravit' bend", i svi se slože, podijele se već uloge i instrumenti, zamišlja se kako će to izgledati kad izađu na pozornicu pred ljude... Sve do idućeg jutra, kad se san raspline i nikad ne bude ništa. Takvo nešto nije se dogodilo četvorici Šibenčana. Na studiju u Zagrebu družili su se u domu Cvjetno naselje, koje danas stoji kao početna pozicija benda BluVinil. Momci su nominirani za neovisnu glazbenu nagradu Rock&Off u kategoriji najboljeg novog izvođača, a njihov album prvijenac, "Apaši", našao se na svim relevantnim listama najboljih u prošloj godini. U početku ih je bilo pet, danas su ostala njih četvorica - Matej Nakić, autor pjesama i pjevač, gitarist Luka Načinović, baist Bruno Jakelić te bubnjar Ante Lovrić.
Ako volite retro zvuk rocka, suptlni dalmatinski šarm i otkrivanje novih horizonata, BluVinil je bend za vas. A mi smo pričali s frontmenom Matejem Nakićem.
Reakcije na vaš prvi album su jako dobre, a to potvrđuju i nominacije za nezavisnu novinarsku nagradu Rock&Off. Jeste li to očekivali, je li vas iznenadilo?
- Naravno da smo ostali iznenađeni, puno se lijepih stvari dogodilo otkako smo izbacili prvi album i sve je ovo za nas još uvijek nevjerojatno. Ja sam osobno ostao zatečen ovim nominacijama za nagrade, ali i reakcijama kritike općenito. Valjda su mi samokritika i sumnja u vlastiti rad – dvije moje najbolje prijateljice, toliko poljuljale autorsko samopouzdanje da više ni sam nisam znao vrijedi li uopće ta glazba.
Kada predugo radimo na jednoj stvari previše se zadubimo i ponekad zastranimo, gubeći objektivnost (ako smo je ikada i imali), pa nam je pozitivna povratna informacija od strane publike i kritike došla kao šaka u oko – pružajući samopouzdanje i motivaciju za daljnji rad.
Imali ste svojevrsnu nesreću da ste album objavili baš u 2020. godini. Jeste li ipak uspjeli odraditi neke svirke? Kakav je doživljaj biti pred publikom?
- Da, nije baš zgodno izbaciti prvi album u jeku apokalipse. Ali evo, živi se i dalje, ne može svijet stati. Da smo čekali neko bolje vrijeme, tko zna – možda bismo dotle i posijedili. Ja uvijek kažem da treba gledati na pozitivnu stranu priče – usred pandemije smo uspjeli odsvirati čak dva koncerta, jedan u KCM-u i drugi u Boogaloou. To nam je bilo vrijedno iskustvo jer smo prvi put uživo testirali čitav album i skužili koja se energija zapravo krije iza koje pjesme.
Poznata je već priča da je bend nastao u studentskom domu. Vjerujem da je ta rečenica: "Ajmo napravit bend!" prilično česta u studentskim krugovima. Kako ste vi tu ideju pretvorili u stvarnost?
- Koliko god to zvučalo izlizano i pomalo ljigavo – vjerovali smo u sebe i ustrajali. Izgleda da su motivacijske poruke na PET ambalažama stvarno govorile istinu.
Kako se bavljenje glazbom na ovoj razini razlikuje od onoga što ste zamišljali prije?
- Kad smo bili mlađi zamišljali smo kako će sve pasti s neba i kako će svatko dobiti ono što zaslužuje. S obzirom na to da smo još veoma zeleni i naivni, i dalje tako razmišljamo. Ipak, kako vrijeme odmiče, ritam rada sve je zahtjevniji. Stalno neka snimanja, fotkanja, probe - praktički živimo u studiju. No, što smo tražili to smo i dobili. Kako kažu moji Šibenčani: 'bolje i to nego sidit kući'.
Jeste li napravili neke promjene u životu zbog glazbe? Kako je usklađivati svakodnevne obveze s glazbenom karijerom?
- Naravno da je zahtjevno, ali ne valja kukati. Sve se to može uz želju, volju i dobru organizaciju.
Većina članova benda je iz Šibenika, no živite i radite (studirate) u Zagrebu. Što vam najviše nedostaje iz Dalmacije?
- Iz Dalmacije nam najviše nedostaju žuganje, animozitet i podcjenjivanje. Ovdje većina ljudi stalno odgovara s "može", i "da". Većina ljudi je dobronamjerna i puna podrške, uglavnom je svima sve super i svi smo si super. Dakle radi se o pozitivnoj motivaciji. U Šibeniku to baš ne ide tako. Tamo narod živi od negativne motivacije. 'Neš ti njih', 'Ma šta će oni', i 'Nek se pokopaju' pružaju savršen motivacijski naboj za stvaralaštvo bilo kakve vrste.
Koketirate s retro zvukom, koji je u posljednje vrijeme popularan na domaćoj i regionalnoj sceni. Uspoređivali su vas (i vi sami) s Indexima, Svemirkom... Koji su vam još neki uzori, ili omiljeni regionalni izvođači koji su utjecali na vaš zvuk?
- Indeksi i Svemirko u istoj rečenici – the most ambitious crossover event in history. Što se tiče izvođača s ovog govornog područja koji su mi u zadnje vrijeme okupirali pažnju mogu navesti Pipse. Nekako se njima uvijek vraćam.
Kako ste osmislili vizualni identitet benda? Je li vam tko pomogao u odabiru outfita za snimanje spotova i za nastupe, odnosno razlikuje li se to od onoga što inače nosite u svakodnevnom životu?
- Na našem vizualnom identitetu radilo je više ljudi. Naš omiljeni redatelj Tomislav Dugandžić, fotografkinja i stilistica Sanja Lydia Kulušić te naš grafički dizajner Ante Štampalija. Na drugo pitanje odgovor je ne – na poslu se nažalost ne pojavljujem u Gucci trenirci iz 70-ih i sa zlatnom lajnom oko vrata kao kakav krimos.
Psiholog ste po struci. Kako vi održavate mentalno zdravlje i brinete se za njega, pogotovo sad u vremenu pandemije? Imate li kakav savjet za druge?
- Da, ovih nam dana nije baš lako održavati 'mentalnu higijenu' na nekom zadovoljavajućem nivou. Sve one aktivnosti koje doprinose održavanju našeg mentalnog zdravlja i koje nam se inače čine tako običnima, ni po čemu posebnima (npr. otići na piće/u teretanu/na utakmicu, itd.) sada se doimaju kao znanstvena fantastika. Teško je imati planove i postavljati ciljeve za budućnost kada se ista doima nesigurnom. Budućnost je nešto što trenutno ne možemo kontrolirati – a osjećaj gubitka kontrole je čovjeku vrlo mrzak. U ovakvim okolnostima se naprosto ne može biti 'normalan'. Jedino što možemo je biti 'novonormalni' i čekati da sve ovo što prije prođe. Prošla godina nam je donijela puno novih pravila ponašanja, iz temelja mijenjajući dosadašnje norme i prakse. Kako ispravno reagirati na sve ovo – to je prava zagonetka. Da citiram Bregu koji se u pjesmi 'Tramvaj kreće' pita: 'Kako biti heroj u ova šugava vremena?' Kako?
Vi se i kao znanstvenik bavite pandemijom koronavirusa i njezinim utjecajem na naš život. O čemu se radi?
- Istražujem koji nam psihološki mehanizmi mogu pomoći u sveopćoj prilagodbi na rad u ovim nemilim uvjetima. Među ostalim, pokazalo se da uvođenje strukture u rad od kuće i odvajanje privatnog od poslovnog uvelike doprinose kvaliteti života u doba pandemije. S druge strane, taktike poput 'bijega' u posao i zatrpavanja radnim zadacima, kao što možete zamisliti – odmažu.
Kad krenu koncerti, čijem se nastupu najviše veselite?
- Idućem nastupu Buč Kesidija u Zagrebu.
Što trenutno slušate/čitate/gledate?
- Oliver Dragojević MEGA MIX HIT PJESAMA 100 Minuta / seminarske radove studenata / navečer ću pogledati novu epizodu 'What's up America', Goran Milić se vratio jači nego ikad – tople preporuke čitateljicama.
Kakvi su vam planovi za BluVinil u 2021.?
Svirati gdje god možemo i što više možemo, a u međuvremenu snimiti drugi album i polako ga najavljivati novim singlovima i spotovima. Novi materijal je spreman i polako ga uvježbavamo. Očekujte svašta od nas.
