Ivana Roščić naša je etablirana glumica - kazališno stacionirana u GDK Gavella u Zagrebu s intrigantnim opusom iza sebe, kako filmskim tako i teatarskim. Epitet koji ju dodatno krasi je - ikona, ikona stila! Putovanja su bila sinonim njezinih godišnjih odmora, do nedavno. U ovomu se intervjuu prisjetila zanimljivih trenutaka koje se raduje ponoviti.
Definicija putovanja za mene je....
- Sloboda.
Putovanja mi nedostaju zbog... i kada mi nedostaju?
- Uvijek mi nedostaju, osobito posljednjih godinu dana. Mislim, nitko mi ne brani putovati i sada za vrijeme epidemije, ali nekako sam inertna za sve te silne PCR-ove, novo normalno... Međutim, sad već "gorim" i na ljeto planiramo na neko putovanje pa kakvi god uvjeti bili..
Koje je to putovanje koje vas je "obilježilo" i zašto?
- Svako me obilježilo. Možda bih ipak izdvojila putovanje kočijom kroz Albaniju prije 12 godina.Ta luda avantura je promijenila i riješila moje osobne strahove. Našla sam se u zaista nekim nepredvidivim i opasnim situacijama, tada me pratila luda sreća i osobna ludost.
Postoji li anegdota koje se rado prisjećate kada govorite o svojim putovanjima?
- Mnogo ih je. Jedna od najgorih je svakako ona kad sam netom prije povrataka iz New Yorka izgubila putovnicu. Taksi čeka ispred zgrade, a ja prekopavam stvari, mokra, znojna, u suzama i sa sto scenarija koji mi prolaze kroz glavu. Na kraju sam se sjetila da sam pakirajući se i bacajući nepotrebne stvari možda bacila i putovnicu u smeće - tako je i bilo.
Putovanje je književna tema par excellence kao što je i filmska i glazbena. Koji su filmovi i knjige oblikovali vaše slike i ideje o putovanjima?
- Za mene su to neodvojive esencije. Ovisno o tome što sam gledala, što sam čitala, slušala - kako se vrlo lako isključim iz svega, lako utonem u ono što gledam ili čitam, doslovno sam tamo gdje su i ti likovi. Živim s njima, putujem s njima, jedem s njima, spavam s njima...
Što najčešće slušate kada putujete, a što nosite sa sobom za čitanje?
- Slušam ono što imam na iPhoneu, a ako mi paše tišina ili samo zvukovi oko mene, onda slušam to. Obavezno nosim knjigu i po potrebi Lonely planet ako sam na nekom udaljenijem putovanju.
Koje destinacije vam nedostaju, a na koje tek želite poći?
- Mnogo toga se nalazi na listi prioriteta, ne znam gdje bih prije: Južna Amerika, Japan, Novi Zeland?
Kada se vratimo s putovanja, uglavnom vidimo ono što prije nismo vidjeli u svom "domu" - što je to zadnje čega se sjećate da ste uočili?
- Povratak u dom je za mene ritual. Taj osjećaj kad zakoračim u njega, neopisiv je. Bacim se na kauč i osjetim toplinu, radost i sreću, da sam negdje bila i da sam se vratila. Vjerujem da je dom tamo gdje je srce, ako smo svi zajedno na nekom putovanju onda mi je tamo dom.
Koja vas je kultura posebice impresionirala?
- Ne mogu izdvojiti samo jednu, jednostavno sam zaljubljena u svijet, u svu njegovu šarolikost, različitosti i ljepote.
Putovanje potiče maštu, ali i mijenja nas, onakve kakvi smo mislili da jesmo – gotovo da je glumačka avantura?
- Potiče maštu, otvara nove unutarnje i vanjske svjetove, promjene. Obožavam kad me posao odvede van Zagreba, na teren, koliko god mi je to stresno organizirati (zbog djece). Još više obožavam kad je to van granica.
Što je od kozmetike neizbježno u vašoj putnoj kozmetičkoj torbici?
- Krema za sunce s visokim faktorom Biologique Recherche SPV 50, dobra krema, crveni ruž, Uriage termalna voda za lice, krema za ruke i dezinficijens.
Odjeća koja je must have, neovisno u koju zonu putujete?
- Zaista ovisi o klimi, vlažnosti neke zone, malaričnost područja.. Nije isto pakirate li se za Pariz ili Isfahan. Ako pričamo o egzotičnijim putovanjima, nastojim se spakirati vrlo praktično. Uvijek uzmem košulju dugih rukava, majicu na pruge, hlače, jednu haljinu, maramu i šešir.
Omiljena stvar ili stvarčica koju ste donijeli s putovanja?
- Mnogo ih je. Volim dva tepiha iz Irana, nargilu iz Sirije, raznorazno posuđe iz Libanona, da ne nabrajam dalje. Volim kupovati autentične stvari iz zemlje u kojoj sam. Često znam unaprijed što želim od tamo gdje idem ,tako da se bez toga ne vraćam. Nekad bi se potraga pretvorila baš u pustolovinu. Jednom kad donesem te materijalne uspomene - radujem ih se vidjeti u svom domu. Sam pogled na njih me vrati na to mjesto. Sad za vrijeme korone, kad mi putovanja kronično nedostaju, lijep su mi podsjetnik.
