Jedna od naših najcjenjenijih filozofkinja, feministkinja, koja se za ženska prava bori već pola stoljeća - to je Nadežda Čačinovič, ali i puno više. Sociologinja, komparatistica, znanstvenica, aktivistkinja, odnedavno i političarka, aktivna u sada trećoj političkoj opciji u zemlji, Novoj ljevici u sklopu platforme Možemo. Čačinovič je već desetljećima predvodnica feminizma u nas, međunarodno je cijenjena, a za nas je odgovorila na pitanja o feminizmu, važnosti 8. marta i budućnosti.
Tko ili što vas je potaknulo da se bavite feminističkim aktivizmom?
- Nekako je normalno proizašlo iz feminističkih stavova kada sam naišla na aktivistice sredinom sedamdesetih : iako sam i nakon toga u mnogome ostala u teoriji.
Što za vas osobno znači 8. mart?
- Obiteljsku tradiciju: moj otac, predratni komunist svojoj je ženi i kćerima nastojao prirediti nešto posebno: nije baš propovijedao o tome da je jedino radnički pokret doveo do prave emancipacije ali implicitno.
Što po vama obilježava suvremenu feminističku borbu?
- Raznovrsnost oblika borbe, ponekad čak i nepriznatih odnosno bez oglašavanja pripadnosti feminizmu.
Koji su feministički glasovi danas, recimo to tako, regresivni? A koji progresivni?
- Rekla bih da vlada velika zbrka i dosta dogmatičnosti: nametanja jedino pravog načina razmišljanja oko pitanja identiteta.
Koje su glavne tendencije u teorijskom feminizmu danas? Što vam se čini?
- Ne znam da li imam pravi pregled: pretpostavljam da postoji razmjerno očiti marksistički utemeljeni smjer, pa neke varijante psihoanalize, pa varijante o ženskim ljudskim pravima…
Koje su to teme unutar feminizma i unutar feminističkih udruga i skupina koje su još uvijek tabu i na kojima se treba raditi?
- Mislim da ne bi trebalo ostajati "unutar" ni feminističke teorije, ni feminističkih udruga. Borba za promjene treba saveznike, a u mišljenju ne može biti ograda.
Kako doživljavate javnu percepciju feminizma; s jedne strane još uvijek je prezren i marginaliziran, a s druge je postao populariziran na globalnoj razini i prošao kroz neku vrstu celebritizacije?
- U pola stoljeća svojega iskustva vidjela sam već svakakve stvari, ali nepobitna je činjenica da su se stvari pomakle u dobrom smjeru, toliko da se time već može postati "celebrity" - to je valjda neke vrsta simptoma.
Zbog čega regionalni Me Too pokret nije zaživio ili mu još treba zamaha?
- Stvar je u tome da je on uveden mimo mnogih dugogodišnjih aktivističkih napora, izvana i odozgo pa treba neko vrijeme usklađivanja. Da ne govorimo o unutrašnjim proturječnostima: još nedavno smo kod nas imali posla sa silovanjima u ratnom kontekstu gdje su mnoge žrtve nasilja nažalost smatrale da su zauvijek osramoćene i da su čast trebale sačuvati smrću… Žrtve seksualnog napastovanja također moraju naučiti kako se nositi s javnim nastupanjem protiv zlostavljača i kako da izađu iz uloge žrtve.
Koji su po vama glavni postulati feminizma danas, u odnosu na prije?
- Uvijek isto: ne treba pristati na neravnopravnost i nepravdu.
S kojim problemima će se buduće generacije morati nositi u kontekstu feminističkog aktivizma?
- Uvijek dođu vremena zastoja: ali borba se nastavlja.
