Stuart Heritage iz britanskog Guardiana nedavno se zapitao koliko nam je zapravo teško povjerovati ulogama siromaha – koje igraju glumci "top modeli" poput Jamieja Dornana ili Kate Winslet. Oslanjao se prvenstveno na film "Belfast" u kojemu je Dornan igrao oca koji pokušava spasiti svoju obitelj (financijski, između ostalog) u specifičnom ekonomsko-političkom kontekstu koji je bio iznimno nepovoljan za klasno deprivilegirane ljude. Film, ako niste, svakako pogledajte. Naime, Branaghov najnoviji film poluautobiografska je drama inspirirana autorovim odrastanjem u Belfastu tijekom politički i vojno turbulentnih šezdesetih godina prošloga stoljeća u Sjevernoj Irskoj. Film se nameće kao jedan od sigurnih kandidata za Oscare ove godine.
Naime, podtekst tog pitanja čudno je obojan upravo elitističkom idejom ljepote koja je namijenjena onima ekonomsko i socijalno privilegiranima. Ta ljepota koja je nedostižna odnosno ona s kojom se uspoređujemo, koja je stekla vrijednost kojoj se teži, ovomu je kritičaru upitna. Tekst kolege iz Guardiana upravo je (nesvjesno) podrazumijevao da sirotinja ne može biti kataloški lijepa. Srećom, većina pravih svjetskih top modela ga "sretno" opovrgava.
Sam Dornan od početka je svoje karijere tretiran kao seks objekt, a posebno se ta slika petrificirala nakon mega uspješna tri filmska nastavka "Pedeset nijansi sive". Ovaj glumac nema društvene mreže i dugi niz godina nakon spomenutog uspjeha govorio je da želi transformativnu ulogu koja će promijeniti recepciju njegove glume. Htio je ulogu koja će ga učiniti "ozbiljnim" glumcem. U javnosti kada komunicira – stječemo dojam: Dornan je skroman, pošten i visoko intelektualan. Redovito ističe i da je ateist. Kao i svaki velikan svoga polja djelovanja, samopouzdanje je stjecao i propitivao, a jednom je prilikom izjavio:"Mislim da je moja lekcija jasna, valja naučiti podržati samog sebe nakon što dobijete bilo kakav posao. Prečesto sam dobivao poslove, a onda bih sumnjao zašto sam uopće tamo."
Stečeni medijski identitet seks simbola nešto je čega se ne može lako riješiti: "Mislim da sam odradio dva snimanja u donjem rublju. Oba su slučajno bila za Calvina Kleina. Ali prikačeni identitet - 'model donjeg rublja' – nešto je čega se ne mogu riješiti.” Kao konzument popularne kulture, Dornan je precizan i dosljedan, i za današnje standarde konzumacije show – kulturnih sadržaja pomalo "konzervativan".U intervjuu za Radio Times, istaknuo je da su gledatelji ovih dana "razmaženi izborom" i da je uvijek lako brzo odustati od nove serije i prijeći na sljedeću. "Što mislim da je pomalo opasno", rekao je, napominjući da se vrijednost određenog kulturnog proizvoda ne mora nužno vidjeti kroz prvu epizodu.
Nije ciničan u vezi romantičnih komedija (kako bi i mogao biti nakon projekta koji ga je učinio glavnom figurom požude u mainstream medijima?) te ističe da je ponosni obožavatelj filmova kao što su "Zgodna žena", dok mu je ključan film tog žanra "Kad je Harry sreo Sally” – jedna od najgledanijih romantičnih komedija svih vremena.
Ne voli audicije, svaki put laže da ide u teretanu kada mu se to naloži (navodno, ima "sreće" s izgledom, a i kako kaže "tijelo je zapamtilo da se kao mladić bavio sportom"). Voli glumiti likove koji su slomljeni i ranjivi. Takve uloge stavlja u viši red vrijednosti u odnosu na nešto drugačije (manje dramatično) koncipirane uloge. Iako ne osjeća da je takav po prirodi, uvjeren je da se ljudi lakše identificiraju s likovima takvog kalibra jer u njima postoji nešto za što se stvarno možemo uhvatiti, jer kako kaže "svatko od nas nosi određeni mrak u sebi."Iako je teško povjerovati: ne uživa pretjerano u fotografiranju, ne voli kada ga opisuju kao "slatkog", jasno – ne doživljava se kao seks simbol, i pazite sada – ne sviđa mu se kako izgleda. Možemo mu ne vjerovati, stvarno – možemo!
