GG FRAJER: J.R. AUGUST

Najveća kantautorska zvijezda: ‘Ovako nešto može raditi samo osoba koja je luda za glazbom‘

16. travanj 2020.
FOTOGRAFIJE: Tomislav Krišto/Cropix; Anita Nađ
Ines Madunić
Ines Madunić

Ako za Nikolu Vranića niste čuli dosad, onda je krajnje vrijeme: lani je osvojio hrvatsku glazbenu scenu na kojoj je već osam godina, pa nam je priznao i da nije nimalo čudno što ljudi jednostavno - odustanu. 

Posve neočekivano, jedan je kantautor iz mjestašca kraj Zaboka prošle godine apsolutno dominirao hrvatskom glazbenom scenom. Većina nije dotad čula za Nikolu Vranića, odnosno J.R. Augusta, ali kad je Croatia Records objavila njegov LP prvijenac, "Dangerous Waters", počeli su se redati prvo šokirani statusi o tome kako je to "svjetsko, a naše", a zatim i nagrade (3x Rock&Off), nominacije (5x Porin) te titula najboljeg domaćeg albuma 2019.  po izboru glazbenih novinara i kritičara. 

Nikola je svirati počeo još u osnovnoj, kad je pohađao i glazbenu školu, bio je član nekoliko bendova, a prije osam godina počeo je objavljivati solo singlove i EP-e kao J.R. August. Osim što je neočekivano što je jedan domaći album na engleskom jeziku postao toliko slušan i popularan, radi se o glazbi koja nije pisana tako da uđe u mainstream. Njegove su pjesme pomalo duhovne, nastupa s bendom i velikim gospel zborom, a jedna od pjesama na albumu traje čak devet minuta. Ali, sve to govori samo u prilog tezi da kvalitetna glazba uvijek nađe svoju publiku. S Nikolom smo pričali o njegovoj glazbi, ljubavi prema prirodi, inspiraciji i glazbenoj industriji, a otkrio nam je i čemu se najviše veseli kad ova kriza završi te kako ju uopće on podnosi. 

Prošle si godine doživio velik uspjeh, tvoj album prvijenac dobio je brojne nagrade, nominiran si za Porina... Jesi li to očekivao i kako se nosiš s time?

Nisam to očekivao samo zato što je album na engleskom jeziku. Jako me iznenadila sva ta pozornost koju je album dobio i stvarno mi je drago da se dobro prodaje i da je dobio sve te nagrade i, najvažnije od svega, da ga ljudi vole slušati. Također, moram se zahvaliti svim radijskim urednicima koji ga u zadnje vrijeme sve više vrte. To mi izrazito puno znači! 

Što se tiče nošenja s tim svim… Ne treba se tu nositi gotovo ni s čim. Oduvijek sam htio stvarati svoje autorske albume i izvoditi svoju autorsku glazbu uživo pred publikom, a uz sve to imati i veliki orkestar oko sebe dok to radim. Sve to mi se ispunilo i jako sam sretan što sam okružen fenomenalnim pojedincima koji daju sve od sebe kako bi glazba koju stvaram dobila pažnju. S vremena na vrijeme se uvijek nađe neki bedak, najčešće na internetu, koji mi želi pokvariti raspoloženje ili ismijava moj rad. To me ponekad nasmije, a ponekad ražalosti. Jednostavno ne razumijem ljude koji ulažu vrijeme kako bi nekoga omalovažavali ili uništili nešto umjesto da to isto vrijeme ulože da nešto stvore ili nekome pomognu.

Tvoj uspjeh potaknuo je raspravu na glazbenoj sceni o domaćim izvođačima koji pjevaju na engleskom jeziku. Ti si se uspio probiti, ali mnogi su upravo zbog toga zakinuti i ne dobiju dovoljno medijske pažnje. Što misliš o tome? Misliš li da će se stvari sad pomalo mijenjati?

Iskreno, mislim da je tu više stvar u lijenosti i nekonzistentnosti nego u bilo čemu drugom. Većina ljudi probaju pa ako ne ide – odustanu. Ili ako ide, onda s ulijene. Ovo je posao kao i svaki drugi, moraš raditi da bi vidio pomak, i naravno, sve se razvija jako polako. Pod imenom J.R. August radim već osmu godinu i tek sad me ljudi više zamjećuju, slušaju, kupuju albume, dolaze na koncerte. Do prošle godine sam sve radio apsolutno sam, od pisanja pjesama do dogovaranja koncerata, od plaćanja studija do snimanja spotova s prijateljima. Jasno mi je zašto ljudi odustaju, ovako nešto ludo može raditi samo osoba koja je luda za tim, i to je sva mudrost! Možemo filozofirati o hrvatskom i engleskom, ali mislim da je to manje bitno.

Mislim da je najbitnije da oni koji se odlučuju baviti muzikom odluče na koji način će to raditi. Hoće li to biti čisto zbog užitka stvaranja muzike i druženja s prijateljima istomišljenicima ili će to biti do krvi, do kosti, pod svaku cijenu, do kraja života, jer to osjećaju u srcu. Ja spadam i u prvu, ali i u drugu kategoriju. Mene muzika i njeno stvaranje i izvođenje diže iz mrtvih, to je moja svrha, a zbog toga se moram jako potruditi da generiram čim više novca kako bih ga onda mogao vratiti ponovno u muziku i svako toliko prelaziti s jednog nivoa na drugi što se kvalitete tiče.

Za sebe si rekao da si introvert. Kako je to utjecalo na tvoju glazbu?

Mislim da introverti više razmišljaju o svojoj nutrini, o svojim emocijama i češće razgovaraju sami sa sobom nego ekstroverti. Također, introverti više analiziraju i sebe i druge i događaje, ja mislim. To je jako dobro kad je u pitanju pisanje pjesama jer je to proces koji se temelji na opažanju stvari koje mnogima prođu ispod radara. Npr. meni se često dogodi da netko u stvarnosti ili na filmu izjavi nešto što mi se učini zanimljivim. Ja to odmah zapišem, zabilježim, a onda, tu istu sekundu ili za pet godina, to može postati naslov ili tema pjesme ili samo jedan od stihova. 

Kakav je utjecaj to imalo na tvoju karijeru? Svijet je uglavnom stvoren prema ekstrovertima...

Brzo sam se prilagodio, jer sam morao. Ja sam priučeni ekstrovert. Volim biti u centru pozornosti, ali samo na pozornici i kad je riječ o mom radu. Kad je riječ o svemu ostalom, volim biti sam, sa svojim mislima i idejama. 

U jednom si intervjuu spomenuo kako je J.R. August izmišljen lik. "Ulaziš" li u taj lik kad izlaziš na pozornicu, je li to tvoj ekstrovertirani alter ego?

Nekako sve manje, iako se još uvijek osjećam malo drugačije sa šeširom i s Ray Bankama za klavirom.

Kako podnosiš ovu karantenu? Inspirira li te za pisanje pjesama?

Upravo zbog svega o čemu sam gore govorio, meni ovo razdoblje trenutno odgovara. Dobro sam se odmorio, jer sam jako puno radio i bio pod većim stresom nego obično u zadnjih godinu dana. Tako da sada uživam u nekim stvarima za koje nisam imao vremena od puberteta. Jako puno sam opet za klavirom, a nabavio sam i akustičnu gitaru koja mi postaje dobar prijatelj.

Ne mogu reći da sam više ili manje inspiriran za pisanje pjesama, nekako mi se čini da sam već nekoliko godina u konstantnom stanju koje bih mogao opisati kao 'radno čekanje'. Više me nije strah da više neću napisati niti jednu pjesmu kao što je to bio slučaj u prošlosti. Sad znam da je sve pitanje rada i čekanja. Ponekad nekoliko dobrih pjesama u par dana, a ponekad mjesecima ne možeš sastaviti jednu poštenu.

Tko je najviše utjecao na tebe u umjetničkom smislu?

Sveukupno gledajući, to bi morao biti Mozart. Od dana kad sam prvi put čuo njegovu glazbu, vjerojatno sa šest godina, u prvom razredu osnovne muzičke škole, zaljubio sam se u njegovu muziku i konstantno ga slušam. Prošle godine bio sam po prvi put u Salzburgu i razlog odlaska bio je upravo Mozart. Uživao sam u svakoj sekundi.

Tvoja povezanost s prirodom jasna je u tvojoj glazbi. Što je za tebe priroda, odnosno što ti predstavlja u životu?

Priroda za mene predstavlja nešto po čemu se ravnam, nešto s čim se uspoređujem. Ponizan sam pred prirodom i divim joj se u isto vrijeme. Obožavam boraviti u prirodi, a pogotovo na rijekama Gorskog kotara. 

Važna ti je zbog toga i ekologija, puno se pričalo o toj temi u posljednjih godinu-dvije. Kako doživljavaš klimatske promjene i stav društva prema tome?

Da. Klimatske promjene uzrokovane utjecajem čovjeka na prirodu više nisu nešto što bilo tko može negirati. Iz godine u godinu čitamo kako se broj životinjskih i biljnih vrsta smanjuje u svijetu, a to možemo vidjeti i u našem vrtu. Ukoliko se kolektivno ne ujedinimo, na razini kugle zemaljske, i ne započnemo s promjenama u ponašanju neće biti dobro. 

Pričao si već o svojoj depresiji, odnosno jednom vremenu kad se nisi osjećao dobro psihički. Misliš li da se o tome premalo priča u javnosti, općenito o mentalnom zdravlju?

Da. Definitivno se više priča o tome nego prije samo nekoliko godina, ali to još uvijek ne znači da su psihičke bolesti u državi u istom rangu kao i one fizičke. Ljudi se još uvijek boje pričati o tome kako se osjećaju unutra kako ne bi bili ismijavani od strane društva. 

Postoji li neka knjiga koja je posebno utjecala na tebe?

Ima ih puno, a one koje mi prve padaju na pamet su "Stepski vuk", "Doživljaji Huckleberryja Finna", "Lovac u žitu"…

Što u posljednje vrijeme čitaš? 

Ništa. Nisam čitao uopće zadnje dvije godine. Baš tad negdje sam sve knjige koje sam imao doma poklonio prijateljima i zabočkoj knjižnici. Svi koji me znaju, znaju da mislim da je knjiga najbolji poklon za rođendan, pa sam zbog toga dobio puno knjiga u zadnje dvije godine, ali jednostavno nisam osjetio potrebu za čitanjem. Prije sam jako puno čitao.

image
FOTOGRAFIJA: Anita Nađ

Radiš i kao nastavnik engleskog jezika u osnovnoj školi. Kako je raditi s djecom?

Super. Svaki posao imam prednosti i mane, a meni se sviđa što je posao učitelja dinamičan i kreativan. A djeca su djeca, smiješna i kul.

Jesi li inače optimist ili pesimist? 

Optimist, fala bogu.

Čemu se najviše veseliš kad završi ova kriza?

Što ću zasvirati sa svojom bandom i što ću moći u Gorski kotar na mušičarenje!