Jučer je jedna gospođa na društvenim mrežama izrazila svoje zgražanje voditeljicom Doris Pinčić u mozaičnoj emisiji Dobro jutro, Hrvatska. Da, opet. Komentatorica je bila naprosto zgrožena prizorom traperica i kose u repu na ekranu pa je morala reagirati. Nije mogla podnijeti tu casual odjevnu kombinaciju - crne hlače, bijela vestica, marama oko vrata i kosa svezana u rep. Navodno izgleda "zapušteno". Danas je zato Doris došla u crvenom odijelu s raspuštenom kosom. Sve to vrijeme, Mirka Fodora nitko nije komentirao, dok se Doris Pinčić s ovakvim komentarima suočava praktički svaki tjedan, baš kao i druge voditeljice. Ne valjaju traperice, ne valja prekratka suknja, ne valja ni kad je predugačka jer je previše ozbiljna i "ne ističe atribute"; ne valja dekolte jer je to neukusno, ne valja ni potpuno zatvorena jer to nije lijepo... Ukratko, nikad zadovoljni.
Nije nikad dovoljno biti pametna i sposobna, nego moraš biti i lijepa, odjevena baš onako kako je netko drugi zamislio da je prihvatljivo, inače riskiraš da te proglase ovakvom ili onakvom. Postoji cijeli niz nepisanih pravila koje moraš poštovati kako bi bila "prava žena". Sve smo mi toga itekako svjesne, možda mislimo kako se ne želimo pokoriti tim normama, ali kad dođe do nekog važnog trenutka - kao što je, npr. razgovor za posao, svaka će od nas uložiti dodatan trud da se odjene i da izgleda onako kako bi trebalo. Jer znamo da naš CV i sposobnost obavljanja posla nisu dovoljni - moramo i izgledati na određen način, inače bi se moglo dogoditi da izaberu nekog muškarca za posao umjesto nas, unatoč kvalifikacijama.
Studija sociologa Jaclyn S. Wong i Andrewa M. Pennera iz 2016., pokazala je kako žene koje se šminkaju i sređuju za posao zarađuju 20 posto više od onih koje to ne rade, dok druga studija znanstvenica Leah D. Sheppard i Stefanie K. Johnson iz 2019. pokazuje kako se previše sređene žene - one koje nose atraktivnu odjeću i puno šminke na posao - promatra kao one kojima ne treba vjerovati. Granica je tanka i vrlo ju je lako prijeći. Evo, dovoljno je da vam je kosa svezana u rep pa da vas prozovu da se ne brinete dovoljno za svoj izgled. Dovoljno je da ste žena koja je najbolja u generaciji da vas pitaju kako zapravo izgledate, da vidimo jeste li zaista dovoljno dobri da budete proglašeni najboljom - jer to zahtijeva "paket" ljepote i pameti.
Možda se nekome čini kao da je ovo banalan primjer seksizma, vjerojatno će se naći netko tko će pomisliti kako "postoje veći problemi na svijetu", i to je istina. No, radi se o negativnim stereotipima koji onda povlače i druge stvari za sobom. Ovakvi primjeri pokazuju kakav je stav prema ženama u društvu, kako nas se percipira, a taj stav je da smo drugotne, kako je jedan biskup rekao prije nekoliko godina, također ne vidjevši ništa loše ili negativno u tome. Stav je da žene nikad nisu i nikad neće biti dovoljno dobre kao muškarci te da je naša jedina uloga sjediti kod kuće, rađati i brinuti se za djecu i kuću, a o našem će životu odlučivati muškarci. Pokazuje da se žene ne poštuje zbog njihovog intelekta i sposobnosti, nego isključivo kao objekte kojima drugi upravljaju. Zato se u javnosti priča o zabrani pobačaja, zato se predlaže da se žene savjetuju s obitelji prije nego što to naprave, zato muškarci misle da je u redu udariti ženu ako je "neposlušna", zato ih ubijaju ako ih ostave. Jer se takav stav njeguje u društvu i tako odgajamo svoju djecu. Dječake da su bolji i jači, djevojčice da su slabije i da trebaju biti lijepe i trpjeti dečke koji ih tuku.
Posebno zabrinjava činjenica da su upravo žene te koje će često osuditi druge žene. Nebrojeno puta u komentarima ispod članaka o silovanju ili ubojstvu žene nađu se dežurne moralne vertikale kojima nije jasno zašto je žena bila u minici u noćnom klubu i pričala s muškarcima ili ne razumiju zašto nije ostavila nasilnika i slično. Sjećam se jednog od najgorih komentara koji sam ikada vidjela, a koji se pretvorio u cijeli skandal. Kad je prije nekoliko godina u SAD-u preminula Nora Šitum, djevojčica koja je otišla tamo na liječenje koje su platili građani dobrovoljnim donacijama, njezini su roditelji fotografirani na zagrebačkom aerodromu. Nekima je - isključivo ženama - zasmetao crveni kaput majke koja je upravo izgubila svoju kćer na drugom kraju svijeta i odlučile su se zapitati je li njezina tuga iskrena ili samo "pozira". Druge su se pridružile i zaključile kako se radi o ženi niskog morala i psihopatske osobnosti, ženi koja ne tuguje za svojim djetetom jer na sebi ima - crveni kaput.
"Postoji posebno mjesto u paklu za žene koje ne podržavaju žene", citira se često američku političarku Madeleine Albright. Nije stvar u tome da se žene treba podržavati slijepo, bez kritičkog promišljanja. No, bilo bi dobro, ne samo za nas nekoliko žena, nego za sve žene i muškarce, za cjelokupno društvo, da su kriteriji uravnoteženi. Da se moralnost žene i njezina vrijednost kao ljudskog bića ne procjenjuje na temelju njezinih fizičkih obilježja i onoga što je obukla. Bilo bi dobro za cijelo društvo kad bismo se fokusirali na neke veće i ozbiljnije probleme od kose u repu voditeljice mozaične emisije. Bilo bi apsolutno fantastično kad bi gospođe i gospoda bili zgroženi nasiljem nad ženama, društvenom nepravdom koju vidimo svaki dan na svoje oči i sličnim problemima koje u ovoj državi i u ovom svijetu postoje, umjesto da izigravaju moralne vertikalne i dižu tlak poštenom narodu svojim polupismenim komentarima.
