Poduzetnica i jedna od najpoznatijih hair stilistica Teuta Mesaroš otkrila nam je najzabavnije anegdote s putovanja, ali i što joj najviše nedostaje, gdje bi voljela putovati i bez čega nikako ne odlazi na put.
Definicija putovanja za mene je…
- Osim što je prilika da promijenim sredinu, putovanja su mi istovremeno i bijeg i nagrada. 'Bijeg' iz rutine u kojoj se neminovno nađemo. Pobjegnem od svakodnevnih obaveza: posla, vrtića, općenito tog ustaljenog rasporeda, koji nam je opet važan za dobro funkcioniranje. A nagrada je jer znam kako ću se osjećati na tom putovanju, da ću se opustiti, istraživati koliko mogu, upiti neke nove slike, mirise i okuse. Ono što mi je bitno i čime se vodim unazad par godina kada planiram putovanja jest ideja da ne moram ništa forsirati. Ako idem u New York na pet dana, ne pada mi na pamet juriti okolo i u stresu obilaziti sve znamenitosti i neka opća 'it' mjesta. Proučim prije samog putovanja i onda što stignem i što me zanima, to i obiđem. Također, bitno mi je da uvijek ostavimo vremena za chillanje, tipa kad odemo na ručak, da možemo guštati i dva sata ako želimo – jer to u Zagrebu uglavnom nije opcija.
Putovanja mi nedostaju zbog … i kada mi nedostaju?
- Kome ne nedostaju? Najviše mi nedostaje taj osjećaj slobode kretanja, da neplanirano odlučimo kako idući mjesec idemo u London, na primjer. Da otputujem kad hoću i gdje hoću. A osim toga, nedostaje mi ideja samog iskustva tog grada ili mjesta kojeg posjećujemo. Kao što sam osjetila nedavno, prije dva mjeseca kada sam bila u Milanu, da u ovoj novonastaloj situaciji, to jednostavno nije onaj grad kojeg pamtim. Po meni energiju grada čine ljudi, a ne građevine - a ljudi zbog ograničenja i zabrana nema na ulicama. Jako mi nedostaje sve to.
Koje putovanje me obilježilo i zašto?
- Teško mi je izdvojiti samo jedno, više naginjem tome da me baš svako putovanje na neki način obilježi. Čak i kada su to mjesta na koja se uvijek rado vraćam, pa i par puta godišnje, uvijek doživim i vidim nešto novo. Ako baš moram izdvojiti jedno koje mi je bilo najbolje, onda bi to bilo putovanje sa suprugom u Firencu. Cijeli vikend je bio nekako savršen, sve se lijepo poklopilo – vrijeme, hotel, sve što smo vidjeli, način na koji me iznenadio i spontano zaprosio. Dan danas mislim da on to nije planirao (smijeh) nego ga je ponijelo.
Postoji li anegdota koje se rado prisjećate kada govorite o svojim putovanjima?
- Najdraža mi je ona s kolegicom Irenom s kojom sam išla na Tjedan mode u New York. Naime, tamo smo bile poslovno i imale smo tri revije za odraditi, a s obzirom na to da se tjedan mode održavao dva tjedna prije mog vjenčanja zapravo je bilo logično da u New Yorku kupim sandale. Već smo krenule na aerodrom za povratak kući, kada sam odlučila da ih ipak idem kupiti. Rekla sam joj: "Ti idi na aerodrom, obavi chekiranje, a ja idem po sandale i dolazim!". Bila je u potpunom šoku i strahu da se neću stići vratiti na vrijeme zbog suludog prometa u tom gradu. Ne samo da sam stigla, već sam upala u dućan dok je trajalo snimanje filma s Cate Blanchett, koju nisam ni prepoznala, samo sam rekla – dajte mi te sandale i izjurila van. I nisam imala pojma da je njoj to bilo toliko smiješno, tek kasnije sam shvatila da ona to svima priča kao nevjerojatnu situaciju… I da, danas kad na to mislim, shvaćam da sam baš bila šašava.
Putovanje je književna tema par excellence kao što je i filmska i glazbena. Koji su filmovi i knjige oblikovali vaše slike i ideje o putovanjima?
- Priznajem da sam dosta povodljiva po tom pitanju. Ako gledam neki super film s odličnim scenama grada, kao što je na primjer "Ponoć u Parizu" – odmah želim ići u Pariz po taj feeling iz filma. Puno filmova i serija me inspiriralo, više možda nego knjige – jer s njima dobijem odmah i vizuale, energiju, ljude. A koja cura nije poželjela ići u New York nakon serije "Seks i grad"? No, ponekad me tako zanese pa se razočaram. U filmu i seriji je, naravno, sve savršeno pa stvorimo određena očekivanja koja mogu ostati neispunjena. Zbog toga se trudim putovati bez velikih očekivanja.
Što najčešće slušate kada putujete, a što nosite sa sobom za čitanje?
- Slušam glazbu ovisno o raspoloženju, trudim se da bude neka easy; volim Coldplay, super su mi hitovi iz '80-ih i '90-ih u akustičnoj verziji, a često biram glazbu iz serija i filmova koje gledam pa mi je trenutačno na listi i soundrack "Bridgertona". Čitam knjige koje ne stižem kad sam kod kuće jer u Zagrebu mogu čitati "na rate" zbog svih obaveza koje imam pa mi je putovanje idealna prilika za to. Također, volim strane časopise pa na aerodromu, imam tu ludu naviku, kupim tri-četiri komada pa h listam na letu. To oduvijek volim.
Koje destinacije vam nedostaju, a na koje tek želite poći?
- Nedostaju mi veliki gradovi, poput Londona, Pariza ili Rima - oni koji su nam inače blizu i koje posjećujem jednom godišnje. Što se tiče nekih dalekih destinacija, toliko mi je nestvarno o tome sad misliti da ne znam što da odgovorim. Maštam o Baliju, safariju u Africi, predivan mi je i Grand Canyon, ali trenutno sam zahvalna što možemo otići u Rovinj i na našu obalu. Puno, puno mjesta je na listi želja, pogotovo otkad imamo klince pa znam da bi i njima bilo fora. Ako moram izabrati jednu neostvarenu želju, voljela bih iskoristiti neki trenutak za putovanje s djecom dok ne dođu u godine kad će nas se htjeti "riješiti" i napraviti neku turneju npr. od dva tjedana po Americi ili Aziji. Htjela bih da im taj doživljaj ostane kao lijepa uspomena u periodu njihovog odrastanja.Vidjet ćemo kada i na koji način će to izgledati u svemu ovome. Ako smo nešto naučili u ovoj situaciji – to je da trenutno nema dugoročnih planova. Kako bude, bit će, a mi ćemo se prilagoditi.
Kad se vratite s putovanja, što primijetite da vam nedostaje, odnosno smeta?
- Pa baš prije nekih mjesec i pol dana, kad sam se vratila iz Milana uočila sam da moj balkon nije ni približno nakrcan zelenilom i cvijećem kao što su njihovi. Kad sam došla doma i vidjela svoj, obećala sam – sad ću ga napuniti svime i svačime. I tako nakon svakog posjeta Milanu, kupim jednu novu biljku (smijeh).
Koja vas je kultura posebice impresionirala?
- Ne mogu izdvojiti samo jednu. Uvijek nastojim upiti što više, gdje god da jesam. Talijani me recimo impresioniraju koliko uživaju u tom druženju, koliko su glasni i zabavni, obožavaju dobru hranu i piće, taj njihov hedonizam u kojem tako sjajno uživaju. Švicarska mi je s druge strane super jer je tako "posložena", sve je uredno, dotjerano. U bilo kojem selu, vinogradu - sve je "na crtu", jako su pedantni. Ipak, sve zemlje, baš kao i naša, imaju nešto čime mogu impresionirati stranca.
Putovanje potiče maštu, mijenja nas, onakve kakvi smo mislili da jesmo – gotovo da je glumačka avantura…
Svakako. Ja sam Parižanka kad sam u Parizu. Odjevam se nonšalantnije nego inače, možda nabacim na sebe nešto što u Zagrebu ne bih, ali baš me briga jer se u Parizu osjećam chic, kao i sve Parižanke.
Što je od kozmetike neizbježno u vašoj putnoj kozmetičkoj torbici?
- Otkad sam dizajnirala kozmetičku torbicu Teuta x Piccola, više ne biram. Sve mi napokon stane u nju pa ne moram birati koje proizvode ću uzeti. Imam 37 godina i još uvijek se nisam naučila dobro spakirati, sve uzmem, a najveća noćna mora na putovanju mi je da mi ne nestane kofer na aerodromu.
Odjeća koja je must have, neovisno u koju zonu putujete?
- To su uvijek traperice. Uvijek putujem u njima, one su mi univerzalne i najsigurnija opcija, neovisno o vremenskim uvjetima - bilo da se radi o dnevnoj varijanti, noćnoj, casual ili nekom večernjem looku, one se mogu na sve iskombinirati.
Omiljena stvar ili stvarčica koju ste donijeli s putovanja?
- Suvenire odavno ne kupujem. Kao klinka sam znala nakupovati stvarčica i donijeti doma, ali bi mi nakon nekog vremena počeli samo smetati po stanu. Otkad sam malo sazrela po tom pitanju, volim si kupiti nešto što ne mogu kupiti u Zagrebu - to može biti coffee table knjiga ili ruž za usne. U konačnici, cipele su moji suveniri s putovanja. Uvijek znam gdje sam koje kupila i podsjećaju me na to mjesto. Ne skupljam više stvari s putovanja toliko, više skupljam doživljaje.
