Već drugi put ove godine hrvatski se javni servis našao u fokusu javnosti zbog smjene voditeljice. Obje su, naime, smijenjene iznenada i iz istog razloga; objasnili su im da na ekranu žele "nova, mlada lica". Smijenjene voditeljice su iskusne, više desetljeća rada je iza njih, no u eteru su ih zamijenile mlađe - također talentirane - kolegice.
Mnogi će odmah pomisliti kako je problem notorna ženska ljubomora - stereotip da ne volimo kolegice koje su nam konkurencija, pogotovo ako su mlađe i fizički atraktivnije. To, ipak, ovdje uopće nije slučaj. Nisu problem niti su krive mlađe kolegice koje "preuzimaju štafetu".
Problem je što se samo žene smjenjuju, dok njihovi puno stariji kolege ostaju netaknuti. Njih, naime, ne žele zamijeniti mlađima. Njihovo se znanje i višegodišnje iskustvo pred kamerama i iza njih cijeni i nema potrebe da ih se mijenja. Njihova starost i bore su simpatične i vrijedne, njima se vjeruje. Ženskim se sijedim vlasima i naočalama za vid ne vjeruje - tako barem tvrde odgovorni.
Radi se, dakle, o očitom ageismu, odnosno diskriminaciji prema godinama, koja je vrlo često - pa tako i ovdje - povezana sa seksizmom. Naime, najčešće diskriminiramo starije žene.
Ageism se često događa baš ženama u industriji zabave, tamo gdje žene moraju biti atraktivne i to je važnije od njihovih talenata, vještina i iskustva. Sve što je bitno je da ste privlačne muškarcima. Hollywood je mjesto gdje je taj tip diskriminacije iznimno snažan, a situacije u kojima su se našle neke glumice prilično su bizarne. Primjerice, Maggie Gyllenhaal rekli su da je prestara da bi igrala ljubavnu partnericu glumcu koji je tada imao 55, a ona 37 godina.
"Prvo sam se osjećala loše, zatim sam bila ljuta, a onda sam se smijala", rekla je Gyllenhaal. O svemu je progovorila i Helen Mirren, koja danas ima 75 i legenda je filmske industrije.
"To je je**no nečuveno! Potpuni apsurd. Tako je oduvijek bilo. Desetljećima već gledamo kako je James Bond sve stariji, a njegove djevojke sve mlađe. To je jednostavno naporno", rekla je Mirren.
Emma Thompson također je bila "prestara" da bi bila partnerica Hughu Grantu, koji je bio godinu dana mlađi od nje kad su snimali "Ponos i predrasude".
"Upravo su me obavijestili da sam, s 43 godine, prestara da bih igrala suprugu 57-godišnjaka. Također, očito sam prestara da bih imala 18-godišnju kćer", napisala je na Twitteru glumica Jamie Denbo nakon jednog neuspjelog castinga.
Studija koju je provela dr. Martha Lauzer sa sveučilišta San Diego pokazala je kako je 46 posto glumaca u holivudskim filmovima starije od 40 godina, dok je istovremeno bilo 29 posto žena u toj dobnoj skupini. Pa i predivna Charlize Theron rekla je kako joj je postalo teže dobiti dobru ulogu otkad je prešla 35. Slično je posvjedočila i Anne Hathaway.
"U godini kad sam navršila 40, ponudili su mi čak tri uloge vještica. Kao da mi je svijet - ili su to bili filmski studiji - kao da su mi govorili da ne znaju što bi sa mnom", izjavila je Meryl Streep. Čemu da se onda mi "smrtnici" nadamo? Meryl je, dakako, nastavila tražiti i dobivati dobre uloge i nakon 40., danas ima 71. No, ona je iznimka.
Madonna je već praktički oguglala na sve komentare koji se tiču njezinih godina - ona je prestara da bi bila pjevačica, pop zvijezda, majka, da bi objavljivala fotografije u badiću, da bi vježbala...
"Uvrijediti nekoga tko je crn ili je gay neprimjereno je, to nitko ne radi. Ali u vezi mojih godina - svi mi stalno govore degradirajuće stvari. Stalno razmišljam zašto je to prihvaćeno? Osuđuju me na temelju mojih godina. Ne razumijem", kaže Madonna, koja je također bila osuđivana jer "previše vježba". Dakle, ne valja kad ne vježbate jer ste onda "zapušteni", a ne valja ni previše vježbati jer kad vam se vide mišići na rukama, onda više niste ženstveni. Prilično komplicirano zvuči to navigiranje društvenim očekivanjima. Samo je nijansa dovoljna da vas se proglasi nenormalnom, ne ženom. Znamo to sve mi, bez obzira na godine, ali činjenica je da se s godinama stvari samo pogoršavaju.
Takva vrsta diskriminacije zaista je postala već toliko česta da je uobičajena, prihvaćena; nitko ju ne propituje, sve dok se to ne dogodi baš njemu, odnosno njoj. Problematična je upravo ta kombinacija diskriminacije prema spolu/rodu i godinama. Bizarna je činjenica da ljudi starije dobi čine većinu u našem društvu, baš kao što su i žene većina, no ipak ih se nakon 60. odbacuje kao neproduktivne i nevrijedne članice društva. Također, ženska se starost ne promatra jednako kao muška, ni u Hrvatskoj, pa tako ni u Hollywoodu i svijetu.
Kad muškarci dobiju sijede, to je seksi i privlačno; kad žene ne boje kosu, to je u najmanju ruku čudno, a najčešće se može čuti kako se "zapustila". Ista je stvar i s borama.
Ako žene imaju bore, također su zapuštene. Trebale bi se, kažu, šminkati ili ići na neki manji zahvat kako bi ih sakrile. Kad odu na jedan zahvat previše, onda su nakaradne, uništile su se, zašto bi si to učinile kad su nekad bile lijepe? Prisjećamo se slučaja Renee Zellweger, koju je Hollywood praktički ucijenio da popravi bore jer uloga za starije od 40 nema, a onda osuđivao kad više izgledala kao ona. Nije dobro ni jedno ni drugo.
Pa ni primjer Madonninog vježbanja ne bi tako zvučao da je muškarac. Kad 60-godišnji tip ima trbušnjake, onda je to pohvalno, impresivno, genijalno. Kad ste žena, onda ste "opsjednuti vježbanjem", i ne u pozitivnom smislu.
Ljubavni život također je mjesto osuđivanja starijih žena, ali ne i starijih muškaraca. Od muškaraca se očekuje da nađu mlađu djevojku ili ženu pa je sasvim normalno da Richard Gere, koji ima 70, ima djevojku koja ima 36 godina, baš kao i da je Dennis Quad (65) zaručen s 26-godišnjakinjom te da je 45-godišnji Leonardo DiCaprio u vezi s 22-godišnjom manekenkom.
Keanu Reeves, koji je u vezi s 10 godina mlađom ženom, javno se pohvaljuje jer nije pronašao 30 godina mlađu djevojku. Međutim, kad je istih 10 godina razlike između Priyanke Chopre i Nicka Jonasa ili Shakire i Gerarda Piquéa, svi se pitaju kako je to uopće moguće?
Dvostruki standardi, dakle, nisu ništa neuobičajeno, a neki ih i otvoreno priznaju, ne shvaćajući da su takve prakse protivne zakonima i Ustavu, prema kojem bismo svi trebali biti jednaki. No, neki su uvijek jednakiji od drugih, a problematično je to što društvo nije osvijestilo da takvim praksama treba stati na kraj.
Micanje žena zato što su žene i zato što imaju određeni broj godina samo je još jedan način da ih se učini nevidljivima i da se njihova vrijednost umanji. Zato je važno da se na takve prakse reagira oštro i brzo. Ako želimo postati društvo koje cijeni rad i znanje, ovakve stvari moraju postati neprihvatljive.
