Čini se kako su društvene anomalije izraženije nego ikada, kako se strah može namirisati svuda oko nas, kao i frustracije koje kao da su postale društveno legitimne pa ih zato često opravdavamo. Upravo zbog tih uvida zapitali smo se - što se događa s društvom? Gledaju li nas posljedice izazovne i po svoj prilici apokaliptične pandemije ravno u oči ili zapravo uopće nije riječ o posljedicama? Je li možda riječ o virtualnim svemirima koji su postavili neka nova pravila igre kojima se ne možemo (ili ne znamo) othrvati? Jesu li "stabilne", moralne vrijednosti neka davna prošlost? Hoćemo li postati vukovi samotnjaci koji komuniciraju isključivo na daljinu? Zar će se ljudi svesti na algoritam? Ili se to već sve dogodilo? A nismo osvijestili? U tom društvenom kaosu i povremenoj dezorijentiranosti, u moru loših vijesti i još lošijih scenarija postoje oni koji daju nadu kako će sve biti dobro.
Baš takvi pojedinci bili su nam stupovi stabilnosti na koje smo se oslonili u procesu nastajanja ovog broja, koji nas, blago rečeno, nije prestajao iznenađivati neočekivanim situacijama - od vremenskih nepogoda i pozitivnih covid testova pa sve do ljudske gluposti i netolerancije. No, kako to obično i biva - poslije svake kiše dolazi sunce. Doslovno i metaforički zasjalo je i nama. Sve se počelo slagati, zahvaljujući našim suradnicima, vrsnim umjetnicima i kreativcima te autentičnim sugovornicima u čijem su društvu sati djelovali kao minute, čije su nam riječi još dugo odzvanjale, a finalni rezultat pobudio trnce.
Slavko Sobin: glumac, umjetnik, divno karizmatično biće, veliki emotivac, nepopravljivi romantik, društveno angažiran borac za pravdu, ali prije svega čovjek i veliki profesionalac koji se samo zbog nas u ranu zoru toga četvrtka uputio u pustinju na susret s fotografkinjom Mare Milin. Bio je ovo jedan od onih namještenih dejtova koji završe velikom ljubavi, a kako to izgleda, provjerite u intervjuu broja.
Kemija na setu dogodila se i s glumicom Olgom Pakalović - umjetničkom dušom, neprikosnovenom kazališnom divom u kojoj neprestano pleše neko almodovarsko ludilo. Progovorila je o svom, kako sama kaže, prohodnijem, stabilnijem životnom razdoblju u kojem uživa. Zaslužili smo privilegij da se povjeri baš nama te nedjelje uvečer u svom životnom prostoru s magičnim balkonom okruženim zelenilom u mirnoj ulici zagrebačkog ranjenog centra.
Ušetali smo i u intimne svjetove genijalnih pojedinaca - danskog kolekcionara Clausa Buscha Risviga - lovca na djela mladih suvremenih umjetnika, Ruskinje Olge Wilschau, dizajnerice s kojom smo šetali Parizom, talentiranog fotografa i art direktora Borisa Kralja koji je surađivao s najvećim svjetskim zvijezdama, kao i najpoznatijeg Nijemca u Hollywoodu, Thomasa Kretschmanna, čiji je serijal slika ovjekovječen izložbom.
Generaciju koja dolazi predstavljaju talentirani glazbenici iz benda Buntai s kojima smo raspravljali o njihovim intrigantnim tekstovima, umjetnik Kristijan Gradečki ugostio nas je u svom ateljeu, a mlada stilistica velikog Farfetcha, Andriana Gazić, povela nas je na svoja omiljena londonska mjesta. Umjetnik Misha Kahn pustio nas je u svoj osebujan njujorški dom, a svoja intimna razmišljanja, bez cenzure, za nas je u eseju crteža zabilježila Tisja Kljaković Braić. Tu su i dizajneri Henrik Vibskov, Ivan Alduk i Nenad Sovilj koji su pričali o svojim kreativnim procesima.
Svi su oni glasovi koje treba čuti, koji su nam otkrivali različite koncepte življenja, a u svakom smo pronašli nešto što nas uzbuđuje i tjera van ustaljenih formi (i normi). Umjetnost slobode življenja upijali smo na svakom koraku, podsjećajući se koliko je važna i nužna. Usput smo se dobro zabavljali, smijali, lamentirali, sklapali nova poznanstva i učvršćivali ona dobra, stara, stvarali smo doživljaje koje sada želimo podijeliti s vama. Voli Vas Vaš GG tim.
