RuPaul Charles daleko je dogurao od svojih prvih dana kad je devedesetih u dragu nastupao po njujorškim klubovima. Umjetnička forma draga također je daleko dogurala od početaka svoje moderne verzije u ranom 20. stoljeću. U današnjem svijetu svoj probitak u mainstream kulturu uvelike duguje upravo RuPaulu i njegovu Drag Raceu, jednoj od najpopularnijih i najnagrađivanijih reality emisija današnjice. Drag Race je nakon više od deset godina na američkoj televiziji dobio i svoje međunarodne inačice, počevši od Ujedinjenog Kraljevstva i Tajlanda, preko Kanade i Nizozemske, pa sve do trenutačno aktualne australske i španjolske verzije. Uzevši u obzir koliko je drag kao umjetnički oblik prisutan u kulturama po cijelom svijetu, samo je pitanje vremena kad ćemo svjedočiti nečemu sličnom i na našim prostorima. Što je točno drag?
Kao i s brojnim srodnim pojmovima koji se često guraju u isti koš, kao što su kič ili camp, teško ga je precizno definirati, ali uglavnom lako prepoznati. Povijest draga u najširem smislu seže do samih početaka civilizacije: još u antičkom kazalištu muški su glumci tumačili ženske uloge jer se žene nije smatralo legitimnim članovima društva. Prakse kostimiranja i oblačenja u odjeću roda s kojim se osoba ne identificira prisutne su u svakoj kulturi, a tako i u našem lokalnom kontekstu, gdje su tradicionalno uglavnom vezane za pokladne običaje. Naravno, svi pokladni običaji imaju svoj začetak u karnevalskim praksama srednjeg vijeka. Ruski filozof i književni teoretičar Mihail Bahtin pisao je o karnevalu kao o mjestu i vremenu kad se (bar prividno) ukidaju hijerarhije i vladajući pogled na svijet. Karneval je tu kako bi se izokrenula sva pravila koja inače uzimamo zdravo za gotovo i doživljavamo kao “prirodna” kako bi se kroz kostimiranje, nastup, glumu i igru prikazalo koliko su sva ta pravila uvjetovana društvom u kojem se nalaze i kako ih ne treba shvaćati previše ozbiljno. Karneval samim time ima vrlo značajnu društveno-političku ulogu jer sadrži potencijal da se otvori prostor mišljenjima i pozicijama koje nisu toliko zastupljene u društvu, kao i da se kroz načelno zabavne izvedbe prenesu bitne političke poruke.
Karnevaleskni aspekt sačuvao se i u modernom dragu, čije tragove možemo pratiti već u vodviljima prve polovice 20. stoljeća. Tadašnji je vodvilj obuhvaćao izvedbe različitih izvođača koji bi nastupali na jednom mjestu u više točaka, od plesača i pjevača do trbuhozboraca i mađioničara. Julian Eltinge, jedan od najpoznatijih glumaca tog doba, a po nekima i prva drag kraljica modernog doba, bio je u to vrijeme uspješniji čak i od Charlieja Chaplina. U drugoj polovici 20. stoljeća drag je počeo označavati nešto puno subverzivnije i više politički nabijeno, povezavši se uz LGBT+ zajednicu i došavši konačno do oblika sličnog ovom suvremenom. Drag tada dobiva svoje značenje koje je ostalo i danas, kao specifična forma nastupanja u kojoj se izvođač/ica prerušava u rod s kojim se ne identificira, naglašavajući pojedina obilježja tog roda, npr. tako što nosi ogromnu periku, naglašen make-up ili visoke potpetice. Iako se pojam često (pogrešno) banalizira i svodi na ‘gej muškarce koji se prerušavaju u žene’, takva je kategorizacija netočna, prije svega zbog toga što drag rijetko kada želi postići potpunu iluziju roda koji imitira, a češće želi ukazati na odmak od njega. Osim toga, drag kao takav konceptualno se opire strogoj kategorizaciji i rodnim oprekama, jer mu je poanta da ukaže koliko su rodne kategorije i granice između njih nestabilne, mutne i podložne promjenama. Suvremeni drag tako može uključivati i cisrodne i transrodne pojedince, kao i nebinarne osobe, neovisno o njihovoj seksualnosti.
Ključno je ipak imati na umu da baš zbog stalnog preispitivanja roda ima vrlo važnu aktivističku dimenziju. Kako se LGBT+ osobama početkom novog milenija konačno počeo otvarati javni prostor i priznavati ljudska prava, tako je i drag dobivao na popularnosti. RuPaul je postao jednom od najznačajnijih drag kraljica koje su se probile u glazbeni, filmski i televizijski mainstream. U Drag Raceu, showu koji mu je donio devetnaest nagrada Emmy, desetak se drag kraljica svake godine natječe za titulu američke drag superzvijezde. U svakoj epizodi imaju drugačiji tjedni izazov, a oni pokrivaju širok spektar izvedbenih umjetnosti i poslovnih aktivnosti, od plesa, pjevanja, šminkanja, šivanja odjeće i stand-up komedije pa sve do brendiranja, intervjuiranja i vođenja panela. Osim tjednog izazova, kraljice hodaju po modnoj pisti na zadanu kategoriju, uglavnom u autfitima koje su same izradile, a zatim slijedi sudačka procjena tjednog izazova. Dvije kraljice koje su najlošije konkurirale taj tjedan potom imaju okršaj u kojem “lipsyncaju za svoj život”, tj. pokušavaju plesom i pokretima lica dočarati emociju iz pjesme u pozadini te stvoriti dojam da je one izvode. Jedna je kraljica potom eliminirana, i tako sve do kraja sezone i proglašenja pobjednice. Emisija često samu sebe naziva “Olimpijskim igrama draga” upravo zbog toga koliki spektar talenata i vještina očekuje od svojih kandidata - puno je emisija koje traže osobu koja zna pjevati, ali nema ih toliko koje traže koja će pjevati, plesati, glumiti i raditi stand-up na štiklama od 15 cm, u korzetu i haljini koju je sama sašila za pet sati na licu mjesta.
Drag Race veliki dio svog imidža, žargona i koncepta duguje kulturi kvir balova koji su započeli upravo kao simbol otpora LGBT+ zajednice protiv zabrane nošenja odjeće ‘suprotnog spola’. Na tim balovima natjecatelji bi se suprotstavljali u različitim izvedbenim kategorijama te tako osvajali trofeje i nagrade. Većinu kvir zajednica tog doba sačinjavali su Afroamerikanci i Latinoamerikanci te druge nebjelačke rasne skupine. Poznat ples vezan za kulturu balova, vogue, popularizirala je Madonna svojim istoimenim hitom 1990. Trideset godina kasnije, drag je danas dio mainstreama, što ima svoje pozitivne i negativne strane. Prije svega, popularizacija ovog izvedbenog oblika znači pojačanu vidljivost za ugrožene društvene skupine koje u njemu participiraju, kao i mogućnost da osobe koje se njome bave žive od svoje umjetnosti. Istovremeno, razvodnjavanjem u mainstream kulturi neke od temeljnih postavki draga znaju se izgubiti iz vida, kao činjenica da je svaki nastup ujedno politički performans, a drag kao takav uvijek uključiv za one najisključenije. Bez obzira na to koliko nastupi bili zabavni, duhoviti i vizualno dojmljivi, važno je imati na umu koliko su u suštini društveno značajni. Drag uvijek progovara o društvu, ali možda još više progovara o nama kao pojedincima: koliko su nam kategorije roda bitne u svakodnevnom životu, koliko uvjetuju našu sliku svijeta i što se dogodi ako se njima poigramo ili ih izmijenimo? Kakve emocije u nama pobuđuje kad vidimo drag kraljicu i što to govori o nama i našim idejama rodnih uloga? Osjećamo li nelagodu zato što netko narušava našu naizgled stabilnu ideju roda ili smo pak oduševljeni, zabavljeni, natjerani na promišljanje i možda promjenu nekih svojih obrazaca mišljenja? Što je to što opisujemo kao ‘muško’, a što ‘žensko’ i što se nalazi u prostoru između i izvan tih kategorija? Drag postavlja brojna pitanja, a kao sve najzanimljivije umjetničke forme, potiče nas da odgovore potražimo sami - kako u nama samima tako i u svijetu koji nas okružuje.
