Domaću je, ali i stranu publiku, kupio svojim dugometražnim žanrovskim filmovima "Vis-a-Vis", "Comic Sans" i "Goran", a zbog prepoznatljivog stila posebno ga voli mlađa generacija filmofila. Jedan je od onih redatelja koji aktivno sudjeluju u promjeni javnog pogleda na hrvatski film, koji je još od devedesetih stigmatiziran bez obzira na to koliko se u njega ulagalo i koliko se toga u međuvremenu promijenilo. Trenutno radi na nekoliko projekata: nešto je već snimljeno, a nešto tek piše. Ta hiperproduktivnost posljedica je strasti koju Nevio osjeća prema svakoj etapi svoga posla: pisanje smatra mentalnom higijenom, zaljubljen je u adrenalin koji osjeća na setu, a posebno mu nedostaju (kao i svim filmašima) festivali, koje je pandemijska situacija potpuno razvodnila.
Nevio je poprilično misaona osoba svestranih interesa čiju znatiželju nije lako zatomiti. Na našu sreću, nije šutljiv: podijelio je s nama svoja razmatranja o svemu i svačemu: napretku tehnologije, autorefleksiji i autorskom identitetu, stereotipima u/o ljubavi i (ne)postojanju smisla. Riječju i djelom pokušava svoj "pozitivni nihilizam" iz zakutaka uma prenijeti u svakodnevicu - živjeti neopterećeno i zadovoljno, jer sve je ionako toliko veće od nas da je traganje za smislom uzaludno, ako ne i pretenciozno. Malo mračno? Pa, zapravo i ne! Više je oslobađajuće...
