Nakon prvog vala koronavirusa, s prvim popuštanjem mjera, dobar dio kasnog proljeća i cijelo ljeto proveli smo u prilično opuštenom izdanju. Sve je bilo otvoreno, mogli smo biti vani, pa tako i prakticirati distancu, mnogi su uspjeli otputovati na ljetovanje, a na moru se činilo kao da je sve u redu i kao da je pandemija pobijeđena. Na toj premisi osvojeni su i parlamentarni izbori. Na valu te novopronađene stare slobode, mnogi su isplanirali jesen i zimu. Vikend putovanja, posjeti obitelji, druženja, izlasci... No, ništa se od toga nije ostvarilo. Polako smo išli prema drugom valu, koji je eskalirao krajem jeseni. Svi ili većina planova su propali, nakon tragičnog potresa u Petrinji i okolici i oni posljednji koje smo imali. Pred nama je još jedna neizvjesna zima, u najboljem slučaju, dva i pol mjeseca hladnih temperatura i zatvorenosti. Čini se da je planiranje relikt prošlosti, nešto čega ćemo se s nostalgijom prisjećati i pričati svojim unucima. "U moje vrijeme, mogao si bukirati avionsku kartu za drugi kraj svijeta godinu dana unaprijed i stvarno otići na taj put", dok će naši potomci misliti da opet pretjerujemo.
Puno se govori o tome da se trebamo fokusirati na sadašnjost, ne planirati previše unaprijed, pogotovo ne detaljno, no znanost se s time ne slaže u potpunosti.
Studija Samuela Monforta, Hannah Stroup i Christiana Waugha iz 2015. godine pokazuje da smo opušteniji, manje pod stresom i boljeg raspoloženja ako se imamo čemu veseliti u budućnosti.
Možda se ne osjećate kao da imate pravo veseliti se ičemu, a kamoli planirati nešto što vas veseli, no to bi moglo pozitivno utjecati na naše mentalno zdravlje, kažu znanstvenici.
Primjerice, studija iz 2010. pokazuje kako su ljudi koji tek trebaju ići na godišnji odmor puno sretniji od onih koji nemaju ništa isplanirano, ali i od onih koji su se tek vratili s odmora. Sretniji su i oni koji više puta godišnje idu na kraće odmore nego oni koji jednom godišnje idu na duži, što pokazuje kako smo najsretniji kad se radujemo nečemu, kad zamišljamo kako će nam biti lijepo na plaži ili šetajući nepoznatim gradom.
"Znamo da očekivanje nečeg pozitivnog pomaže u održavanju razina dopamina u našem mozgu. Sama ideja da ćemo sudjelovati u nečemu dobrome fizički mijenja kemiju mozga i mi osjećamo sreću", kaže psihoterapeutkinja Kimberly Diggles, a socijalni psiholog Christian Waugh potvrđuje važnost optimizma za naše mentalno zdravlje.
"Kada smo optimistični, zapravo nam osjećaji govore da smo na pravom putu k ostvarivanju ciljeva koje smo si zadali. To nam daje osjećaj značenja i smisla, a kad osjećamo da smo korisni i da imamo neku svrhu, to je samo po sebi motivirajuće", kaže Waugh.
Naravno, to nije nimalo lako u ovakvim okolnostima, no znanstvenici kažu kako nam planiranje daje osjećaj kontrole u ovim nesigurnim vremenima. Naravno, u svemu treba biti realan. Trenutno nije pametno planirati veliko vjenčanje u idućih nekoliko mjeseci, no ako se uskladite sa situacijom i odlučite na, primjerice, manje, intimno vjenčanje na otvorenom tijekom ljeta, to je već nešto što bi se moglo dogoditi. Ili planirajte neke stvari poput - što ćete obući kad prvi put budete izašli nakon ukidanja mjera, što ćete kuhati za prijatelje na proljetnom roštilju, i slično. Ti se planovi mogu ostvariti jer ne planirate kad točno će se dogoditi, ali se svejedno veselite tom događaju za koji postoji velika mogućnost da će se ostvariti.
Ono što je jako bitno je da ne uspoređujete ono što smo radili prije pandemije i ovo sada. Ne možemo slaviti rođendane u klubu, subotnji izlazak može biti jedino u park, a koncerti su samo online. No, to ne znači da je sve što možemo raditi loše ili negativno. Možete se veseliti vikendu i odlasku u prirodu, u šetnju s prijateljima, video pozivu s obitelji i sličnim stvarima koje možete ostvariti.
